Dea je napisao/la:
Ja mislim da nije rješenje zgražati se i likovati nad tim mladim ljudima, naprosto nije u duhu katoličanstva.
Da se razumijemo, meni je ta vrsta glazbe očajna i stvarno ne vidim sto ljudi vide u tome, ali treba u ljubavi prihvaćati te osobe.
Ako netko zaista ne moze biti miran i zadovoljan bez takvog tipa zabave, onda s njegovom dušom nesto ne štima. Postoji neka praznina. Tu prazninu Bog zeli ispuniti. Sama glazba i ples su Bogom dani darovi ali prirodno su u daleko pitomijem i ljepšem okruženju kada su zdravi.
I zato mi se svida ova ulicna evangelizacija, priblizavanje Crkve mladima, a ne likovanje i zabrane. To nikad ne prolazi niti izlazi na dobro.
Jer... mogu ja reći "uzasava me kolicina droge i ostalih opijata, uzasava me prostitucija i nemoral koji se tamo dogada", ali ti osoba koja zeli ici isto tako moze odgovoriti: "Sto me briga, ja zelim slusati glazbu, trijezna, cista i bez fizickog dodira, zelim se isplesati" i opet se vracamo na ono da ljudi tamo samo traze srecu i da je bitno iskazati ljubav prema njima, a ne iscudavanje kao da im tim porucujemo da smo bolji od njih, jer ustvari nismo.
Istina, smatram da činjenica da se na Ultri ljudi ponašaju raskalašeno tice se svakoga tko tamo ide jer prešutno to ponašanje odobrava.
Ljudi nisu otoci nego dio zajednice pa sve sto radimo utječe na jos nekoga osim nas samih, a problem je i bliža grešna prigoda. Nikada ne mozemo u sebe biti posve sigurni. "Tko misli da stoji, neka pazi da ne padne". Ne zaboravimo da đavao, daje ali i traži nešto zauzvrat.
Kad je Ultra bila aktualna, čitala sam i od p. Ikea članak/status koji je rekao da smo precesto mi skloni one druge sotonizirati. Ako je igdje nedvojbeno sotonsko djelo, onda je u tome da se krscane uvjeri da su oni drugi ziva razvrat i samo zlo. Ne, nisu! Nego su ljudi kao ja i vi.
Ako sotona negdje uspijeva, onda uspijeva u tome da druge i drugačije prikazuje zlom i vragovima. Vjernicima nevjernike, nevjernicima Crkvu i svećenike...
Ma kako to nepopularno bilo, nikad ne smijemo olako pristajati na lose mišljenje u drugima, tim vise ako nismo ni provirili nosom u njihov svijet. Krscanstvo je zahtjevno, tesko je. Uvijek je kriz. Nepopularno. Ali jedino nas mogu spasiti njegova nacela povjerenja i opravdanja.
Jasno je: nema odustajanja ni slovca od Evandjelja, nauka Crkve, ni jednog nacela morala. Ali, kad je rijec o evangelizaciji, od svih najteza i najvaznija je ova: krscanima navijestiti kako je svaki covjek u naravi dobar - kako bi onda to znali navijestiti i drugima. I pokazati im vlastitu dobrotu, kako bi i oni povjerovali nama.
Drugima poruciti "mi u vas vjerujemo" je najpotrebnija rijec ovog vremena.
adrijana je napisao/la:
Samo znam da su Velika Britanija i Italija zabranile te i takve rave-partije zbog "velike količine droge, nepodnošljive buke i javne sablazni" pa silom prilika partijaneri mogu dolaziti u slobodnu, tolerantnu, katoličku Hrvatsku...
(PS. Čula sam da Split to odobrava samo zbog love.)
O ovim izlascima i svemu čemu razmišljam posljednjih dana jer je moju dobru prijateljicu je ovih dana ostavio zaručnik. Ja koja nisam bila vani ola la vrimena, i ona koja me (kako bi mi ovdje u Dalmaciji rekli) umela da idemo em u ovaj, em u onaj disco club.
I onak, razmišljam ja. Ona je vani od jutra do sutra, traži kratkotrajna rješenja, ide iz krajnosti u krajnost, traži zaborav. A u načelu, ona je povrijeđena, traži izlaz, traži neki recept da će joj biti bolje. I, mislim da je takva većina ljudi koji uživaju na takvim mjestima.
I realno, poznajem puno onih, koji su se tako "liječili", koji su izlazili vani i u buci, glasnim decibelima, mnoštvu svijetla jednostavno zaboravljali na svoje jade (o tome sam pisala u tom gore postu) i kako ne imati razumijevanja, pa čak i osjećati žaljenje. To je jednostavno rana koja krvari. Pokazalo se da je čovjek vrlo malo sposoban biti slobodan zato Isus kaže; „Ja sam došao, ne suditi, nego spasiti“. Mi ljudi stalno sudimo ljude.
Također, nekidan sam pričala s jednim svećenikom o međuljudskim odnosima koji mi je rekao - Vjerna zena posvećuje muza nevjernika.
Pa eto, možda se to može primijeniti i na ovu situaciju, mi vjerni posvećujmo one koji dolaze na Ultru, koji odlaze na takve partye, koji izlaze u disko klubove (ne možete reći da nema evangelizacije na Ultri).
Također, što se glazbe tiče, ja stvarno svašta slušam (ne vrstu glazbe s Ultre, ali ipak sigurno da ne slušam samo duhovnu glazbu), po disku davno ne plešem, ali doma bi danas jednako zaplesala s nekim svojim.
Da se razumijemo, tamo nema morala, ali znam cure koje su poprilično moralne, a išle su na Ultru.
Dakle, mislim u svemu se može sačuvati moral i duhovnost, a ne bit uskraćen ovog zemaljskog jer bit i je da smo na zemlji ali znamo čije je Kraljevstvo i kome pripadamo. Slažem se da nije prostor koji odiše moralom i Duhom Božjim, ali mislim da bi mi trebali biti svjedoci svugdje pa i vani, pa i onda kad je riječ o nekom takvom partyu kojeg je "Splitsamo radi para prigrlio".
Svojim čednim oblačenjem, umjerenošću, na kraju i molitvom i blagoslovom, možemo pomoći nekome tamo i biti Njegov svjedok u toj "vojsci nemorala".