Evo što je papa Benedikt XVI. govorio o sv. Dominiku (zanimljiv sažetak):
https://www.vatican.va/content/benedict ... 00203.html...
Dominik se rodio u Španjolskoj, u Caleruegi, oko 1170. godine. Potječe iz plemićke obitelji iz Stare Kastilje. Uz potporu ujaka svećenika školovao se u slavnoj školi u Palenciji. Odmah se istaknuo
zanimanjem za proučavanje Svetog Pisma i ljubavlju prema siromašnima, i to tolikom da je prodavao knjige, koje su u njegovo doba predstavljale veliku vrijednost, kako bi, od tako stečenog prihoda, pomogao žrtvama bijede.
Nakon što je zaređen za svećenika, izabran je za kanonika prvostolnog kaptola u svojoj rodnoj biskupiji, Osmi. Premda je to imenovanje moglo predstavljati put prema stjecanju ugleda u Crkvi i u društvu, on ga nije doživljavao kao osobni prestiž, niti kao početak briljantne crkvene karijere, već kao službu koju mora vršiti predano i ponizno. Zar nije možda istina da na
napast karijere i vlasti nisu imuni ni oni čija je zadaća voditi i vršiti vlast u Crkvi? Podsjetio sam na to prije nekoliko mjeseci, tijekom ređenja nekih svećenika: "
Ne tražimo vlast, ugled, poštivanje prema nama samima. Znamo kako neke stvari u građanskom društvu i, nerijetko u Crkvi, trpe zbog činjenice da mnogi od onih kojima je dodijeljena neka zadaća, rade za sebe a ne za zajednicu".
Biskup Osme, koji se zvao Diego, pravi i gorljivi pastir, zamijetio je ubrzo Dominikove duhovne osobine i odlučio je uzeti ga za svoga suradnika. Zajedno su pošli u Sjevernu Europu, kako bi izvršili diplomatske misije koje im je povjerio kastiljanski kralj. Na tome putovanju Dominik je uvidio
dva velika izazova za Crkvu svoga doba. Prvi su predstavljali narodi na sjevernim granicama europskog kontinenta koji još uvijek nisu evangelizirani, a drugi vjerski raskol koji je slabio kršćanski život u Južnoj Francuskoj, gdje su neke krivovjerne skupine svojim djelovanjem stvarale pomutnju i udaljavale ljude od vjerskih istina. Misijski rad s onima koji ne poznaju svjetlo evanđelja i djelo ponovne evangelizacije kršćanskih zajednica postali su tako apostolski ciljevi koje je pred sebe postavio Dominik.
...
Albigenzi su cijenili život u siromaštvu i skromnosti – u tome su čak bili uzorni – i kritizirali bogatstvo klera toga doba. Dominik je s oduševljenjem prihvatio to poslanje, koje je
vršio primjerom vlastitoga života u siromaštvu i skromnosti, propovijedajući evanđelje i vodeći javne rasprave. Tome poslanju propovijedanja Radosne vijesti posvetio je ostatak svoga života. Njegovi će duhovni sinovi ostvariti također ostale snove svetog Dominika: misiju ad gentes, naime naviještaj onima koji još uvijek ne poznaju Krista, te misijski rad s onima koji žive u gradovima, prije svega u sveučilišnim središtima, gdje su nova intelektualna stremljenja bila izazov za vjeru učenih vjernika.
Nadalje, Dominik je, s mnogo odvažnosti, želio da njegovi sljedbenici steknu solidnu teološku naobrazbu te ih je bez oklijevanja slao na sveučilišta toga doba, premda su mnogi crkveni ljudi gledali sa podozrenjem na te obrazovne ustanove. Konstitucije Reda propovjednika pridaju veliku
važnost studiju kao pripravi na apostolat. Dominik je stoga želio da se njegova braća predano, marljivo i pobožno posvete studiju koji se temelji na duši svakog teološkog nauka, to jest na Svetom pismu, i koji uzima o obzir pitanja koja postavlja razum. Razvoj kultura nalaže od onih koji vrše službu Riječi, na raznim razinama, da steknu dobru naobrazbu. Pozivam stoga sve, kako pastire tako i laike, da njeguju tu "kulturnu dimenziju" vjere, kako bi se ljepota kršćanske istine sve bolje shvaćala a vjera doista produbljivala, jačala a i branila.
...
Dominik je proglašen svetim 1234. i on nam sam, svojom svetošću, pokazuje dva sredstva koja su nužna da bi apostolsko djelovanje bilo djelotvorno. To je, prije svega, marijanska pobožnost, koju je on njegovao s nježnošću i koju je ostavio kao dragocjenu baštinu svojoj duhovnoj djeci, koji su u povijesti Crkve imali veliku
zaslugu širenja molitve svete krunice, tako drage vjerničkom puku i tako bogate evanđeoskim vrijednostima; krunica je uistinu prava škola vjere i pobožnosti.
...
Draga braćo i sestre, neka nas život Dominika Guzmana sve potakne da budemo gorljivi u molitvi, hrabri u življenju vjere i duboko zaljubljeni u Isusa Krista. Po njegovu zagovoru, molimo Boga da uvijek obogaćuje Crkvu istinskim propovjednicima evanđelja.
Login
Registracija
FAQ
Traži
