Da, zbilja! Zašto kršćanstvo nije u modi, zašto više nije zanimljivo, napose na Zapadu?

Možda zato jer su ljevičari preuzeli medije pa su im bitnije humanitarne akcije i naslikavanja oko Palestine, a stradavanja kršćana u Nigeriji nitko ne spominje?
No, i ta ljevičarska diktatura po medijima isto tako ima negdje uzroke.
Osim toga, svaki pokušaj javnog iznošenja kršćanskih stavova ili svjetonazora završava etiketom na glavi na kojoj vam piše 'kockoglavi', 'katoliban', 'zatucan'...

Može se kriviti druge, ove i one, antikriste i masone, ali mislim da je primarni razlog u samoj prezentaciji kršćanstva od strane kršćana i svećenika.

Postavljao sam ova pitanja po internetu i sve se svodi na opće poznate kritike kršćanstva od strane ateista ili drugih nevjernika-da su krivi skandali, da su licemjerni, i tako dalje. Očito se ove kritike odnose na katoličku crkvu. No, niti ostale denominacije nisu imune na razne skandale ili kritiku nekršćana. Zanima me mišljenje samih kršćana o ovoj temu. Ja kao katolik sam u članku na svojoj web stranici iznio ovo:

"Svećenici još uvijek smatraju svoj puk slijepo vjerujućim stadom, ne nude zapadnom umu hranu za um, za ratio, ne nude intelektualne odgovore. Ono što se nudi su jeftine emocije i skupi strahovi. Nema niti mistike, niti devocije, to je rezervirano za samostane. A poziv modernom čovjeku je poziv redovnika u otvorenoj gužvi suvremenog društva."
(https://sinisaknezevic.com/hr/objave/za ... animljivo/)

Polako ulazimo u razdoblje za koje je Rahner rekao: "Kršćanin budućnosti bit će mistik ili uopće neće biti kršćanin."

Ne slažem se s ovim. Ne znam na koje si svećenike mislio ali većina s kojima sam bila/ jesam u kontaktu spremni su i sposobni za duboke razgovore i razmatranja. Samo što je gro vjernika nesposobno za to. Dovoljno je vidjeti komentare po tzv. katoličkim stranicama po faceu. Amenuju razne zavaravajuće protestantske objave koje se ubacuju vrebajući katolike. Uopće ne kuže. Posjećuju astro portale i vjeruju kad tete gatalice povežu postojeći dan sa nekim kršćanskim blagdanom pa sve udrobe. Križaju se kad crna mačka prođe put. Da ne govorim o pristašama teorija urote, među kojima nažalost ima i ponekih svećenika. Vrlo nehomogeno stado.

Društvo je prisiljavalo čovjeka da bude pobožan.

Osobno, i ja sam se sretao s takvim svećenicima kao i ti...

Što se obraćenika tiče ne dijelim tvoje mišljenje. Istina je da gore i izgaraju (zavidim im na tome!), ali zašto misliš da je fake i furka? Sila koja ti okrene život naglavačke i izvuče te iz mračne jame na Kristovo svjetlo, jest eruptivna i snažna. Što si dublje u jami bio to je silina promjene veća. Ne možeš se nakon toga odmah smiriti, treba proći sve faze, od toga da želiš preokrenuti cijeli svijet odmah i sada, pa do polaganog smirenja.

Na koje to katoličke svećenike misliš konkretno?

Osobno, i ja sam se sretao s takvim svećenicima kao i ti. Hvala Bogu! Upitajmo se zašto je gro vjernika nesposobna za to. Ne bi li ih trebalo potaknuti na dublja promišljanja? I kad običnom, prosječnom vjerniku dođe crna minuta, kriza, kuda se okreće? Traži smisao ili u novodobnom sinkretizmu, ili u nekoj verziji istočne duhovnosti. A teži slučajevi zaglibe s crnim mačkama i ljudima gušterima.
Opet, pitam se treba li odgovor na pitanje zašto je tako tražiti u samoj psihologiji ljudi, ili u neinformiranosti, neupućenosti?
Ova moja propitkivanja nisu kritika crkve, Bože sačuvaj, nego mogući poziv da se pomogne zalutalom stadu.

I sam sam bio takva ovca. Tražio sam intelektualno, umno objašnjenje stvarnosti i postojanja. Lutao sam. Jedno vrijeme sam bio fasciniran tzv. advaita vedantom. No, nisam zadovoljan, nije to bilo to. Dok me Bog nije vratio nazad. Kroz Tomu Akvinskog sam našao odgovore i otkrio cijeli veliki svijet kršćanske mistike. Kada se sagleda iz te pozicije, neutralno i čisto racionalno, pa ova istočnjačka filozofija mi djeluje inferiorno i nepotpuno.
Zašto sam ja trebao proći taj put, to valjda Bog zna. A sve sam mogao skratiti i smanjiti svoje putešestvije da sam u mladosti bio upućen u bogatu riznicu kršćanske misli.

Pa ne vidim u čemu je problem, ja sam katolkinja i priznam papu Lava XiV kao svog poglavara. Eto sad znaš o meni ono što sam te vrlo korektno pitala. No ako je tebi do sprdnje s tim stvarima, samo se ti igraj s mićim.

Čini mi se da je tebi do sprdnje. To što riječima priznaješ da si katolkinja i da priznaš Papu, ništa mi znači ako nećeš djelima, odnosno riječima ovdje to pokazati. Tek sam novi, i ne znam tko je tko. Meni nije bitno tko se kako izjašnjava, nego tko kakav jest, koji duh iz koga progovara.
Kršćanstvo nadilazi sve okvire, stoga nemoj ih ni ti lijepiti po svojem nahođenju.
Ne osuđuj i ne prijeti, nije to tvoj posao!

A u čemu je problem? U tvojem nastupu-nikad nisam volio policiju, policijske metode pa nemoj mi zamirit što tebi neću odgovoriti. Da si me pitala na neki drugi način, nemam što skrivati,rekao bih i privatne detalje ako treba.

Iz tvog nastupa i reakcije na posve bezazleno pitanje je posve jasno kako ti zastupaš neku svoju "kršćansku" religiju koja bi kao trebala biti moderna i zanimljiva. No Katolička vjera ne treba biti moderna već je ona u naravi spasiteljska kakvu ju je Krist obznanio kroz jedinu Katoličku Crkvu.

Čini mi se da je tebi do sprdnje. To što riječima priznaješ da si katolkinja i da priznaš Papu, ništa mi znači ako nećeš djelima, odnosno riječima ovdje to pokazati. Tek sam novi, i ne znam tko je tko. Meni nije bitno tko se kako izjašnjava, nego tko kakav jest, koji duh iz koga progovara.
Kršćanstvo nadilazi sve okvire, stoga nemoj ih ni ti lijepiti po svojem nahođenju.
Ne osuđuj i ne prijeti, nije to tvoj posao!

A u čemu je problem? U tvojem nastupu-nikad nisam volio policiju, policijske metode pa nemoj mi zamirit što tebi neću odgovoriti. Da si me pitala na neki drugi način, nemam što skrivati,rekao bih i privatne detalje ako treba.

Kad su službenici Crkve izricali sud o vjeri drugih (spaljujući ih i još donedavno proganjajući i osuđujući na razne načine), i to na temelju toga što su ljudi riječima izrekli ili napisali o svojem razumijevanju vjere, tragično su zanemarivali to da će Bog suditi o vjeri ljudi - i o vjeri ovih inkvizitora! - prema tome kako se ona očitovala u njihovu ponašanju i odnosima, što je njihova životna praksa govorila o njihovoj vjeri, njezinoj autentičnosti ili izopačenosti, o njihovoj stvarnoj vjeri ili nevjeri. Možemo i trebamo u bratskom dijalgou dijeliti naša različita iskustva vjere, možemo jedni drugima pomoći, uzajamno se nadahnjivati, nadopunjavati i ispravljati, i pritom produbiti svoje izričaje o vjeri, ali iznad vrata dvorane za takve susrete morali bismo jasno uklesati Isusove riječi: Ne sudite!

Vjera, kako je razumijevam, ima putnički i hodočasnički karakter i eshatološki cilj. Iako priznajemo pravo crkvene vlasti na proglašavanke određenih očitovanja vjere autentičnima i obvezujućima, to ne znači da možemo zatvoriti Božja usta i da više ne zapažamo trajno djelovanje Duha: Božje tajne ne može iscrpiti nijedno pojedinačno religiozno iakustvo, nijedno pojedinačno shvaćanje i očitovanje vjere usred povijesti. Riječ tajna nije upozoravajući znak "stop" za naše traženje Boga na putu mišljenja, molitve i meditacije, nego prije poticaj na povjerenje na tome putu u neiscrpnu dubinu.