Katolički odgovori

Godine 1928, papa Pio XI napisao je encikliku Mortalium Animos. Dopustite mi dva kratka citata iz te enciklike, te kažite što vi osobno mislite o tim papinim tezama:

"Zar da trpimo - što bi doista bilo nepravedno - da istina, i to od Boga objavljena istina, postane predmetom kompromisa? Jer ovdje se radi o obrani objavljene istine."

"Kako tako velika raznolikost mišljenja može osloboditi put k ostvarenju jedinstva Crkve, nije nam poznato; to jedinstvo može nastati jedino iz jedne učiteljske vlasti, jednoga zakona vjerovanja i jedne vjere kršćanâ. Ali poznato nam je da je odatle malen korak do zanemarivanja vjere ili do indiferentizma i modernizma, kao što ga nazivaju."

Sudeći po trendu koji u Ekumenizmu vlada nebih rekao da se odvija po načelu (A).
A objašnjenje pod (B) bi trebalo potražiti u crkvenim dokumentima koji se dotiču te teme ali bi se ja poslužio riječima Pape Benedikta XVI koje je rekao jučer, na svršetku Molitvene osmine za jedinstvo kršćana http://www.105live.vaticanradio.org/cro ... p?c=261540
Citirajući saborski dekret o ekumenizmu, ustvrdio je kako je pravi ekumenizam moguć jedino kroz nutarnje obraćenje. Jedino sprega između obraćenja, duhovne obnove i ljubavi prema drugim kršćanima može ostvariti novo raspoloženje u ekumenskim odnosima. Pred nama ostaje otvoren obzor punoga jedinstva. Riječ je o teškom zadatku, ali zadivljujućem za kršćane koji žele živjeti u suglasju s Gospodinovom molitvom „da svi budu jedno kako bi svijet povjerovao“. Drugi vatikanski sabor nam predočava da sveta nakana pomirenja svih kršćana u jedinstvu Kristove crkve, jedne, nadilazi ljudske snage i sposobnosti – zaključio je Benedikt XVI.



Što se ovih citata tiče oni su načelne naravi i idu za tim da opravdaju stav pod (A) iz gornjeg citata. No kao što rakoh od tada su izdati i drugi dokumenti koji daju konkretnije upute prema Ekumenizmu.

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.

Mene zanima vaše osobno slaganje ili neslaganje s tezom (A). Da li bi se ti s tom tezom složio ili ne? Ako ne, što je točno krivo u njoj?


To je samo smjernica za način provedbe ekumenizma, no to nije definicija ekumenizma; to nije odgovor na pitanje što ekumenizam jest niti koji je njegov konačni cilj.


No noviji dokumenti ne preciziraju kakva vrsta jedinstva je prihvatljiva (da li samo "jedan pastir - jedno stado" ili može i nešto drugo) i na kakve se sve trule doktrinalne kompromise može i smije pristati da bi se to jedinstvo postiglo? Zato su, po meni, ovi citati iz Mortalium Animos daleko konkretniji od novijih dokumenata.

A jesu li, po tebi, navodi iz Mortalium Animos činjenično točni?

Slažem se s tezom A.

Mislim da u knjizi Makabejaca imamo dovoljno jasno upozorenje što se događa kad se dopusti "helenizacija" izabranog naroda. Tad je, pred kraj starog vremena, bila jaka struja koja je vodila politiku "multikulturalnosti" židovskog naroda, struja koja je zanemarila žrtvu a povela se za tuđim običajima. To je dovelo do Antioha IV, prasliku i budućeg antikrista.

Mislim da pravovjerje nema cjenu kojom se može platit i da ustupak u tom segmentu vodi katastrofi. Pitanje je kakvoj, dali fizičkoj ili onoj podmuklijoj... duhovnoj (jer ta ne otvara oči). Ili u obje (uzročno-posljedično vezano). Uglavnom, preporučam pogled na tu knjigu da vidimo što ne smijemo raditi.

Tako je, Mata.

Svi smo mi za jedinstvo, ali istina je bitnija od jedinstva. Aristotel je svojevremeno rekao "Drag mi je Platon, ali mi je istina draža". Ja bih ovu izjavu parafrazirao i rekao: "Drago mi je jedinstvo, ali mi je istina draža".

Ja mislim da je to tvoja formulacija koju ja ne bi koristio. Istina je da Katolička Crkva nije samo jedna od mnogih, istina je da ona ima puninu objave i apostolsko naslijeđe. To je meni neosporno i mislim da se oko toga možemo složiti. No sporna je pojednostavljena odrednica kojom se ti služiš a ona je suprotna onome što je Papa Benedikt XVI rekao o ekumenizmu. To ću pojasniti u sljedećoj reakciji na tvoj citat.



Izostavio si važan dio koji je Papa rekao a glasi:
Riječ je o teškom zadatku, ali zadivljujućem za kršćane koji žele živjeti u suglasju s Gospodinovom molitvom „da svi budu jedno kako bi svijet povjerovao“.Drugi vatikanski sabor nam predočava da sveta nakana pomirenja svih kršćana u jedinstvu Kristove crkve, jedne, nadilazi ljudske snage i sposobnosti – zaključio je Benedikt XVI.
Sklon sam više Papinom pojašnjenju koje kaže da je to težak zadatak koji nadilazi ljudske snage i sposobnosti. Dakle valja vidjeti kakav će to oblik jedinstva biti, no je biti otvoren za Ekumensko jedinstvo i ne nametati ga po svaku cijenu, bilo načinom (kako ti kažeš u svojoj tezi) bilo nekim trulim kompromisima.


Ne smatram da je Mortalium Animos konkretniji, Papa je puno konkretniji kad kaže kako je pravi ekumenizam moguć jedino kroz nutarnje obraćenje. Jedino sprega između obraćenja, duhovne obnove i ljubavi prema drugim kršćanima može ostvariti novo raspoloženje u ekumenskim odnosima. Kud ćeš konkretnije od toga. Ja onaj citat (A) doživljavam kao bez ljubavi u izričaju toga što se htjelo reći.


Po meni ovaj je činjenično točan skroz
"Zar da trpimo - što bi doista bilo nepravedno - da istina, i to od Boga objavljena istina, postane predmetom kompromisa? Jer ovdje se radi o obrani objavljene istine."
A ovaj
"Kako tako velika raznolikost mišljenja može osloboditi put k ostvarenju jedinstva Crkve, nije nam poznato; to jedinstvo može nastati jedino iz jedne učiteljske vlasti, jednoga zakona vjerovanja i jedne vjere kršćanâ. Ali poznato nam je da je odatle malen korak do zanemarivanja vjere ili do indiferentizma i modernizma, kao što ga nazivaju."
Nije činjenično točan, jer ako je točan onda se ne bi baš dizanjem izopćenja biskupima poticalo raznolikost i zapravo jačalo jedinstvo Crkve, mislim da sam tako shvatio tvoje komentare na vijest iz Vatikana ali to je ipak druga tema koja postoji na forumu. Ipak i ona ima duboki ekumenski karakter.

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.

OK, dakle slažemo se da katolička vjera naučava punu istinu.
Nadalje, vjerujem da ćemo se složiti da istina ne može proturječiti istini.
A znamo da druge vjerske zajednice u mnogim bitnim pitanjima naučavaju suprotno katoličkoj vjeri.
Dakle: druge vjerske zajednice u mnogim bitnim pitanjima naučavaju neistinu.
Isto tako, jasno nam je da ne može biti pravog jedinstva bez jedinstvenog nauka.
Stoga: da bi se postiglo jedinstvo, potrebno je ili da druge vjerske zajednice prihvate katolički nauk (puninu istine), ili da Katolička Crkva učini truli doktrinalni kompromis i u interesu jedinstva odustane od nekih svojih istina.
No ova druga varijanta je - složit ćemo se - neprihvatljiva, a treće varijante nema. Ostaje dakle samo prva varijanta.
Mislim da u ovom zaključivanju nema ništa sporno, stoga ne shvaćam što je tebi točno "sporno i pojednostavljeno" u mom zaključku. Zaključak je neumoljiv, a može se pokušati izbjeći jedino "muljanjem", tj. tako da se izbjegava jasnoća u pojmovima i dosljednost u zaključivanju (što se na žalost obično i čini).


Pa, ništa od navedenoga nije u suprotnosti s mojom tezom (A), samo što je ovo tvoje (tj. papino) puno općenitije, a moja teza (A) je vrlo konkretna. Ja sam prvi za to da "svi budu jedno", ali jedinstvo u jednoj svetoj Katoličkoj i apostolskoj Crkvi, a ne jedinstvo po svaku cijenu, pa makar u nekoj sinkretističkoj bućkuriš-religiji.


Ja ne "namećem" način niti tvrdim da je zadatak lagan, ja samo vrlo jasno preciziram konačni cilj, a to je jedinstvo u katoličkoj vjeri, a ne u nekom kompromisu i poluistini. Smatram da je bitno da vrlo precizno znamo što nam je konačni cilj, a ne samo nekakvo uopćeno "jedinstvo" (jer ako ništa ne precizirano, onda će nam svako "jedinstvo" biti dobro, pa i ono koje se zasniva na trulim kompromisima, što obadvojica smatramo neprihvatljivim). Dakle jasnoća i preciznost oko konačnog cilja prije svega.


Mortalium Animos je puno konkretniji u pogledu prihvatljivog konačnog stanja (tj. cilja). Noviji dokumenti uopće ne preciziraju kako bi trebalo izgledati konačno stanje nakon postizanja jedinstva (tj. kakvo jedinstvo je prihvatljivo - da li bilo kakvo ili ipak ne).


Nema ljubavi bez istine; ljubav bez istine je prazna fraza. Vjerujem da spasenje dolazi po Katoličkoj Crkvi, zato smatram da je izraz najveće ljubavi prema nekatolicima nastojanje oko njihovog povratka u KC. Jer to je za njihovo istinsko dobro, a ljubav upravo i jest briga za istinsko dobro bližnjega.


Moraš razumjeti da u slučaju SSPX-a i četvorice biskupa nema doktrinalnih razlika u odnosu na nauk Crkve. Tu je riječ o čisto disciplinarnom pitanju. Oni cijelo vrijeme i priznaju sve ovo što navodi papa Pio XI: jednu učiteljsku vlasti, jedan zakon vjerovanja i jednu vjeru kršćanâ. Dakle, po pitanju istine, ovom se odlukom NE povećava raznolikost u Crkvi.

Prvo ovo inzistiranje kako treće varijante nema je neistina jer bez obzira kako se tebi činilo treba uvijek ostaviti mjesta za Božje djelovanje i Božji plan s Ekumenizmom. To Papa i čini ali kako čitam to tebi nije prihvatljivo, već je ili kako ti misliš ili nikako. Ja sam definitivno za jasnoću ali ona u ovom slučaju nije uopće predmet spora. Predmet spora je gledanje na Ekumenizam i po mom mišljenju nametanje isključivog rješenja bez osnovnog oslonca u pojmu vjerovanja a to je prostor za Božje djelovanje prema jedinstvu i gledanje što nam On o jedinstvu kaže. E sad da ovdje, previše ne širim, mogu to poslije u razgovoru pojasniti.



Držim kako je Papino mišljenje puno konkretnije i da nije na tragu relativizacije i stvaranja bućkuriš religije. Već sam potvrdio da nisam za trule kompromise jer mislim da to nije poanta već je poanta u pristajanju uz Božju volju da svi budu jedno kroz ljubav za druge Kršćane ali bez našeg ljudskog nametanja rješenja.


Ja ne komentiram tebe nego tvoj stav, tako načelno uvijek činim iako to možda nije uvijek jasno vidljivo. Recimo ovako ja ne bih mogao ponoviti tvoj stav pod (A) „Jedini prihvatljivi način ostvarenja crkvenog jedinstva jest povratak zabludjelih ovaca u krilo jedne i jedine svete majke Crkve (katoličke, dakako)“ na osnovu svijesti o vlastitom obraćenju i obraćenju naroda kojem pripadam, svijesti potrebe duhovne obnove kako mene tako i vjernika Katoličke Crkve kojoj pripadam, a isto tako ne bih taj tvoj citat mogao ponoviti u punoj istinskoj ljubavi prema drugim kršćanima. Ako bi ti to mogao napraviti mirne savjesti, ja ti ne sporim to pravo.



Po meni je sasvim dovoljno precizan koliko preciznosti može biti u vjeri jer ipak se ne radi o znanosti već o vjeri u Božju providnost po pitanju jedinstva.



Ponovo nepotrebno pojednostavljuješ stvari jer mi katolici vjerujemo da je milost Božja potrebna za spasenje i da dolazi prvenstveno od Boga (naravno i kroz Katoličku Crkvu, međutim nije članstvom u njoj zaslužena) Katekizam kaže: 1996 Naše opravdanje dolazi od Bozje milosti. Milost je naklonost, ničim zaslužena pomoć koju nam Bog daje da bismo odgovorili njegovu pozivu: da postanemo sinovi i kćeri Božje, posinci, sudionici božanske naravi i života vječnoga.
Prema tome maša molitva za jedinstvo i mir mora uvijek biti potvrđivana hrabrim gestama pomirbe između kršćana kako je to istaknuo Benedikt XVI, jer tko hoće biti prvi mora služiti braći.


Nisam ja ni govorio o povećanju raznolikosti u istini već o raznolikosti u mišljenju o čemu i govori tvoj citat. A priznat ćeš da podizanje izopćenja povećava raznolikost u mišljenju i to u najmanju ruku! Jer različitost obreda i tradicija ne treba biti zapreka uzajamnome poštovanju i bratskoj ljubavi u zakonitim različitostima različitih tradicija. prema tome smatram citat (o kome je ovdje riječ) činjenično netočni.

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.

Barnaba kaže slijedeće

....mi katolici vjerujemo da je milost Božja potrebna za spasenje i da dolazi prvenstveno od Boga (naravno i kroz Katoličku Crkvu, međutim nije članstvom u njoj zaslužena) Katekizam kaže: 1996 Naše opravdanje dolazi od Bozje milosti. Milost je naklonost, ničim zaslužena pomoć koju nam Bog daje da bismo odgovorili njegovu pozivu: da postanemo sinovi i kćeri Božje, posinci, sudionici božanske naravi i života vječnoga.
Prema tome maša molitva za jedinstvo i mir mora uvijek biti potvrđivana hrabrim gestama pomirbe između kršćana kako je to istaknuo Benedikt XVI, jer tko hoće biti prvi mora služiti braći.

i ja se s tim u potpunosti slažem.

Ne želim ulaziti u neke opširne rasprave, ali mogu iznijeti svoje iskustvo, naime ja sam zadnjih 10-ak godina redovito išla na Svijetske susrete mladih s Papom i tamo sam vidjela da je jedinstvo moguće, jer sam vidjela mlade ljude koji pripadaju pravoslavnoj crkvi, a da iskazuju štovanje Papi i potrudili su se iz Makedonije ili Srbije npr. radi susreta s Papom otputovati u Kanadu, Italiju, Njemačku, Australiju...

Imala sam priliku vidjeti Jovicu, po rođenju Srbina i pravoslavca, sada bogoslova u katoličkom sjemeništu, kako sjedi na klupi i čeka određeni događaj s nama i u ruci drži ogromnu hrvatsku zastavu, pa nadalje s tim ljudima smo kao s braćom dijelili smještaj i hranu. Mogli ste vidjeti u Australiji Splićane kako su na mjestu susreta s Papom u potpunosti bili izmješani s grupom iz Srbije. Pitala sam neke ljude koji su bili itineratnti u Srbiji da li su to pravoslavci, oni su mi odgovorili da jesu, da su neokatekumeni i da euharistiju slave po istočnom obredu, te da su u potpunosi odani Papi.

Ja ne mogu reći da mi je jasno u potpunosti ovo s pravoslavljem i Papom, ali to vidim kao božje djelo i po tom vidim da je jedinstvo moguće, da je naš doprinos samo u molitvi u u hrabrim gestama kako kaže Barnaba.

_________________
...i nije trebalo da mu tko daje svjedočanstvo o čovjeku: ta sam je dobro znao što je u čovjeku.

Bog ne krši načelo neprotuslovlja.
Jedinstvo kršćanskih zajednica podrazumijeva jedinstvo vjerovanja (vjerskih istina). A ako trenutno imamo više proturječnih vjerovanja, onda jedinstov vjere možemo postići samo na dva načina:
(a) ili tako da nekatolici odustanu od svih svojih vjerovanja koja su proturječna katoličkima,
(b) ili tako da katolici odustanu od barem nekih svojih vjerovanja koja su proturječna nekatoličkima.
No varijanta (a) vodi na moju raniju tezu (A) s kojom se ne želiš složiti, dok teza (b) znači trgovinu i kompromis s objavljenim vjerskim istinama, što je neprihvatljivo.
Doista nema treće varijante ako se doista cilja na jedinstvo u vjeri, čak ni uz Božje djelovanje, jer bi se time kršilo načelo neprotuslovlja, koje je temelj razuma. Jedina treća varijanta je da uopće ni ne bude jedinstva, kao što ga nema ni sada.


Pa valjda najprije dolazi saznavanje i prihvaćanje istine (mislim na vjersku istinu), pa tek onda obraćenje. Kako ćeš se obratiti ako najprije ne znaš što je istina i što je pravo (što Bog traži od tebe), ako dakle ne znaš što ti je cilj? Prema tome, ni protestant se ne može istinski obratiti ako najprije ne prihvati istiniti nauk (tj. katoličku vjeru). Obraćenje nije ništa drugo nego pokušaj približavanja nekakvom idealu života. Ali koji je to točno ideal - to te uči upravo nauk vjere, a on je u ovom slučaju sporan u startu. Krivovjerac se dakle "obraća" na krivi ideal

I druga stvar: nemojmo miješati osobni put pojedinca s naukom Crkve kao institucije. Tebi i meni, kao pojedinačnim katolicima, jest neosporno potrebno obraćenje (dakle neka vrsta promjene). No iz toga nikakvom logikom ne slijedi da samom nauku Crkve treba promjena.


Oprosti, ali meni je ovo upravo primjer onog muljanja o kojemu sam ranije govorio.


Da, ali ta milost dolazi po sakramentima Katoličke Crkve, što druge denominacije nemaju.
"Ako se dostojno slave u vjeri, sakramenti podjeljuju milost koju oznacuju." (KKC 1127)
"Crkva tvrdi da su sakramenti Novoga saveza vjernicima nuzni za spasenje." (KKC 1129)


Dobro, no ja govorim o nužnosti jedinstvenosti u nauku i istini kako bi se postiglo jedinstvo svih kršćana. S biskupima SSPX to nije bilo sporno, no upravo to jest sporno s pripadnicima drugih "kršćanskih" denominacija. A to nas vraća na raspravu s početka

Hvala ti na živom svjedočenju na koje smo svi pozvani. Ekumenizam se ne može ostvarivati samo znanjem o jedinstvu već aktivnim djelovanjem kroz djela ljubavi. Mislim da si ti ovdje to dobro objasnila.

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.

Ovdje se radi o tvom gledanju koje u jednom trenutku i uvjetuje samog Boga, i to na način da On mora baš tako jer bi inače bio protuslovan. Bog odista nije protuslovan ali je i autonoman od naših htijenja. Kad bi on bio isključiv kako ti hoćeš predstaviti više nitko po zemlji ne bi hodao. Njegova je volja da kiša pada i pravednicima i nepravednicima. No to je druga tema. Tražio si mišljenje o svom stavu (A) ja sam ti ga dao i objasnio zašto to ne stoji, sve kroz riječi Pape Benedikta o tome kako se Ekumenizam treba ostvarivati. Bolje je da potpunog jedinstva nema ali da ima želje za jedinstvom i ljubavi jedni za druge među Kršćanima nego se nekome uvjetuje na onakav način kako si ti napisao.


Možda je problem što ti ovdje gledaš na drugoga a ne na sebe. Papa baš konkretno govori iz kojih pozicija bi svaki pa i ti kao vjernik Katoličke Crkve trebao djelovati po pitanju Ekumenizma. To su pozicije:obraćenja, duhovne obnove i ljubav za druge kršćane.


Drago mi je da se slažeš kako nam treba osobo obraćenje (dakle promjena što je suprotno od konzervatizma koji nastoji zadržati stanje kakvo je) to je stvarno istina. Međutim treba imati u vidu da Crkvu čine baš takvi pojedinci kao mi a ona se mijenja nabolje koliko se svaki pojedinac mijenja (obraća, duhovno obnavlja i otvara ljubavi za druge). Nauk ne bi trebao uopće biti sporan (sam nauk ne čini Crkvu) i nije, ali je način djelovanja u Crkvi itekako podložan promjeni. Tako da se može reći da se Crkva mijenjala kroz povijest. Sama povijest Crkve to dokazuje najbolje.Je li Crkva ista poslije Sv. Benedikata, Sv. Franje, Sv. Ignacija Loyole, naravno da nije. Ona se itekako mijenjala.


Dobro to je tvoje mišljenje o stavu Pape Benedikta XVI jer smo o njemu pričali.


Ti ponovo krnjiš citat 1996 iz Katekizma i citiraš bez „Milost je naklonost, ničim zaslužena pomoć koju nam Bog daje da bismo odgovorili njegovu pozivu: da postanemo sinovi i kćeri Božje, posinci, sudionici božanske naravi i života vječnoga.“
Milost je ničim zaslužena pomoć koju nam Bog daje. Čim je nezaslužena ne može se uvjetovati kome se daje a kome ne. I još moram ustvrditi da si pobrkao citate koji se odnose na „Sakramentalnu milost“. Ja nju ne sporim pa ne znam zašto ju sada uvlačiti ovdje?


Nemoj sada biti protuslovan sam sebi. Da te podsjetim htio si da komentiram citat koji je glasio: "Kako tako velika raznolikost mišljenja može osloboditi put k ostvarenju jedinstva Crkve, nije nam poznato; to jedinstvo može nastati jedino iz jedne učiteljske vlasti, jednoga zakona vjerovanja i jedne vjere kršćanâ. Ali poznato nam je da je odatle malen korak do zanemarivanja vjere ili do indiferentizma i modernizma, kao što ga nazivaju."
Jasno piše raznolikost u mišljenju. Ja mislim da različitost u mišljenju, kako se to pokazalo u slučaju SSPX nije prepreka, pa ne može biti prepreka ni u slučaju modernizma ako se ne dira u nauk i istinu.

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.

Čuj, ako ne vrijedi načelo neprotuslovlja, onda se više ništa ne može ni misliti ni izreći, te se gubi smisao svake rasprave, jer svaka tvrdnja postaje istovremeno i istinita i neistinita. Onda svi kolektivno možemo odmah prestati razmišljati i pretvoriti se u biljke. Ako logička pravila nisu u raspravi od početka čvrsto postavljena i jasna, onda ja za daljnju raspravu stvarno više nemam volje, te odustajem, a ti se zavaravaj trijumfalizmom koliko hoćeš.


Onaj konzervativizam o kojemu ti i ja govorimo tiče se samo i isključivo nauka; stoga tvoj zaključak ne stoji.


Ja govorim o nauku (jer nauk je ono što je sporno u pitanju ekumenizma). A nauk se nije mijenjao kroz povijest.


Ako tvoje mišljenje o stavu pape Pia XI može biti negativno, onda valjda može i moje mišljenej o stavu Benedikta XVI. Nemojmo imati dvostruka mjerila.


I upravo tu nezasluženu milost Bog je odlučio dijeliti isključivo po sakramentima Kat. Crkve, te upravo zbog toga Crkva jasno naučava da su sakramenti nužni za spasenje. Ne znam što je tu sporno.


Misli se na mišljenje u pitanjima nauka.

Pa onda očito više nije pravoslavac, nego katolik, a to je upravo ono što sam zagovarao pod (A).


Pitanje je da li oni vjeruju isto što i katolici. Ako vjeruju, onda su prešli na katoličanstvo, a to je ono što sam zastupao pod (A).
Ako pak ne vjeruju, onda nema jedinstva.

(A) Da.
(B) Da.

Međutim, ovo ovako šturo rečeno se može krivo shvatiti. Naime, KC ne mora nužno biti organizirana na ovakav način. Papin primat u pitanjima vjere jest vjerska istina, ali ne i papina vlast i ovakvo uređenje Crkve. Ujedinjavanjem sa KC pravoslavne Crkve bi mogle ostati potpuno jednako organizirane, samo da priznaju papin primat i njegovo vjersko učenje.

Uz to, nije sve što izgleda da je učenje KC zaista učenje KC, zapravo se radi o iznimno malo toga. Isto vrijedi kod ostalih Crkava. Da ilustriram to, navest ću još jedan tvoj citat:


Točno. Samo opet kao da insinuiraš neka velika neslaganja. Naime, u slučaju pravoslavnih crkava, službeni stav KC je da one nisu heretičke nego raskolničke. Što doslovce znači da ne postoji niti jedno proturječje između učenja KC i pravoslavnih crkava, pa problemi s ovim tvojim (a)-ovima i (b)-ovima zapravo ne postoje. Najviše što možeš reći je da pravoslavcma fale neke istine, tj. da su manje spoznali, pa ih treba prosvijetliti glede nekih stvari. Sva prividna proturječja su na razini tumačenja, pretežitog mišljenja, želja isl.

_________________
"Potrebni su nam ljudi čiji će intelekt biti prosvijetljen Božjim svjetlom i kojima će Bog otvoriti srce kako bi njihov intelekt mogao progovoriti intelektima drugih ljudi, a njihovo srce moglo otvarati srca drugih." Benedikt XVI.