Katolički odgovori

Pozdrav, trebala bih savjet ili mišljenje o jednoj jako složenoj situaciji. Moja majka je prije par godina imala teži moždani udar koji je kao posljedicu ostavio nemogućnost govora, epileptičke napade, oduzetost jedne strane tijela, a samim tim i nesamostalnost te sam brigu o njoj preuzela ja. Međutim problem je moj otac koji je uvijek bio 'čudan' da bismo ove godine, nakon hospitalizacije, došli do dijagnoze psihičkog poremećaja, ali sumnjam i na duševni. Već dugo vremena moramo trpjeti besmislene i neistinite (izmišljene) priče pune mržnje, optuživanja, različita provociranja, kontroliranje i manipuliranje, izljeve mržnje prema svima (što ograničava naš kontakt s drugima) pa čak i prijetnje. Sve to ne prestaje ni kada majci pozli i preživljavamo teške dane i svakodnevna prepiranja i svađe. Jako je zavidan, ljubomoran, bijesan i očaran svime materijalnim i sve mu se vrti oko novca. Nije fizički nasilan ali njegove riječi vrijeđaju i bole još više. Sve to moja majka teško podnosi, i zbog njezinog zdravstvenog stanja zabrinuta sam za nju i njezin život jer se ne bi smjela uznemiravati. Njihov brak više ne funkcionira, nema više ljubavi, razumijevanja ni podrške. Sva odgovornost i odluke su na meni, a imam samo 20 godina, uz brigu o majci i njezinom zdravlju, kućanstvu, obiteljskim obavezama, student sam na prilično zahtjevnom i teškom studiju i pod velikim sam stresom i pritiskom te se sve navedeno odražava na mene. Uz to imam i 14-ogodišnju sestru i bojim se da cijela situacija ne ostavi i na nju traume i posljedice. Zajednički suživot s ocem je nemoguć, teško je to i opisati u par rečenica. Pokušali smo i razgovor i liječenje ali nije prihvatio ništa. Zanima me je li ispravno razvesti se (zakonski razvod) u situaciji kada jedan supružnik ugrožava život i zdravlje drugoga? Ne bismo željeli učiniti nešto što se protivi našim vjerskim uvjerenjima, ali teško je trpjeti sve i zanima me je li razvod grijeh?

Teška ti je situacija i vjerujem da ćeš izići iz nje sa novim spoznajama snažnija.

No ja bih se osvrnuo na zabrane i ono što te muči.
Ako nam je Bog dao slobodnu volju da biramo kako bi ga proslavili, a kako smo sazdani na sliku Božju onda dajući drugome slobodnu volju proslavljamo nas,
kako u to ukalupiti zabrane koje si postavljamo?
Zabranama ne proslavljamo Boga, kaznama ne proslavljamo Boga, osvetama ne proslavljamo Boga, proklinjanjima bližnjih i Boga ne proslavljamo nas...

Da li živimo da proslavimo u radosti nas i Boga Ljubav ili da se ograničimo u strahu i muci razdvajajući se (mi i vi, ovi i oni ...)?

Lk 11,17-20
Ali on, znajući njihove misli, reče im: "Svako kraljevstvo u sebi razdijeljeno opustjet će i kuća će na kuću pasti.
Ako je dakle Sotona u sebi razdijeljen, kako će opstati kraljevstvo njegovo? Jer vi kažete da ja po Beelzebulu izgonim đavle.
Ako dakle ja po Beelzebulu izgonim đavle, po kome ih vaši sinovi izgone? Zato će vam oni biti suci.
Ali ako ja prstom Božjim izgonim đavle, zbilja je došlo k vama kraljevstvo Božje."

Prihvatimo kraljevstvo Božje u ljubavi dajući se čime ujedno primamo ljubav i mir u radosti!

Ovo je poziv koji se svakog trena čuje.
Čeka se odaziv

_________________
Mt 5,3
"Blago siromasima duhom:
njihovo je kraljevstvo nebesko!

Katolički brak je odluka na bezuvjetnu ljubav, "u dobru i zlu", i nakon te odluke ne može se više rastati od supružnika. U slučaju zlostavljanja koje ne omogućuje više zajednički život, Crkva dozvoljava odvojenost ako "jedan od ženidbenih drugova dovodi u veliku duševnu ili tjelesnu pogibelj drugoga ženidbenog druga", što se naziva "rastava od stola i postelje". To nije rastava već samo odvojeni život dok se okolnosti ne promijene ili na neodređeno vrijeme.

Mislim da trebaš prije svega potražiti stručnu pomoć, nekog psihologa ili socijalnog radnika, ili pak svećenika. Imaj na umu da psihički bolesnici uglavnom negiraju svoje stanje i teško ih je nagovoriti da se liječe. Stoga je moguće očekivati, ako se ne bude liječio da će se stanje tvog oca s vremenom pogoršati i zato je potrebno da o tome razgovaraš s nekom stručnom osobom.
Unatoč svemu, imaj na umu da je on tvoj otac i nemoj ga prezirati, već za njega moli, da ga Gospodin obrati. Dobro je na tu nakanu prikazivati svete Mise i moliti litanije Krvi Kristove. Također, savjetovao bih ti da zamoliš i druge da mole za tebe i tvoj slučaj. Nemoj gubiti nadu, vjeruj da će ti Gospodin priskočiti u pomoć.
Što se tiče rastave braka, Giovi ti je napisao kako Crkva na to gleda i da postoji mogućnost da supružnici žive odvojeno ako zajednički suživot nije moguć i da time ne čine grijeh prema sakramentu braka. Praktično to znači da biste ti, sestra i majka mogle odvojeno živjeti od oca, ali brak tvojih roditelja nije moguće crkveno razvrgnuti ako je valjano sklopljen.
Bog te blagoslovio, tebe i tvoju obitelj!

Hvala vam na odgovorima, puno ste mi pomogli. Drago mi je da sam ovdje dobila savjet i toplu riječ i potrudit ću se da i ja nekad nekome budem stranac koji će poslušati i razumjeti. Moram se dotaknuti liječenja, tijekom jednog strašnog ispada/napada bila sam primorana pozvati pomoć i poslala ga na liječenje, zbog čega me mrzi i prigovara mi to svaki dan iako je bilo neupitno potrebno. Lijekove je bacio čim je izišao iz bolnice jer misli da nije problem u njemu nego u svima drugima oko njega, a nisu pomogli ni razgovori. Ono što je najgore, iako ste mi sugerirali da ga ne trebam prezirati i iako to i sama znam i ne želim, mislim da se to trenutno događa, i sramim se same sebe zbog toga. Sada kada razmišljam o rastavi od stola i postelje, pitam se bi li on to prihvatio budući da nije neki vjernik i sumnjam da mu Bog nešto znači, koliko sam zaključila. Idemo na mise, molimo, postimo, nema poboljšanja za sada, ali uzdam se u Gospodina i vjerujem da će dati kako je najbolje.

Ukoliko imate mogućnosti maknuti se fizički od njega, briga vas kako bi to prihvatio. Možda bi došao pameti ako ostane sam.