Izreke svetog Jeronima (... iz kateheza pape Benedikta XVI.)
"Gledajmo da naučimo na zemlji one istine čija će se trajnost nastaviti i u nebu" (Ep. 53,10)
"Kako bi se moglo živjeti bez poznavanja Pisama po kojima se uči kako upoznati samoga Krista koji je život vjernika?" (Ep. 30,7)
"Po Svetom pismu Bog svakoga dana govori vjernicima" (Ep. 133.13)
"Ne čini li ti se da - već ovdje, na zemlji - prebivaš u kraljevstvu nebeskom kad živiš među ovim tekstovima, kad ih razmatraš, kad ne poznaješ i ne tražiš ništa drugo?" (Ep. 53,10)
"Moliš li -
piše Jeronim nekoj plemenitoj djevojci u Rim - razgovaraš sa Zaručnikom; čitaš li, On ti progovara" (Ep. 22,25)
"Često čitaj božanska Pisma. Čak neka Sveta knjiga nikad ne bude ispuštena iz tvojih ruku. Iz nje nauči ono čemu moraš poučavati druge (Ep. 52,7).
Rimskoj plemenitašici Leti dao je ovakve savjete za kršćanski odgoj kćeri: "Gledaj da ona svakoga dana prouči koji odlomak Svetoga pisma... Neka nakon molitve čita, a nakon čitanja moli... Neka, umjesto nakita i svilenih halja, ona zavoli božanske Knjige" (Ep. 107,9.12).
Razmatranjem i poznavanjem Pisma "održava se ravnoteža duše" (Ad Eph., prol.). Samo duboki duh molitve i pomoć Duha Svetoga mogu nas uvesti u razumijevanje Biblije: "Pri tumačenju Svetoga pisma uvijek nam je potrebna pomoć Duha Svetoga" (In Mich. 1,1,10,15).
"Nastavi čvrsto prianjati uz tradicionalni nauk kojem si poučen, da možeš poticati na zdrav nauk i pobijati one koji mu se protive" (Ep. 52,7).
Svaki kršćanin - zaključuje sveti Jeronim - mora biti u zajedništvu "s katedrom svetoga Petra. Znam da je na toj stijeni izgrađena Crkva" (Ep. 15,2). Slijedom toga, bez okolišanja, izjavljuje: "Ja sam uz bilo koga tko je u jedinstvu s Petrovom stolicom" (Ep. 16).
Ovako potiče svećenika Nepocijana: "Tvoja djela neka ne poništavaju tvoje riječi, da se ne bi dogodilo da kad propovijedaš u Crkvi netko u sebi kaže: 'Zašto onda baš ti ne radiš tako?' Baš je simpatičan onaj učitelj koji, punoga trbuha, razglaba o postu; i lopov može govoriti protiv škrtosti, ali kod svećenika Kristova misao i riječ moraju se slagati" (Ep. 52,7).
"Evanđelje treba prevesti u postupke istinske ljubavi, jer svako je ljudsko biće prisutno u samoj osobi Kristovoj. Obraćajući se, primjerice, prezbiteru Paulinu (koji će kasnije postati biskup Nole i svetac), Jeronim ga ovako savjetuje: "Pravi je hram Kristov duša vjernika: uresi to svetište, uljepšaj ga, postavi u njega svoje prinose i primi Krista. Čemu ukrašavati zidove dragocjenim kamenjem, ako Krist umire od gladi u osobi nekog siromaha?" (Ep. 58,7).
Jeronim to još pojašnjava: valja "odjenuti Krista u siromasima, pohoditi ga u onima koji trpe, nahraniti ga u gladnima, dati mu prebivalište u onima bez krova nad glavom" (Ep. 130,14).
Ljubav prema Kristu, hranjena studijem i razmatranjem, omogućuje nam da nadiđemo svaku teškoću: "Ljubimo i mi Isusa Krista, tražimo uvijek zajedništvo s njime: tada će nam izgledati lako što je teško" (Ep. 22,40).
Prvi izvor:
https://www.vatican.va/content/benedict ... 71107.htmlDrugi izvor:
https://www.vatican.va/content/benedict ... 71114.html