Katolički odgovori

privatne stranice s raspravama o suvremenim vjerskim temama
Sada je Sri lip 16, 2021 21:30

Vrijeme na UTC + 01:00 sata




Započni novu temu Odgovori  [ 11 post(ov)a ] 
Autor Poruka
PostPostano: Čet vel 21, 2019 22:26 
Avatar korisnika

Pridružen: Sub ožu 03, 2018 13:08
Postovi: 213
Lokacija: Donji Lapac
EDIT: Prebačeno s teme o čistilištu

Meni jos uvijek nije jasno pa cu biti slobodan ponoviti neka pitanja. Oprostite sto se mozda ponavljam, ali mislim da nisam dobio odgovore na neka pitanja, ili ih nisam primjetio... svejedno, dobro je ponoviti da se bolje razumije:

1) Dakle, Isus dolazi, otkupljuje nas od grijeha, On sam ne umire, nego biva uznesen na nebo:

- kako je moguce da mi to ne primjecujemo?
- cinjenice pokazuju da su ljudi i dalje okovani grijehom, umiru, tijela im se raspadaju...
- jednom rijecju, nista se nakon Isusa nije promijenilo
- cak i oni koji vjeruju u Njega, jednako su podlozni grijehu i smrti, kao i oni koji ne vjeruju

2) Da bi Isus doista ispunio svoju misiju, mora doci jos jednom:

- u osnovi, ovo je zidovski (rabinski) prigovor pa ga necu puno elaborirati
- ali doista, ako nakon prvog Isusovog dolaska nista nije promijenjeno
- zasto On mora doci ponovno, zasto nas doista kao covjecanstvo nije otkupio prvi puta

3) Kako bilo da bilo, mi umiremo i nasa dusa odlazi u raj, pakao ili cistiliste:

- ako je dusa sposobna iskusiti ta stanja bez tijela, sta ce joj uopce uskrsnuce tijela
- ako je neka dusa vec sada npr. u raju... da li ce se njezin dozivljaj raja promijeniti ako opet dobije tijelo

4) Ali hajde... nakon vijekova provedenih u raju, paklu ili cistilistu, duse konacno dobiju i tijela:

- ali ta tijela nisu vise tvarna i raspadljiva
- to su ustvari vise kao neka duhovna tijela
- nije jasno kakva je razlika tog tijela i duse
- ako je dusa i prije mogla boravit u onostranom i bez takvog tijela (koje je isto kao i dusa)... sta ce joj sada tijelo, koje se uz to jos i ne razlikuje od duse?!

Prilicno sam zbunjen ovim labirintom misli... Doima se jako komplicirano.


Vrh
 Profil  
 
PostPostano: Sub vel 23, 2019 12:10 
Administrator

Pridružen: Ned ožu 26, 2006 22:09
Postovi: 1993
Dakle, Isus dolazi, otkupljuje nas od grijeha, On sam ne umire, nego biva uznesen na nebo:

- kako je moguce da mi to ne primjecujemo?


Nešto si pomiješao. Krist je stvarno umro. Umro je raspet na križu, za naše grijehe. Njegova smrt bila je prava, realna smrt i dovršila je njegov zemaljski život. A treći dan je uskrsnuo da Bog sam u svojoj osobi bude točka susreta smrti i života. Bog je umro za naše grijehe i svojom smrću za nas pobijedio smrt i grijeh.
Isus je sada stvarno živ, i samo iz tog odnosa sa živim Bogom se dešava promjena. Poput sljepca ne možemo ništa primjetiti, ne možemo zaista ljubiti niti živjeti ako nemamo osoban odnos s njime.

Isus je ispunio svoju misiju. Otkupljenjem se desio veliki čin Božje ljubavi prema čovjeku, Isus Krist je otkupio čovjeka svojom smrću na križu i pobijedio grijeh i smrt. To je dakle otkupljenje i mi sami sebe ne možemo otkupiti, to je samo Božje djelo.
No za spasenje je potrebno dvoje, i Bog i čovjek. Bog je sa svoje strane sve napravio, ali ako čovjek taj dar u svojoj slobodi odbije i ne prihvati neće doći do njegova spasenja. Ogromna je razlika u konkretnom životu čovjeka prije i nakon obraćenja, susreta s Bogom, to je može se reći sasvim novi čovjek.
Dakle, ti možda to ne primjećuješ, ali u stvarnosti se vidi razlika susreta s Bogom, od pogleda na brak, otvorenosti za život, odnosa prema neprijateljima, u svemu, a najviše u življenju ljubavi jer "Bog je Ljubav".


Vrh
 Profil  
 
PostPostano: Uto ožu 05, 2019 22:15 
Avatar korisnika

Pridružen: Sub ožu 03, 2018 13:08
Postovi: 213
Lokacija: Donji Lapac
Bog je umro za naše grijehe i svojom smrću za nas pobijedio smrt i grijeh.


Ja to nikada nisam shvacao... Kako je pobijedio smrt, ako ljudi i dalje umiru i ne uskrsavaju nakon smrti?! Kako je pobijedio grijeh, ako ljudi i dalje grijese, cak i ako vjeruju u Njega?!

Pogledajmo samo koliko je grijeha medju krscanima. Pedofilija, silovanja casnih sestara, pobacaji... ostale sitnice poput korupcije da i ne spominjemo. Pa ipak, ne vjerujem da su svi ti ljudi jednostavno licemjeri koji su dosli namjerno u Crkvu da bi grijesili. Mislim da su svi oni jako razapeti izmedju svoje vjere i grijeha kojem se nisu uspjeli othrvati usprkos svoje iskrene vjere u Krista. Zasto ih vjera u Isusa nije oslobodila grijeha, ako je On pobijedio grijeh za njih?!

Meni tu nesto nije u redu s gornjom tvrdnjom...

No za spasenje je potrebno dvoje, i Bog i čovjek. Bog je sa svoje strane sve napravio, ali ako čovjek taj dar u svojoj slobodi odbije i ne prihvati neće doći do njegova spasenja. Ogromna je razlika u konkretnom životu čovjeka prije i nakon obraćenja, susreta s Bogom, to je može se reći sasvim novi čovjek.
Dakle, ti možda to ne primjećuješ, ali u stvarnosti se vidi razlika susreta s Bogom, od pogleda na brak, otvorenosti za život, odnosa prema neprijateljima, u svemu, a najviše u življenju ljubavi jer "Bog je Ljubav".


Meni je to jako dvojbeno. U svakodnevnom zivotu vidimo da krscani robuju istim predrasudama, grijehu i manama kao i svi drugi ljudi. Iskustvena je cinjenica da se kvaliteta zivota krscana i ne-krscana u osnovi ne razlikuje. Ne mozemo svjedociti da su krscani bas otporni na grijeh i zablude, dapace. A opet znam da se mnogi istinski vjernici iskreno trude... Dakle, nesto tu nije u redu.

Ako je svemoguci Bog ucinio sve sa svoje strane, a jedan nesavrseni covjek se i dalje strmoglavljuje u grijeh, iskreni vjernik i dalje robuje zabludi, mrznji, pohlepi... kao i svaki drugi covjek... onda meni tu nesto nije bas posve jasno. Kako je to moguce?

Jedino razumno objasnjenje koje mi se namece jeste da nas Isus ustvari nije otkupio od smrti i grijeha, kako se tu tvrdi, nego da smo i dalje podlozni grijehu i smrti bez obzira vjerovali u Isusa kao spasitelja ili ne. Sta vi mislite o toj tvrdnji? Da li je to moguce?


Vrh
 Profil  
 
PostPostano: Pet ožu 08, 2019 13:48 
Administrator

Pridružen: Ned ožu 26, 2006 22:09
Postovi: 1993
Zasto ih vjera u Isusa nije oslobodila grijeha, ako je On pobijedio grijeh za njih?!
(...)
Iskustvena je cinjenica da se kvaliteta zivota krscana i ne-krscana u osnovi ne razlikuje.


U postu prije sam objasnio razliku između otkupljenja i spasenja što čini mi se ne razlikuješ, pa ću ponoviti:
Otkupljenje je veliki čin Božje ljubavi prema čovjeku, mi sami sebe ne možemo otkupiti, to je samo Božje djelo.
No za spasenje je potrebno dvoje, i Bog i čovjek. Bog je sa svoje strane sve napravio, ali ako čovjek taj dar u svojoj slobodi odbije i ne prihvati neće doći do njegova spasenja.

Samo vjera da nas je Isus otkupio ne spašava, nego "vjera ljubavlju djelotvorna". Međusobna ljubav je glavna posljedica opravdanosti, nakon Uzašašća Isus nam šalje Duha čiji su plodovi "ljubav, radost, mir, velikodušnost, uslužnost, dobrota, vjernost". Prva u tomu nizu je ljubav: "Ljubav je velikodušna, dobrostiva je ljubav, ne zavidi, ljubav se ne hvasta, ne nadima se; nije nepristojna, ne traži svoje".
Kršćanska je ljubav itekako zahtjevna jer proizlazi iz potpune Kristove ljubavi prema nama:
"Ljubite jedni druge; kao što sam ja ljubio vas tako i vi ljubite jedni druge. Po ovom će svi znati da ste moji učenici: ako budete imali ljubavi jedni za druge."
Promatrajući prve kršćane, pogani su govorili: gle kako se samo ljube, kako se vole! Ne mrze se, ne ogovaraju jedni druge. To je Božja ljubav koju Duh Sveti stavlja u srce.

Dakle, u tome je glavna razlika između života kršćana i nevjernika, u Ljubavi kakva je čovjeku nemoguća i koja dolazi samo od Boga. Da ponovim, u stvarnosti se vidi razlika susreta s Bogom, od pogleda na brak, otvorenosti za život, odnosa prema neprijateljima, u svemu, a najviše u življenju ljubavi jer "Bog je Ljubav".


Vrh
 Profil  
 
PostPostano: Ned ožu 10, 2019 00:22 
Avatar korisnika

Pridružen: Sub ožu 03, 2018 13:08
Postovi: 213
Lokacija: Donji Lapac
No za spasenje je potrebno dvoje, i Bog i čovjek. Bog je sa svoje strane sve napravio, ali ako čovjek taj dar u svojoj slobodi odbije i ne prihvati neće doći do njegova spasenja.


Meni je jako cudna ta vasa krscanska argumentacija. Stalno govorite o plodovima vjere kao o nekom daru, a ustvari ispada da je to gorka i teska pilula koju covjek mora s mukom progutati. Time samo potvrdjujete da je i nakon krstenja i usprkos iskrene vjere, covjek i dalje podjednako podlozan grijehu, neznanju, pohlepi i mrznji... Time takodjer potvrdjujete da krscanin isto mora nesto poduzimati i naporno se truditi da zadobije duhovna postignuca.

Pa ako je to tako, zasto ste toliko umisljeni i oholi da tvrdite da je duhovni napor u drugim religijama bezvrijedan, i da se samo u krscanstvu to postize kao nekim darom koji covjek samo treba primiti i nista vise. Kada jasno vidimo u praksi da to uopce nije tako. Zasto jednostavn o ne zakljucite da se ljudi u svim duhovnim tradicijama trebaju jako potruditi da bi postigli odredjene plodove duhovnog napora te da se krscanstvo u tom pogledu oupce ne razlikuje od drugih religija.

Samo vjera da nas je Isus otkupio ne spašava, nego "vjera ljubavlju djelotvorna". Međusobna ljubav je glavna posljedica opravdanosti, nakon Uzašašća Isus nam šalje Duha čiji su plodovi "ljubav, radost, mir, velikodušnost, uslužnost, dobrota, vjernost". Prva u tomu nizu je ljubav: "Ljubav je velikodušna, dobrostiva je ljubav, ne zavidi, ljubav se ne hvasta, ne nadima se; nije nepristojna, ne traži svoje".
Kršćanska je ljubav itekako zahtjevna jer proizlazi iz potpune Kristove ljubavi prema nama:
"Ljubite jedni druge; kao što sam ja ljubio vas tako i vi ljubite jedni druge. Po ovom će svi znati da ste moji učenici: ako budete imali ljubavi jedni za druge."
Promatrajući prve kršćane, pogani su govorili: gle kako se samo ljube, kako se vole! Ne mrze se, ne ogovaraju jedni druge. To je Božja ljubav koju Duh Sveti stavlja u srce.


Meni se ovo cini kao teska demagogija i suha teorija. Puno rijeci koje ne znace nista. Sta to uopce znaci "vjera ljubavlju djelotvorna"?!

Jedina iskrena i razumljiva recenica u gornjem odlomku je ona koja kaze da vjera u Isusa sama po sebi ne spasava. Posve jednako kao sto niti vjera u Shivu, Krshnu ili Tao ne spasavaju same po sebi. Vjernici bilo koje duhovne tradicije osim vjere trebaju uvjezbavati sami sebe i raditi neke prakse kojima usavrsavaju svoja duhovna postignuca. Ako nista drugo, onda se vjezbati u primjeni moralnih pravila, samoubuzdavati se i sl. Po tom potanju krscanstvo nije nista razlicito od drugih religija.

Dakle, u tome je glavna razlika između života kršćana i nevjernika, u Ljubavi kakva je čovjeku nemoguća i koja dolazi samo od Boga. Da ponovim, u stvarnosti se vidi razlika susreta s Bogom, od pogleda na brak, otvorenosti za život, odnosa prema neprijateljima, u svemu, a najviše u življenju ljubavi jer "Bog je Ljubav".


Po svemu sto si do sada napisao, ja ne vidi nikakvu razliku. Sve je to posve osobno i individualno. Postoji osoba koja je uznapredovala vise ili manje na duhovnom putu. A uznapredovala je vise samo ako se vise i trudila. I to nema nikakve veze da li je ta osoba krscanin, musliman ili hindus.

Medju samim krscanima ima toliko razlicitih pogleda na zivot, brak, neprijatelje i sve ostalo sto navodis, da sve to ovisi samo i iskljucivo od osoba do osobe i njezine intelektualne, moralne i duhovne razine koju je uspjela dostici.

Tvoj pogled na vjeru, moral i duhovnost je mitski i bajkovit. Tako vjeruju samo djeca i onda se ljute kada ih zivot razuvjeri cinjenicama. Tako nesto u stvarnom zivotu ne postoji. Ti se mozes samozavaravati bajkama o plodovima svoje vjere, samo da bi se vec u slijedecem trenutku nasao uronjen u obmanu, pohlepu i mrznju... Nikakva vjera te iz tog stanja nece izvuci bez obzira vjerovao ti u Buddhu, Allaha, Krshnu ili isusa.

Ako se netko zeli osloboditi lose navike psovanja, vjera u Isusa, Allaha ili Krshnu (posve svejedno) ce mu biti poticaj, ali sama vjera ga nece osloboditi lose navike. Ono sto ce ga osloboditi jeste samopromatranje i obuzdavanje. Svakog puta kada prepozna poriv u sebu da opsuje, mora se suspregnuti i promijeniti svoj nacin ponasanja. Nakon dovoljno ulozenog napora i truda, losa navuka ce se iskorijeniti.... a ne nekom misticnom intervencijom Isusa s neba. I to vazi za sve ljude. To je opca ljudska priroda. Nema tu razlike izmedju krscanina ili nekog drugog vjernika. I zato sva ta vasa mistika i vjerovanje u cudesa vam nece pomoci. Samo podhranjujete svoju zabludu i oholost da ste posebni i izabrani, a u stvari niste. Posve ste jednaki kao i drugi ljudi i za vas vrijede ista pravila kao i za sve druge ljude.

Ali to znate i sami... samo sto si to niste spremni priznati.


Vrh
 Profil  
 
PostPostano: Uto ožu 12, 2019 14:44 
Administrator

Pridružen: Ned ožu 26, 2006 22:09
Postovi: 1993
Glavna razlika između života kršćana i nevjernika je u Ljubavi kakva je čovjeku nemoguća i koja dolazi samo od Boga.
Tvoja reakcija je da je takav "pogled na vjeru, moral i duhovnost je mitski i bajkovit. Tako vjeruju samo djeca i onda se ljute kada ih zivot razuvjeri cinjenicama. Tako nesto u stvarnom zivotu ne postoji."
Bez obzira na tvoje iskustvo, u svakodnevnom životu se konkretno vidi razlika kod onoga tko živi kršćanstvo. Nema kod katolika, bar u bitnome, različitih pogleda na život, brak, neprijatelje. Onaj tko je protiv života, npr. napravi abortus, stavlja se izvan Crkve ili tko je protiv bračne vjernosti i živi s drugim isto ne prima Krista. Ako promatraš ljude koji iskreno žive vjeru, vidjet ćeš koja je razlika u praksi, u životu. Odnos prema neprijatelju se očituje kod onih koji su nam najbliži, a ne kod nekih tamo dalekih s kojima ni ne moramo imati nikakav odnos. Žena i muž se rastaju zbog navodnih "nepomirljivih razlika u karakteru", a ustvari jer ne mogu ljubiti jedno drugo kada postanu kao "neprijatelji" u običnim sitnicama, a takve situacije su svakodnevne.

Ako je Bog ljubav, onda nema prave ljubavi bez Boga.
Plodovi Duha su dar, i ljubav je dar, ne može se nikakvim ljudskim trudom ili tehnikama postići, moći ljubiti je Božji dar za koji možemo samo moliti i prihvatiti ga, sa naše strane je jedino odgovor, odluka. Treba se truditi u kršćanskoj ljubavi, a to je sasvim drugačiji trud i cilj od tehnika "samoostvarenja".
Ljubav je milost koja se ne sastoji se u tome da time pokazujemo ono što smo mi zaslužili, već ono što nam Bog daruje i što mi slobodno prihvaćamo.

Svi smo grešnici i naš način na koji možemo ljubiti je označen grijehom, kao u nekom zatvorenom krugu iz kojeg se ne možemo sami izbaviti, međutim Bog nam otvara put oslobođenja. To je mogućnost da živimo veliku zapovijed ljubavi, ono što mi možemo živjeti i činiti za druge nije ništa drugo nego odgovor na ono što je Bog već učinio i čini za nas.
Bog je prvo ljubio nas, i naša ljubav je odgovor na taj dar ljubavi, drugačije čovjeku nije moguće.


Vrh
 Profil  
 
PostPostano: Uto ožu 12, 2019 17:32 

Pridružen: Čet kol 10, 2017 16:11
Postovi: 740
EDIT: Prebačeno s teme o čistilištu

Meni jos uvijek nije jasno pa cu biti slobodan ponoviti neka pitanja. Oprostite sto se mozda ponavljam, ali mislim da nisam dobio odgovore na neka pitanja, ili ih nisam primjetio... svejedno, dobro je ponoviti da se bolje razumije:

1) Dakle, Isus dolazi, otkupljuje nas od grijeha, On sam ne umire, nego biva uznesen na nebo:

- kako je moguce da mi to ne primjecujemo?
- cinjenice pokazuju da su ljudi i dalje okovani grijehom, umiru, tijela im se raspadaju...
- jednom rijecju, nista se nakon Isusa nije promijenilo
- cak i oni koji vjeruju u Njega, jednako su podlozni grijehu i smrti, kao i oni koji ne vjeruju

2) Da bi Isus doista ispunio svoju misiju, mora doci jos jednom:

- u osnovi, ovo je zidovski (rabinski) prigovor pa ga necu puno elaborirati
- ali doista, ako nakon prvog Isusovog dolaska nista nije promijenjeno
- zasto On mora doci ponovno, zasto nas doista kao covjecanstvo nije otkupio prvi puta

3) Kako bilo da bilo, mi umiremo i nasa dusa odlazi u raj, pakao ili cistiliste:

- ako je dusa sposobna iskusiti ta stanja bez tijela, sta ce joj uopce uskrsnuce tijela
- ako je neka dusa vec sada npr. u raju... da li ce se njezin dozivljaj raja promijeniti ako opet dobije tijelo

4) Ali hajde... nakon vijekova provedenih u raju, paklu ili cistilistu, duse konacno dobiju i tijela:

- ali ta tijela nisu vise tvarna i raspadljiva
- to su ustvari vise kao neka duhovna tijela
- nije jasno kakva je razlika tog tijela i duse
- ako je dusa i prije mogla boravit u onostranom i bez takvog tijela (koje je isto kao i dusa)... sta ce joj sada tijelo, koje se uz to jos i ne razlikuje od duse?!

Prilicno sam zbunjen ovim labirintom misli... Doima se jako komplicirano.

Zanimljiva pitanja...i ja često o tome(pored drugih pitanja)razmišljam...Neznam koliko je tu logika od koristi a koliko šteti...


Vrh
 Profil  
 
PostPostano: Uto ožu 12, 2019 17:40 

Pridružen: Čet kol 10, 2017 16:11
Postovi: 740
Glavna razlika između života kršćana i nevjernika je u Ljubavi kakva je čovjeku nemoguća i koja dolazi samo od Boga.
Tvoja reakcija je da je takav "pogled na vjeru, moral i duhovnost je mitski i bajkovit. Tako vjeruju samo djeca i onda se ljute kada ih zivot razuvjeri cinjenicama. Tako nesto u stvarnom zivotu ne postoji."
Bez obzira na tvoje iskustvo, u svakodnevnom životu se konkretno vidi razlika kod onoga tko živi kršćanstvo. Nema kod katolika, bar u bitnome, različitih pogleda na život, brak, neprijatelje. Onaj tko je protiv života, npr. napravi abortus, stavlja se izvan Crkve ili tko je protiv bračne vjernosti i živi s drugim isto ne prima Krista. Ako promatraš ljude koji iskreno žive vjeru, vidjet ćeš koja je razlika u praksi, u životu. Odnos prema neprijatelju se očituje kod onih koji su nam najbliži, a ne kod nekih tamo dalekih s kojima ni ne moramo imati nikakav odnos. Žena i muž se rastaju zbog navodnih "nepomirljivih razlika u karakteru", a ustvari jer ne mogu ljubiti jedno drugo kada postanu kao "neprijatelji" u običnim sitnicama, a takve situacije su svakodnevne.

Ako je Bog ljubav, onda nema prave ljubavi bez Boga.
Plodovi Duha su dar, i ljubav je dar, ne može se nikakvim ljudskim trudom ili tehnikama postići, moći ljubiti je Božji dar za koji možemo samo moliti i prihvatiti ga, sa naše strane je jedino odgovor, odluka. Treba se truditi u kršćanskoj ljubavi, a to je sasvim drugačiji trud i cilj od tehnika "samoostvarenja".
Ljubav je milost koja se ne sastoji se u tome da time pokazujemo ono što smo mi zaslužili, već ono što nam Bog daruje i što mi slobodno prihvaćamo.

Svi smo grešnici i naš način na koji možemo ljubiti je označen grijehom, kao u nekom zatvorenom krugu iz kojeg se ne možemo sami izbaviti, međutim Bog nam otvara put oslobođenja. To je mogućnost da živimo veliku zapovijed ljubavi, ono što mi možemo živjeti i činiti za druge nije ništa drugo nego odgovor na ono što je Bog već učinio i čini za nas.
Bog je prvo ljubio nas, i naša ljubav je odgovor na taj dar ljubavi, drugačije čovjeku nije moguće.

Samo što je onda jako malo katolika...na nekim katoličkim forumima vidim ih što grčevito "brane vjeru"tražeći u drugima grijehe i greške,gledajuć na formu,bez imalo ljubavi,kao da nikada u životu nisu pročitali "Ljubljeni,ljubimo jedni druge,jer ljubav je od Boga,i svak koji ljubi,od Boga je rođen i poznaje Boga.Tko ne ljubi,ne upozna Boga jer Bog je ljubav.
I sama sam daleko od toga,ali nastojim,pokušavam,molim,tražim...Pa me takvi iznenade i naljute,kakvu sliku pružaju nekome koga zanima katolička vjera...Ne mislim,naravno,na ovaj forum...


Vrh
 Profil  
 
PostPostano: Uto ožu 12, 2019 22:42 
Avatar korisnika

Pridružen: Pet srp 24, 2009 22:03
Postovi: 3506
Samo što je onda jako malo katolika...na nekim katoličkim forumima vidim ih što grčevito "brane vjeru"tražeći u drugima grijehe i greške,gledajuć na formu,bez imalo ljubavi,kao da nikada u životu nisu pročitali "Ljubljeni,ljubimo jedni druge,jer ljubav je od Boga,i svak koji ljubi,od Boga je rođen i poznaje Boga.Tko ne ljubi,ne upozna Boga jer Bog je ljubav.
I sama sam daleko od toga,ali nastojim,pokušavam,molim,tražim...Pa me takvi iznenade i naljute,kakvu sliku pružaju nekome koga zanima katolička vjera...Ne mislim,naravno,na ovaj forum...

Istinit zaključak... Ako i muž i žena postaju lako ne-prijatelji, onda nas vjernike Papa s pravom kritizira...
Pardon, ne bih rekla kritizira, nego očinski opominje... (a to je velika razlika).


Vrh
 Profil  
 
PostPostano: Sri ožu 13, 2019 11:33 

Pridružen: Čet kol 10, 2017 16:11
Postovi: 740
Fazlija,iako sam i sama ponekad u nedoumicama i pitam se...Pokušati ću ti ponešto odgovoriti...
Poštujem sve vjere,valjda se nije bez razloga netko rodio tamo gdje se rodio i gdje je neka druga vjeroispovijest...Bog je jedan.
Zašto Krist?
Odgovor je Pavao,koji je progonio kršćane.Zašto bi se obratio skroz i postao gorljivi zagovornik Kristov,napisavši,po meni,najljepše riječi o ljubavi?Inače,sve su njegove poslanice odlične.Znači,nešto se moralo dogoditi što mu je stubokom promijenilo život.
Pa kršćani koji su bacani lavovima...Što je,gdje je izvor te snage,koja je bila jača od muka?
Isus...nije slova napisao,nije bio autoritativan,blag,ponizan...skoro,pa povijesno "nevidljiv".
Ipak,"nova"povijest cijelog čovječanstva počinje od njega.Postojalo je "prije Krista" i "poslije Krista".
I nakon njega,ostaje patnja.
Ali,patnja s njim ima smisao.
Vjera je dar.Nikakva razglabanja i "dokazi"neće je dati.
Za nju se treba boriti,bar ja,nekima je prirođena...
No,ima nešto duboko u meni,što kaže,pored svih bura i nevera na površini,da je to ispravan put.


Vrh
 Profil  
 
PostPostano: Sri ožu 13, 2019 14:32 
Avatar korisnika

Pridružen: Sub ožu 03, 2018 13:08
Postovi: 213
Lokacija: Donji Lapac
Treba se truditi u kršćanskoj ljubavi, a to je sasvim drugačiji trud i cilj od tehnika "samoostvarenja".


A kako ti to znas? Jesi li ikada doista istrazio, pitao, raspitao se kakav to trud i napor ulazu oni koji teze "samoostvarenju" (ma sta god da to znacilo)? Cemu to oni teze? Znas li uopce o cemu govoris kada iznosis ovakve tvrdnje (i na cemu ih temeljis)?

Da istrazis o cemu se tu radi, mozda bi dosao do saznanja da se kod "samoostvarenja" i krscanske ljubavi ustvari radi o jednom te istom duhovnom iskustvu.


Vrh
 Profil  
 
Prikaz prethodnih postova:  Sortiraj po  
Započni novu temu Odgovori  [ 11 post(ov)a ] 

Vrijeme na UTC + 01:00 sata


Tko je online

Nema registriranih korisnika pregledava forum i 1 gost


Ne možeš započinjati nove teme.
Ne možeš odgovarati na postove.
Ne možeš uređivati svoje postove.
Ne možeš izbrisati svoje postove.

Traži prema:
Idi na:  
Pokreće phpBB® Forum Software © phpBB Group
phpbb.com.hr