Danas se sjećamo blaženoga – za nas svetoga – Alojzija Stepinca. Ne možemo shvatiti da još nije kanoniziran kad je prije dvadeset godina (i više) sveti Ivan Pavao II. proglasio ga uz polumilijunsko mnoštvo u Mariji Bistrici blaženikom. On je bio vjerodostojan. U svemu. U životu i ponašanju, u spisima i dokumentima, kako njegovim tako i o njemu. Pa je stoga mogao mirno gledati u oči svojim tužiteljima i sudcima. Nije se bojao ljudskoga suda, nego samo Božjega. Gospodina molimo da slijedimo primjere svojih svjedoka koji su dali svoje živote u ono olovno komunističko vrijeme. A komunisti su ubili oko šest stotina (600) biskupa, svećenika redovnika, redovnica, bogoslova, sjemeništaraca. Htjeli su smaknuti kremu katoličkoga klera, upravo kao Staljin u Rusiji. Tako se nije što dogodilo nigdje u Europi kao u Hrvatskoj. Budimo ponosni na svoje mučenike i svjedoke vjere.
“Ako treba trpjeti, trpjet ćemo; ako u zatvor, u zatvor; ako umrijeti, umrijeti, ali sotonskoj napasti popustiti, a to ne! Ako partija misli da su osudom i zatvorom postigli pobjedu, onda su plitki. Pa tko sam ja? Zar je možda Bog u neprilici da nađe čovjeka koji će me zamijeniti?” (Alojzije Stepinac)
https://miportal.hr/2020/02/10/fra-tomi ... oke-vjere/
Login
Registracija
FAQ
Traži
