Crkvi se nikud ne žuri
Što konzervativni dio hrvatskog klera i laika zamjera papi Franji? Prva je tema kanonizacija Alojzija Stepinca kao simbola hrvatstva i časti. Papi Franji se zamjera odugovlačenje pri pokretanju kanonizacije. Dio hijerarhije i dio vjernika u Hrvatskoj vide to kao Papinu slabost, izdaju puta Ivana Pavla II., nesklonost Hrvatima, podilaženje Srpskoj pravoslavnoj crkvi

A Papa uvijek ima argument koji je neoboriv: duga povijest Crkve svjedoči o tome da joj se, naročito u osjetljivim odlukama, nikud ne žuri, jer stvari ne sagledava s aspekta vremenitosti, već s aspekta vječnosti. Možda je to veliki problem za Hrvatsku, ali nikakav za Svetu Stolicu.

Papa ima i druge razloge za oklijevanje: ne samo ekumenski cilj – zbližavanje s pravoslavljem kroz dijalog i građenje povjerenja – već i svijest o osjetljivosti trenutka u kojemu je djelovao Stepinac i činjenicu da ni njegov suvremenik Pio XII. nije kanoniziran.

Ankica Marinović

Tko je u potpisu? Tvoj klon? Ili ne znaš sročiti nego nekog drugog moraš citirati?
Uostalom, koga briga. U mom najdražem mistu piše: "Pastoralni dom sveti Alojzije Stepinac". Nama je svet.

“Nije tragika naših dana u tome, što su nam ruševine napunile zemlju, što se i velika carstva ruše kao kuće od karata, pa onda mali narodi i države strepe još više, nego je tragika u tome, što se uslijed pomanjkanja vjere svi događaji u svijetu promatraju čisto naravnim očima, umjesto očima vjere, koja u svim zbivanjima sadašnjice gleda samo svemoguću desnicu Božju. A ta desnica nije zatajila nikad do sada, pa neće ni u buduće. Zato naša jedina briga ima biti, da budemo u prijateljstvu s Bogom. I vi ćete vidjeti, da se nisu nikada prevarili ni pojedinci ni narodi, koji nadu svoju postavljaju u njega, Stvoritelja neba i zemlje. Ali ima razloga strahovanju za bogohulnike i psovače, za narode koji podnose one, što povlače po blatu sveto Ime njegovo.”

Iz propovijedi blaženog nadbiskupa Alojzija Stepinca u Remetama 20. rujna 1944.