Katolički odgovori

ŽIVOT SVETE LUCIJE

Točan nadnevak Lucijinog rođenja je nepoznat, ali se drži da je bio oko 286. godine.
Rođena
je u kršćanskoj obitelji u Sirakuzi u kojoj je u to vrijeme cvjetala
grčka kolonija, a bila je i važno trgovačko središte Sicilije.
Sirakuza je bila kršćanski grad kojeg je na kršćanstvo obratio biskup sv. Marcijan, kojeg je onamo poslao osobno sv. Petar.
Taj je grad pužio i gostoprimstvo sv. Pavlu na njegovom putu za Rim, što je potvrđeno i u vrijeme rođenja sv. Lucije.
Kršćanska zajednica je bila brojna s nizom crkava i katakombi.
Prema vjerovanju obitelj naše svetice je bila plemenitog i bogatog roda.
Pouzdano se zna da joj je otac umro kad je imala 5 godina, a da joj se majka zvala Eutihija.
Ime oca je vjerojatno bilo Lucije, jer je prema rimskom običaju prva kći dobivala očevo ime.
Sudeći prema imenu Lucija, koje je tipično kršćansko, njezini su roditelji bili kršćani.
Ime Lucija je nadahnuto riječima svetog Pavla „ti si dijete svijetla“ jer je Lucija svjetlo.


Lucijino mladenaštvo

Pod
budnim okom svoje majke Lucija je izrasla u lijepu i dobru djevojku
čije je ponašanje bilo umjereno i pristojno te joj je majka razmišljala
o sretnoj udaji.
Međutim Lucija je imala druge planove, u potpunoj
je tajnosti položila zavjet djevičanstva i time se zauvijek posvetila
Gospodinu.
Tek se zbog niza slučajnih događaja saznalo za njezinu posvetu.
U
obližnjem gradu Kataniji svake su godine skupine hodočasnika dolazile
počastiti tijelo djevice i mučenice sv. Agate koja je umrla zbog vjere
251. godine za vrijeme Decijevog progona..
Čudesa koja su se dogodila na njezinom grobu bila su poznata na cijeloj Siciliji.
5. veljače 301. god. na spomendan svetice među hodočasnicima bile su i Lucija i njezina majka.
Više od 40 godina Lucijina majka je patila od ozbiljnog krvarenja za koje nije bilo lijeka, a ni pomoći.
Toga dana tijekom pobožnosti čitano je evanđelje u kojem je opisano izlječenje žene koja je godinama krvarila.
Snažna
vjera Eutihije potaknula ju je da povjeruje u svoje izlječenje, a
Lucija je polagala veliku nadu u čudotvorni zagovor svete Agate.
Žena iz evanđelja je izlječena samo doticanjem Gospodinove odjeće, stoga je Lucija predložila majci neka dotakne grob svetice.
Uvečer kada su svi napustili crkvu, dvije su žene molile izlječenje kod groba.
Tijekom molitve zaspale su u sjeni crkve tvrdim snom.
U
svom snu Lucija je vidjela čete i čete anđela koji su okruživali
djevicu sv. Agatu koja joj se smješila i govorila: „ LUCIJA, DJEVICE
GOSPODINOVA, ZAŠTO OD MENE TRAŽIŠ ONO ŠTO MOŽEŠ I SAMA UČINITI.
TVOJA JE VJERA POMOGLA U IZLJEČENJU TVOJE MAJKE. „
Kad se Lucija probudila ispričala je majci o svome viđenju i utješnik riječima sv. Agate.
Majka je bila zdrava.
To je bio trenutak kada je trebalo reći o svome zavjetu čistoće.
Majka se nije ni na trenutak usprotivila već joj je obećala svu svoju ostavštinu poslije svoje msrti.
Lucija koja nije pokazivala zanimanje za zemajlska dobra predložila je majci da razdijeli svojinu siromasima.
Kad su se vratile kući, Lucija je ponovno pričala o savršenom siromaštvu.
Uskoro
su odlučile prodati svu imovinu i dobiveni novac podijeliti siromašnima
slijedeći primjer prve kršćanske zajednice u Jeruzalemu.
Iako je to
djelo milosrđa primjereno kršćanima, među poganima je budilo veliko
divljenje jer su za njih svjetovne stvari imale najveću vrijednost.
Obično je takav potez potvrđivao da je netko kršćanin jer su samo Kristovi sljedbenici mogli razdijeliti bogatstvo siromasima.
Na taj način je razmišljao i mladić kojeg je zanimalo Lucijino imanje i koji se stoga želio njome oženiti.
Raspitivao
se kod Lucijine majke zašto Lucija želi prodati sve svoje dragocjenosti
i radi čega želi dijeliti siromašnima, udovicama, i sljedbenicima
Kristovim.
Eutihija mu je dala neodređen odgovor koji ga je
privremeno smirio, međutim, kasnije je potvrdio svoje sumnje da Lucija
pripada kršćanskoj zajednici.
Ljut, jer je Lucija odbila ženidbu, odlučio ju je prijaviti mjesnim vlastima kako bi bila kažnjena prema carskim odredbama.






Dioklecijanov progon kršćana

U to vrijeme kršćanima je bilo iznimno teško.
Car Dioklecijan je u pokušaju obnove Rimskog casrtva uveo različite ekonomske i administrativne reforme.
U tom pothvatu velik je naglasak dan vjerskim obnovama, u kojima je potican patriotizam i vjera u carstvo.
Iskorištavajući razne okolnosti 24. veljače 303. god. donio je odredbe o progonu kršćana.

Lucijin razgovor s namjesnikom Paskazijem

U to vrijeme namjesnik Sirakuze bio je Paskazije.
Kad je Lucija dovedena preda nj pod optužbom da je kršćanka, naredio joj je da žrtvuje bogovima.
Na
to mu je Lucija odgovorila: „ Čista žrtva Bogu je posjećivati udovice i
siromašne koji trebaju pomoć, a već su evo tri godine kako sam Isusu
Kristu ponudila takvu žrtvu razdjelivši sva svoja dobra.
Paskazije
ju je ironično prekinuo : „ Takve gluposti pričaj budalama poput sebe,
ja slijedim careve naredbe i ne mogu slušati tako glupe besmislice.“
Lucija
mu je odgovorila: „ Vi se pridržavate carevih pravila kao što ja štujem
zakone svoga Boga, dok se vi bojite zakona svoga gospodara, ja svoga
Boga obožavam.
Kako vi ne želite izgubiti njegovo poštovanje tako ni ja ne mogu izdati svoga Boga.
Budući da vi pokušavate ugoditi caru, a ja svom Bogu, vi učinite što je najbolje, a ja ću postupiti prema svojoj savjesti.
Paskazije je nastavio: „rasula si svoje blago na raskalašen život.“
Pogani su vjerovali da kršćani prakticiraju razuzdane rituale koji nisu uočeni u drugim tajnim sljedbama.
Ali Lucija se odmah suprotstavila Paskaziju govoreći : „Uložila sam svoje bogatstvo u vrijednu stvar i nisam bila raskalašena.“
Paskazije je dodao: „Raskalašena si i u duši i u tijelu“.
Lucija odgovori: „ljudi poput tebe kupuju tijelo.“
Paskazije odbrusi: „ prestani se prepirati , ideš na mučenje“.
Lucija odgovori: „Nemoguće je utišati Gospodinova učenja!“
Paskazije upita: „Zar si ti Bog.“
Lucija
odgovori: „Ja sam službenica vječnog Boga koji je rekao: Kad budete
stajali pred kraljevima ne brinite se što ćete i kako reći, jer ne
govorite vi već Duh Sveti u vama“
Paskazije reče: „Znači u tebi je Duh Sveti?“
Lucija odgovorio:“oni koji žive časno i ponizno hramovi su Božji i Duh Sveti u
Njima prebiva.“
Paskazije naredi :“ poslat ću te na prljavo i ponižavajuće mjesto gdje će te Duh Sveti napustiti.“
Suočen s nepokolebivošću svetice, Paskazije je okupio svoju rulju kako bi prisilili Luciju da mu se pokori.
Međutim
svi njegovi pokušaji bili su beskorisni ni vojnici ni par volova nisu
je uspjeli pomaknuti s mjesta na kojem je stajala čvrsta kao stijena.
Svi ti zadivljujući događaji Paskazijevim očima su izgledali kao čarobnjačka vještina.
Zbog toga je naredio pravljenje lomače, što je bilo uobičajeno za osumnjičene vještice.
Donešeno drvo, ugalj i ulje bilo je položeno oko svetice.
Zapalila se velika vatra koja Luciju nije ni dotakla.
Okružena plamenom doviknula je : „Molit ću se Gospodinu da me ova vatra ne opeče.“
Paskazije nije mogao suzdržati gnjev.
Kako bi ga poštedili ismijavanja, njegovi su prijatelji povukli Luciju iz vatre i pripremili je za smaknuće mačem.

Mučeništvo

Lucija je shavtila da je došao trenutak kada je trebala posvjedočiti za Krista mučeništvom.
Kleknula je kako bi primila smrtonosni udarac.
No prije smaknuća željela je govoriti mnoštvu koje se okupilo oko nje.
Prorekla je kako će progon kršćana nestati s padom cara Dioklecijana, a Crkva će zadobiti svoj mir.
Prorekla je također kako će nju zauvijek častiti na isti način kako se časti sv. Agata u obližnjoj Kataniji.
Kad je završila s govorom odrubljena joj je glava, sačuvala je svoje djevičanstvo mučeništvom.
Prema tradiciji to se dogodilo 13. prosinca 304. g.

Nakon Lucijine mučeničke smrti

Tijelo joj
je pokopano u katakombama koje su uskoro postale čuvene privlačeći
mnogobrojne vjernike koji su njezinim zagovorom dobili milosti.
Početkom 5. st. Svetica je bila iznimno popularna te je vrlo rano iznad njezinog groba podignuta bazilika.
Pobožnost se proširila izvan Sicilije pa je već Papa sv. Grgur Veliki ( + 604) uveo njezino ime u misni kanon.
U Italiji joj je bilo posvećeno oko 20 crkava, a pobožnost se proširila i do Engleske.
Nakon velikih otkrića posebno je štovana u Južnoj Americi.
U
pučkoj pobožnosti njezin životopis je doživio određene izmjene, te se
je proširilo vjerovanje da je sveta Lucija sama sebi izvadila oči i
poslala ih na srebrenom pladnju mladiću koji je bio zanesen njezinom
čudesnom ljepotom.
Postoji pak i drugo vjerovanje po kojem je Lucija
poslala svoje oči samom Paskaziju, a vid joj je povratio sveti Rafael
Arkanđel, spustivši se s neba.
Do tih je izmjena vjerojatno došlo zbog tumačenja imena Lucija koje znači svjetlo.
Sveta Lucija je proglašena zaštitnicom oboljelih na oči.

Relikvije svete Lucije

Tijelo sv. Lucije više stoljeća ostalo je u Sirakuzi.
Za vrijeme arapske provale na Siciliju 878. god. tijelo je sakriveno na sigurno mjesto.
Pod
vodstvom Bizantskog cara 1040. g. Sirakuza je oslobođena od Arapa, a
kao nagrada traženo je tijelo sv. Lucije, koje je tada prenešeno u
Carigrad.
Godine 1204. venecijanci su u žestokoj bici osvojili Carigrad, i neraspadnuto tijelo svetice odnijeli sa sobom u Veneciju.

Od 13. prosinca 1981. relikvije svete Lucije izlažu se na čašćenje

Dobro je ovo. Je li to iz knjige od g. Antolovića "Sveci Katoličke Crkve"? Danas je mojoj kćeri Luciji imendan.

Iz male knjižice o sv Luciji.
Šteta šta na internetu ima škrtih podataka .. mene je baš obradovalo kad mi je u ruke pala ta mala knjižica.

pozz.

Čašćenje svete Lucije posvjedočeno je vrlo rano. Jeronimsko mučenikoslovlje (martirologij) navodi je 13. prosinca ovim riječima: „Syracusa civitate Siciliae natalis s. Luciae Virginis“, to jest „U Sirakuzi, gradu na Siciliji, rođendan za nebo svete Lucije, djevice“.
Prigodni drevni klimatski uzdah je "Sveta Luce, ukaži mi sunce!" (Jer je do reforme kalendara 1582. godine je 13. prosinca bio najkraći dan u godini.)

https://www.bitno.net/vjera/svetac-dana ... g-svjetla/

Došavši tamo, Luciji se ukazala sveta Agata i rekla joj: ”Zašto tražiš moj zagovor za ozdravljenje svoje majke, kad i sama možeš isprositi zdravlje za svoju majku. Vjera joj je tvoja pomogla. Već je ozdravila, zato što si ti svojom čistoćom u svom srcu pripremila dragi stan za Gospodina. Kao što je Krist po meni proslavio Kataniju, tako će po tebi proslaviti Sirakuzu.” Lucijina majka je zaista ozdravila.

U velikoj radosti zbog majčina ozdravljenja, Lucija je odlučila svoju baštinu razdijeliti siromasima, da zauvijek ostane samo Isusova. Majka ju je savjetovala da imetak oporučno razdijeli siromasima, ali joj je Lucija odgovorila: ”Tako bih siromasima dala svoje imanje samo zato što ga ne mogu ponijeti sa sobom u vječnost. Uostalom, kad nam na putu treba svjetlost, svjetiljku nosimo pred sobom, a ne za leđima. Tako i naša dobra djela trebaju svijetliti pred nama dok putujemo u vječnost.” Što je naumila, to je i učinila. Sve je svoje počela dijeliti siromasima. Zato ju je njezin mladić prijavio da je kršćanka. Luciju su onda prisiljavali da se žrtvuje rimskim idolima. Odbila je ponudu riječima: ”Ja poznam samo jednoga Boga, stvoritelja neba i zemlje. Njemu je najdraža žrtva kad pomažemo siromahe i udovice. Sve sam svoje razdala siromasima. Preostalo mi je još jedino da i samu sebe žrtvujem Gospodinu.” Kad joj je sudac zabranio dalje govoriti, hrabra je Lucija odgovorila: ”Gospodinova se ne smije gušiti. Ja sam službenica Gospodina koji je rekao da će njegov Duh govoriti iz učenika kad im budu sudili.