Katolički odgovori

Upravo čitam knjigu "Kako promijeniti muža". Cijela knjiga bavi se onim dijelom Svetog pisma koji govori o tome da žene trbaju biti podložne svojim muževima a muževi potšovati i ljubiti svoje žene. Isprva sam mislila - da, sve je to tako, ali neprimjenjivo je za današnje uvjete kad žene rade, zarađuju i u svemu su jednake s muževima. Ups! Knjiga je doživjela nekoliko izdanja a ovo koje ja čitam sadrži i pisma autoru od nekih žena koje su je pročitale. Svaka od tih žena napisala je - da sam barem ovu knjigu pročitala ranije. Mislila sam da žene pretjeruju jer meni puno toga nije dopiralo o dna srca, duše; nešto mi je imalo logike, nešto ne.

Onda sam pročitala slijedeće misli, otprilike ovako: ako žena otkaže podložnost i poslušnost svome mužu, ako ona njemu sruši autoritet, neće proći puno vremena i njoj će biti srušen autoritet pred njenom djecom. Roditelji više neće biti autoritet svojoj djeci a to je direktna posljedica činjenice da žena odbija autoritet muža. I posljedica svega je da u državama više nitko nema autoriteta i u društvu je nastao kaos. Bog daje red, ali nepoštivanjem poretka koji je Bog ustanovio čovjek stvara kaos.

Ups! Tu sam stala, odložila knjigu, stavila lice među dlanove i priznala svoje pogreške....
Nisam uvijek i u svemu podržavala svog muža...
Narušila sam mu autoritet pred djecom i time naštetila cijeloj obitelji...
Naši sedamnaestogodišnjaci nas roditelje ne slušaju (iako mi i dalje uporno i uporno pričamo, ne odustajemo).

I mogu samo reći: Da sam barem ovu knjigu pročitala ranije!!!

Zašto ovo pišem???
Vjerujte mi Velečasni da je ova majka očajna zbog situacije u kojoj se našla. Ali ona više ne može ništa nego pomiriti se s tom situacijom.

Nadam se da se mogu uključiti u diskusiju.
U čemu je autoritet muža i oca - mislim da je to ključno pitanje. Dugi niz godina radim u školi i srela sam suviše užasa. Navedeno uistinu vrijedi u normalnom, zdravom braku. No, susrela sam niz očeva koji svoj autoritet pretvaraju zlostavljanje, npr. otac koji je svoju djecu kažnjavao istjerivanjem iz kuće na hladnoću, bez jakni - dakle zlostavljač. Nije ni s majkama situacija puno bolja.
Rekla bih da uistinu ljudi prije stupanja u brak trebaju ozbiljno razgovarat što žele i kako će se odnosit u braku, a tada vrijedi gore navedeno. No, kad ne radi o zdravom odnosu, onda se spašava što se spasit dade.
Inače, mnogo roditelja uopće ne haje ni za izlaske, ni za druženja svoje djece, neke nije briga, ali većina se osjeća bespomoćnima suprotstaviti se trendovima lagodnih, površnih užitaka pa ih jednostavno prihvaćaju.

Potrudimo se ne skrenuti u kukuruze sa puta ove teme. Možemo to povezati tako da kažemo to da roditelji moraju biti upućeni u život svoje djece te život mladih općenito. To je potrebno stoga što roditelji moraju biti upućeni u trendove koji se nude te koji djecu zanimaju te svoju djecu upozoriti na štetne trendove. To će sve dakako biti moguće ako se otpočetka odgaja u katoličkom duhu.
Danas mladi ne znaju što je to povreda vjere zato što ih za vjeru i Boga nije briga. Sve to ide od najranijih dana.

_________________
http://www.mhfm1.com

Saro, ovo glede zlostavljača - ti dobro znaš da naša vjera ne nudi instant rješenja kako izbjeći Križ, nego kako ga prihvatiti s ljubavlju. Dotiče se u ovoj knjizi i taj problem. Iznosi se par slučajeva žena koje su prihvatile križ nasilnog muža i na kraju su nagrađene. A u stvarnom životu svuda oko sebe vidimo da ni razvod u takvim slučajevima nije rješenje. Pune su novine naslova o nasilju bivših muževa nad bivšim ženama i obrnuto.
Ali, većina razvoda događa se u brakovima u kojima nema fizičkog nasilja. I razvodi razorno djeluju na djecu. Bog mrzi razvod.
I nije samo razvod problem. Nego i život u braku van Božjih pravila. Ja nemam muža zlostavljača ali sam živjela po obrascu - zašto bih ja njega slušala u onim stvarima u kojima sam bolja od njega? Sad znam odgovor. Prvo, to da sam bolja je moja prosudba i može biti manjkava. Drugo, ako i jest točno, Bog hoće da mu budem podložna. I ja nemam pravo narušavati poredak koji je Bog postavio.

Složio bih se s Rutom jer je normalno raspravu voditi o nekim uobičajenim slučajevima. Devijacije koje je Sara spomenula svakako postoje ali njima se trebaju pozabaviti prvo policija i socijalna služba jer je to pitanje nasilja a ne prikladnog odgoja.


Odgoj i autoritet su dovoljno bitni da zaslužuju zasebnu temu za raspravu pa sam to razdvojio.

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.

Tih neuobičajenih slučajeva ima dovoljno da i o njima treba vodit računa. A kakvo je stanje u odgoju djece... treba gledat istini u oči.

Jedan dobar članak p. Mije Nikića, o kojemu bih voljela čuti vaše mišljenje: http://www.katolicki-odgoj.com/clanci/n ... itelji.htm

Osobno imam jednu (jezičnu) zamjerku na taj tekst, a to je razlika između autoritarnosti i autoritativnosti - zaista mala jezična razlika, ali bitna za dobro razumijevanje u pedagogiji!

Autoritarnost roditelja - bio bi zapravo taj strogi stav "faraona" kako kaže p. Nikić: u kojem se javljaju pretežno naredbe, zapovijedi, optužbe, manipulacije...

Autoritativnost - bio bi jedan zdravi odnos postavljanja pravila, njihovih pridržavanja, osluškivanja, poticanja djece, ali u kojem roditelji ne gube svoj autoritet, niti djeca ne postaju razmažena, kao kod popustljivih roditelja...

Stoga potpuno razumijem Rutu kad govori o muževom autoritetu, tj. autoritativnosti, to nije ništa negativno niti loše, dapače poželjno...

Ne poričem potrebu autoriteta muža i oca, samo sam željela napomenuti da je toga sve manje, a da devijacije postaju redovitost.
I razlikovanje autoritarnosti od autoriteta je vrlo važno, s obzirom da je autoritarnost pokušaj posvemašnje kontrole drugoga i ubija osobnost djeteta.

Moje malo razvezivanje teme:
Nije li '60-tih i '70-tih godina (ili još prije) putem masmedija i psihologije, jačanja feminizma itd. došlo do "preokreta" u shvaćanju obiteljskih odnosa - gdje se najviše osuđivao onaj stari, konzervativni, tradicionalni odgoj, koji se često temeljio i na kršćanskim vrijednostima, pa su se stroži roditelji počeli osuđivati kao "vjerski zagriženi", a cvjetao je pokret za prava djeteta... Naravno da je i u tom konzervativnom odgoju bilo negativnosti i pretjeranosti, ali imam dojam da su se one u pedagoškoj anti-kampanji toliko isticale, da su mnogi roditelji svoju djecu (u nekom možda strahu od nametanja autoriteta) počeli odgajati za 360° suprotno.
Rezultat: psiholozi iz Amerike tvrde da je nastupila Epidemija popustljivog odgoja, nova devijacija, kojoj su ipak najviše roditelji krivi, ali i društvo ... sa svim svojim opačinama i svojim devijacijama...
Taj link sam već davno sačuvala u bookmarks, ali nikako da dođem do knjige... A zanimalo bi me, barem u recenziji piše:
Odgovori koje ćete u njoj naći nisu ni slični onima koje ste navikli slušati. Ona daje konkretne savjete kako morate postupati prema djeci, objašnjava razliku između egocentričnosti i samopoštovanja i objašnjava zašto djecu morate zaštititi od medija, te kako pomoći onoj koja su već stigla do “ruba”.

Pitam se, pitam, što smo mi to o odgoju navikli slušati svih ovih godina...?

S ovim ćemo se ipak složiti da nismo daleko od SAD-a:
Dok su sretne obitelji nekada bile normalna pojava, danas sve češće viđamo roditelje koji frenetično jure s jednog posla na drugi, djeca plaču, prepiru se, dure se dok ih roditelji grde ili ignoriraju. Ne možete proći ulicom ili ući u dućan, ili restoran, a da ne sretnete dijete koje plače, baca sve oko sebe, inzistira da mu se nešto kupi...

Evo nekih ulomaka iz knjige „Kako izmijeniti muža“:

„Sveti Pavao kaže da od Adama kao glave ljudskog roda primamo istočni grijeh i njegovu kaznu. Svaki put kad mušakarac obrne Bogom danu ulogu, stavlja ženu u vodeći položaj, čiji će plod imati za posljedicu pogoršanje društva. Iako to nitko ne želi priznati, mi trenutno imamo društvo kojim snažno upravlja utjecaj i prevlast žene....

Adam je morao slušati Boga, a Eva je morala slušati Adama. Eva je to obrnula i poslušala Sotonu. A Adam je poslušao Evu. Ovakvo je izokretanje autoriteta imalo katastrofalne posljedice i ono je srž problema danas u društvu gdje središte ne može izdržati.“

Ovdje ne mogu da se ne sjetim Marije i moram dati neke svoje opaske. Josip preko anđela prima poruke o Božjoj volji. Anđeo mu kaže – uzmi dijete i majku njegovu i kreni u Egipat. Josip ne preispituje. Marija se ne suprotstavlja. Muž (zaručnik) sluša Boga, a žena sluša muža. Rezultat je spasenje Djeteta li time i spasenje cijelog čovječanstva. Poslije Bog ponovno govori Josipu – uzmi dijete i majku njegovu i kreni natrag u Izrael. Ponovno Josip sluša Boga, a Marija Josipa. Još uvijek mi nije jasno kako da to posve primijenim u vlastitom životu i znam da ću dugo tražiti taj put; ipak nemam nimalo sumnje da je ovo savršeni poredak koji je spasio čovječanstvo.

Citiram dalje iz knjige:

„Ona koja ljulja zipku, vlada svijetom. Kad su žene počele tražiti osobne uspjehe, želje za sebe, svoj vlastiti prostor, one su zapravo počele gubiti moć. Majka koja sjedi u odboru neke firme ima manju moć od majke koja će ispravno odgojiti pet sinova koji će u budućnosti biti na visokim položajima. Jer će tih pet sinova svakodnevno donositi odluke koje će biti pod utjecajem njihove majke...Žena je itekako sposobna da bude ravnateljica nekog koledža ili da pilotira mlaznim lovcem visoke tehnologije F-14. Ali brinuti se o troje djece mlađe od 5 godina, voditi kućanstvo i brinuti se o mužu zahtijeva mnogo više sposobnosti, mudrosti i inteligencije nego ijedan posao koji svijet nudi. Bog ženi nudi Materinstvo.“

A sada malo feminizma –Vivian Gornick, sveučilišna profesorica na Sveučilištu Arizona i feministička aktivistica kaže ovako (izvor časopis Rhema):

„Biti domaćica nezakonita je profesija....odabir da služite i budete zaštićeni zajedno s planom da stvarate obitelj jest odabir koji ne bi trebao postojati. Srce radikalnog feminizma to će promijeniti.“

Germaine Greer, znanstvenica i predavačica na sveučilištu Warwick, kaže:

„Ako žene žele značajno utjecati na poboljšanje svoga položaja, očito je da moraju odbaciti udaju...Položaj majki očajniji je od drugih žena i što više djece imaju čini se da im je situacija beznadnija...Većina žena bi ustuknula pri pomisli da napusti muža i djecu i zato je upravo ovo slučaj o kojemu moramo ponovno brutalno jasno pomisliti.“

(Vara li mene dojam da se iza feminizma skriva i podlo ceri Zli - čovjekoubojica? Nikada do ovih dana nisam ovako intenzivno promišljala o ovom problemu.)

I šećer na kraju:

„Dok sve žene ne postanu lezbijke, neće biti prave političke revolucije“ (Jill Johnson, feministica i novinarka).

(Usput - zar zagovornici homoseksualizma ne tumače da se homoseksualci rađaju kao takvi, da oni ne biraju svoje spolno opredjeljenje?)

I opet se malo vraćam na knjigu:

„Neka žena koja se namjeravala udati za čovjeka upitnih vrlina uvjeravala je svećenika da će ga ona preodgojiti i učiniti boljim. Svećenik je zamoli da se popne na stol, pa joj kaže „a sad ti podigni mene k sebi na stol“. Žena se naprezala i vukla ga, ali ga nije mogla podignuti. A onda on nju s lakoćom povuče sa stola na pod. „Mnogo je lakše da tebe netko povuče dolje nego da ti njega podigneš gore“ – reče joj svećenik. Žene se moraju čuvati. Prekinite odnose s drugim ženama koje su buntovne. Udaljite se od svih koji se nisu spremni podrediti Božjem autoritetu. Ako žene ovo ne učine, bit će zaražene istom pobunom koja tako strašno hara društvom.
Jedna zla jabuka upropastila je sve ljude...jedna trula jabuka u košari učinit će da i ostale strunu.“

Moram iskreno reći da mi se sviđa napisano, barem teoretski. U praktičnom smislu ide teže. Naime, mnogo muževa ne sluša Boga, tada je ženina poslušnost...
Neke žene slušaju Boga pa ako je muž sluša, neće biti zla.
Ima tu dosta varijanti.

Saro, mislim da je problem u tome što se mi u ovoj situaciji u kojoj jesmo, nismo našli od jučer. Dug je to proces i kroz puno generacija su ljudi odbijali poslušnost poretku kojeg je Bog postavio. Nije ova knjiga meni neka novost. Prije 35 godina naš nas je kateheta poučavao na vjeronauku da djeca trebaju slušati roditelje i učitelje, žena muža, narod vlast. A svih tih godina razni pokreti poput feminizma polako su ali sigurno razarali temelje društva. Cilj je bio uništiti brak i obitelj. Uspjeli su dobrim dijelom. Ali nisu znali koliko će razorna moć biti kao plod uništenja obitelji onakve kakvom ju je Bog osmislio. Cijeli svjetski poredak je okrenut naglavačke. Ono što zovemo demokracijom i što nam je upakirano kao vladavina naroda u stvarnosti je samo borba nekih pozadinskih klanova za prevlast i narod zapravo ništa ne odlučuje nego biva manipuliran. Davno sam negdje pročitala da ljudi koji su vrhunski političari zapravo se samo smiješe u kamere, prave poteze vuku oni za koje se niti ne zna da postoje, ali imaju novac i moć i kreiraju svijet.

Kako ćemo slušati vlast koja iz dana u dan sve više otkriva svoje afere (da se ne izrazim grublje), koja bez imalo samilosti nabija velike poreze siromašnima, koja nema osjećaja za teško bolesne i ne odobrava im sredstva za liječenje itd...
Kako će žena slušati muža ako je zao, ne sluša Boga i ako je ona bolja od njega?
Kako ću svojoj djeci reći da poštivaju svoje profesore kad sam se sama uvjerila koliko ti profesori ogovaraju i kako su im loš primjer, osobito jer neki od njih pokušavaju mlade odvratiti od Crkve?
Čini mi se kao da je cjelokupno naše društvo neki razorni vir lagano vukao iz bistre vode prema muljevitom dnu i da naša današnjica nije ništa drugo nego baktanje po tom mulju da bismo preživjeli.

Slušati gore od sebe?

A što ćemo dobiti odbijanjem poslušnosti i nepoštivanjem autoriteta?

Ako žena ne poštuje muža, djeca neće poštivati roditelje. Ista ta djeca kad stvore obitelji neće znati u svojim obiteljima postaviti ispravne odnose. U svemu će biti sve manje smisla.
Ako djecu učimo da ne trebaju poštivati profesore, jednog dana će odbiti poslušnost šefu na poslu, pa je lako moguće da ćemo imati tridesetpetogodišnje nezaposlene mamine sinove koji ne mogu raditi jer nijedan poslodavac ne shvaća njihovu osebujnost i vrijednost.
Ako odbijemo poslušnost vlasti – prestanemo li plaćati poreze npr. onda postajemo zapravo kradljivci kao i neki od njih.

Kuda sve to vodi? Još dublje u blato, u mulj?

Ova knjiga koju čitam je poziv da se odmah, od danas, ide u pravom smjeru. I to poziv prvenstveno Njoj- ženi i majci.

Vjeruj Saro, još uvijek sam puna pitanja - kako ću to učiniti?

Pa nije pitanje samo slušati osobu, nego i što slušati. U redovništvu koje ima zavjet poslušnosti, nitko nije obvezan slušati ako poglavar naređuje zlo. Vrhovni autoritet je Bog, stoga tko god traži protivno Božjim zakonima, ne treba ga slušati. Meni je normalno da se muž i žena dogovaraju, a bitne stvari treba rješavati prije braka. Ne mislim da je u braku netko pozvan naređivati, a netko slušati. sigurno je da i otac i mati trebaju imati autoritet i da ga djeca trebaju poštovati. A i oni međusobno trebaju dobro obitelji stavljati ispred svojih osobnih želja i prohtjeva. Radim u školi niz godina i uistinu nisam čula da profesori djecu uče zlo. A ako netko od njih podcjenjuje vrednote za koje roditelji odgajaju djecu, roditelji imaju pravo i dužnost intervenirati.

Ima i takvih primjera: Nas je profesorica povijesti učila da su u 2.svj.ratu uz ustaše i četnike i svećenici bili ratni razločinci.
Jedan profesor je dečke koji nisu znali bacio na pod i cipelario. To je u pravilu činio djeci iz doma koja nisu imala roditelje, a ako su se požalili odgajatelju u domu, još su i od njega dobili.



Ako igdje treba postojati kompromis onda je to u braku. Ne mislim da žena mora slušati muža, nego da se oboje moraju odreći svojih hedonističkih prohtijeva, ako oni zadiru u osobnost onog drugog. Raskol dolazi ako oboje misli da su u pravu, pa ni jedan ne želi popustiti. Tu pomaže molitva i želja da usreće jedno drugo. Onda će i djeca živeći u takvoj harmoniji biti dobro odgajana.

_________________
samo je u Bogu mir, dušo moja

Kad je to bilo to tvoje iskustvo s profesorima? Za takvu se stvar gubi posao i krivično odgovara. Dakle, jednostavno nije moguće da se to dogodi, možda obrnuto da - da učenici iscipelare profesora.