Katolički odgovori

Sutra u 10h je Hod za život, u Zagrebu od Trga dr. Franje Tuđmana kroz Ilicu do Trga Bana Jelačića, a održat će se ove godine i u Splitu.
To je hod za poštivanje svakog ljudskog života i važnost obitelji. Materijalno se polako poboljšavaju uvijeti koji potiču demografiju, ali s druge strane sve je jači otpor životu od onih koji ne žele žrtvovati sebe i svoj komfor, nego se žele riješiti djeteta jer im smeta. Mi kršćani živimo drugačije i radujemo se svakom životu.

Ove subote se, sada već tradicionalno, organizira Hod za život.

Naime, embrij, fetus, novorođenče, dijete, odrastao čovjek – samo su različite faze ljudskog života koje treba da uživaju jednaku zaštitu.

Nažalost, Europska konvencija o ljudskim pravima i osnovnim slobodama ne proglašava da život počinje začećem (kao što to - pomalo paradoksalno - čini Američka konvencija o ljudskim pravima - u čl. 4. st. 1. stoji: "Svako ima pravo da mu se poštuje pravo na život. To pravo štitiće se zakonom, u načelu od trenutka začeća." ).
No, generalno, u međunarodnim dokumentima nema jasnog odgovora na pitanje da li fetusu pripada pravo na život i njegovu zaštitu.

Stoga se Hodom za život, između ostalog, ističe da je svaki ljudski život jedinstven i nezamjenjiv te da od začeća do prirodne smrti ima neotuđivo dostojanstvo.
Svako dijete – rođeno i ono koje još raste u tijelu svoje majke – trebamo čuvati i štititi.
Također, inicijativa naglašava potrebu za konkretnom pomoći svakoj ženi koja razmišlja o pobačaju iz ekonomskih razloga, zbog neinformiranosti ili pritiska okoline (što 75% žena navodi kao razlog za pobačaj).

Iako je kroz prošlost, još u antičkoj Grčkoj prevladavalo shvaćanje da život počinje rođenjem, a abortus u najmanju ruku bio toleriran, ako ne i podržavan u određenim okolnostima pa su tako Platon i Aristotel abortus smatrali moralno prihvatljivim u određenim uvjetima, premda su imali različite stavove o početku života (za Platona je život počinjao začećem, a Aristotel razlikuje neformiran i formiran plod, gdje život počinje 40 dana po začeću muškog i 80 dana po začeću ženskog ploda), za stoike, život je počinjao prvim udisajem, a abortus bio moralno prihvatljiv (što je našlo odjeka u rimskom pravu - po rimskom pravu život je počinjao rođenjem, a fetus nije uživao specifičnu zaštitu.)

Stav rimokatolicizma prema abortusu, čak i u slučaju silovanja i incesta, i danas je, Bogu hvala, krajnje negativan: uništenje nevinog života apsolutno je nedopustivo, a pravo na život nerođenog djeteta iznad je svakog prava majke, osim njenog prava na život.

Zašto sam odlučila napisati post je jer sam mišljenja da mediji igraju ulogu ovih dana, a što se Hod bliži - sve više se može čuti mnogo ironičnih komentara pa sam jutros vidjela komentar jednog našeg poznatog voditelja vijesti koji je na svojoj stranici (osvrčući se da je znanstvena činjenica da život počinje začećem) napisao: "Eto, za njih je to znanstvena činjenica, iako je činjenica da se "znanost" nikad nije izjasnila oko tog pitanja" - što je potpuno netočno jer sve više i više liječnika i stručnjaka donosi jasne dokaze i jasne (nepobitne) spoznaje o tome.

No, po meni srž problema nije da mediji kažu "abortus je okej" već i samo društvo koje ulijeva strah i osjećaj manje vrijednosti kod žena. Otići ću u off topic, ali ovo su stvari koje su tu i koje postoje.
Kada ti kao žena znaš da će te, ako zatrudniš neplanirano van braka, često otpisati roditelji i čitavo društvo, da će te gledati kao neodgovornu ženu i da će te (vrlo vjerojatno) dečko ostaviti na cjedilu, da nitko neće zaposliti trudnicu ili mladu samohranu majku, da nećeš moći završiti faks... u kratko, da odnosi sa svima koji su ti bitni u životu i svi tvoji snovi u ovom trenutku umiru. Žena u toj situaciji osjeća veliki strah za svoj život. Njen čitav identitet, njena budućnost je srušena.
Što bi bilo da se naprave programi psihološke potpore ženama koja su besplatna i dostupne svakoj ženi neovisno o situaciji, da se priča o vrijednosti žene, da se potiče emocionalna samostalnost, da se priča o istinskom pristanku na fizičkoj i emocionalnoj intimnosti.

Znate li koliko je veliki broj cura koji osjećaju pritisak dati svoje tijelo?
Jer misle da to moraju, da tako moraju pokazati svoju ljubav jer one stvarno osjećaju ljubav prema momku.
To je i posljedica onih komentara što dobivaju kad prođu pored muškaraca i ako se suprotstave: "Nemate pravo komentirati moje tijelo!" dobivaju odgovore poput: "Zašto dramatiziraš? Pa to je kompliment!
Što bi bilo da kažemo curama: Ne, ne mora ti se svidjeti to! Ne, ne moraš ga poljubiti na prvom spoju! Ne moraš ga pustiti da te dira.
Ti imaš pravo na svoje tijelo i ne jer nekoliko religija priča o čekanju do braka nego zato što si kao čovjek vrijedan i tvoje tijelo je tvoje, a ne njegovo.
Poštuj svoje tijelo, kao i tijelo momka, kao i tijelo tog nerođenog djeteta.

Da živimo u takvom svijetu, ne bi ni bilo abortusa, no nažalost mi smo miljama daleko pa je i ovaj "Hod za život", malena, ali vrijedna inicijativa.

Sutra je Hod za život, u Zagrebu (11h na trgu Franje Tuđmana), u Splitu (10h Zvončac) i po prvi puta u Rijeci (10h Jelačičev trg).
Nama u Zagrebu je ovo već tradicija, očekujem još jednom dobru atmosferu a prognoza je i lijepo vrijeme.

Sve je štimalo i vrijeme i atmosfera i uhodanost, i mada zaista nemam ništa protiv Hoda uopće i takvog i sličnog zalaganja, ostao je "gorak okus" neshvaćenosti u općoj javnosti i medijskoj popraćenosti, kao i prijašnjih godina.
Zato nisam kao dosad načelno za preuzimanje takvih i sličnih metoda građanskog aktivizma, "hoda", "parada", "demonstracija", "transparenata", "vi se miješate u naš život - protupovorki" i izazivanja protucrkvenih organizacija na njima svojstveni angažman i svega što ide s time u paketu, jer koliko dobra to donese ljudima, toliko loše propagande prouzroči, a političke koristi nikakve.
Preporuka: energiju ubuduće usmjeriti u novu evangelizaciju, kao što reče papa Franjo...

Pa nije nova evangelizacija zamjena za navještanje socijalnog nauka, već i jedno i drugo mora ići zajedno.
Kad se navješta i radi nešto dobro, kao što je ukazivanje na vrijednost života, otpora će uvijek biti, no imamo pravo i trebamo biti aktivni u društvu, a ne se povući.
"čovjeku pridolazi pravo, sraslo s dostojanstvom ljudske osobe, da aktivno sudjeluje u javnom
životu i pridonosi općoj dobrobiti građana, jer, kako veli naš prethodnik blažene uspomene Pijo XII. «čovjek kao takav,
daleko od toga da bi bio predmet i pasivan elemenat društvenog života, naprotiv jest i ima biti i ostati njegov nosilac, temelj i cilj».
(Pacem in Terris, br. 26)
"Doista, nema prave demokracije, ako se ne prizna
dostojanstvo i ne respektiraju prava svake osobe. Zaista, ne
može biti ni pravoga mira, ako se ne brani i ne promiče život."
(Evangelium Vitae, br. 101)

Da me se krivo ne shvati, potpuno se slažem da i ova strana treba biti prisutna u društvu i u javnosti i da to nitko ne bi smio zabranjivati niti omalovažavati ni diskreditirati...

Ali htjela bih napomenuti da se radi o metodama (izboru!). Biti prisutan u javnosti na način intelektualnoga angažmana (kroz susrete, prezentacije, članke, medije...) što smo čini mi se pomalo zaboravili... ili vaditi se na brojnost (kvantitetu) ljudi koji hodaju, a na kraju krajeva nitko ne zna koliko ih je točno bilo, niti organizator ni policija ne mogu prebrojiti, a ljudima se javno prijeti da su slikani, obilježeni, označeni, navodi ih se u negativnom kontekstu...

Tko ima svoj stav, ne treba se bojati javno izraziti da je za život. Pa kakav je to stav ako se bojim da me neko ne vidi i ne slika?
Tko god promiče kršćanske vrijednosti može unaprijed očekivati napad djela medija. No ne trebamo zato pasivno prepuštati drugima da nam oblikuju društvo, već se jednostavno odazvati, dati svoj potpis ili glas za ono što podržavamo.

Jednom sam se zapitao da li bi mogao biti u vezi s djevojkom koja ima dijete otprije s nekim drugim. I dosao sam do zakljucka da nema sanse. I mislim da vecina muskaraca tako razmislja. Ja ne bi rekao da su samohrane majke (i ocevi) manje vrijedni, nikako, upravo se divim takvim ljudima, ali da bi bio u vezi s tom osobom, ne bi

A kako to, ako postoji i uvijek ce postojati pobacaj kao drustveno zlo protiv kojega svi jesmo... i ako ce uvijek postojati neka zena (makar i samo jedna) koja ce htjeti pobaciti... nije li bolje onda njoj osigurati medicinski siguran pobacaj pa da prvo prezivi ona, a drugo da ostane plodna za neku drugu priliku?!

Nije li vise nego razumno za pretpostaviti da ako se pobacaj zabrani da ce:

a) biti sve vise ilegalnih i time po zdravlje zena opasnih pobacaja

b) da ce pobacaja ustvari ostati isti broj, samo ce ih obavljati u inostranstvu pa se opet time nista ne postize

Kad tako pogledas stvari, ispada da su za zivot zena oni koji se zalazu za legalan i medicinski siguran pobacaj. Ustvari, mislim da te dvije stvari nisu u suprotnosti. Stovise, trebalo bi ih samo spojiti.

Omoguciti siguran pobacaj onim zenama koje to ionako zele, a u isto vrijeme voditi kampanju osvjestavanja da pobacaja bude sto manje.

Za mene je to kao i svaki drugi drustveni porok. Bolje je da alkohol bude dostupan u trgovini, nego da se ilegalno pece u garazama pa se ljudi potruju... ali uz legalizaciju ujedno voditi i kampanju osvjestavanja da se sto manje pije.

Kako je naglasio kardinal Bozanić: "Vjernik, koji želi biti katolik, ne može pregovarati o početku ljudskoga života."

Hod za život održat će se u subotu 25.5. (u 10h Zagreb- Zrinjevac, 10.30h Split - riva, 10h Zadar - Obala kneza Branimira).

U subotu, 14.5. održat će se Hod za život, u Zagrebu je polazak u 11h ispred HNK.
U zadnjim tjednima puno se govori o pravu svakog ljudskog bića na život, i u kontekstu mogućih promjena zakona u SAD i kod nas trenutno aktualnoj raspravi o feticidu.
Zagrebački gradonačelnik Tomislav Tomašević rekao je da je uskratio postavljanje zastava i ne želi dati potporu Hodu za život.
"Ne slažem se s ciljevima Hoda za život i kao gradonačelnik ne mogu biti pokrovitelj takvim događajima, što sam jasno govorio i za vrijeme kampanje. Kao gradonačelnik, odlučujem kojim ću događajima biti pokrovitelj i pokroviteljstvo odobravam za one događaje koji su u skladu s politikom gradske vlasti."

Zna li tko o Tomaševićevom barbi ( stricu) biskupu, kojim se hvalio da dobije i koji vjernički glas i koji ga je crkveno vjenčao?
Baš mu je nećak na ponos i slavu.

Mislim da je u vezi ovoga najbolji odgovor dao biskup Uzinić

Povod je bio dio Uzinićeve propovijedi na blagdan Gospe Trsatske, kada je rekao da govoreći „o situaciji žene koja nosi bolesno dijete i mnoštvu kamenja koje se ovih dana s različitih strana bacilo što na ženu, što na dijete. Što na one koji su za izbor, što na one koji su za život“. „Pitao sam se kako se uključiti, što reći, a da ne budem jedan od onih koji bacaju kamenje, koji osuđuju i isključuju. Iskreno priznajem da nemam odgovor na ovu situaciju“, rekao je mons. Uzinić

Pročitajte više na: https://m.vecernji.hr/vijesti/biskup-pe ... mpaignName - m.vecernji.hr

Najbolji odgovor ti je, znači, "iskreno priznajem da nemam odgovor"...
I to kaže jedan biskup. Točka.

Stavljaš link sa svjetovnih medija pod naslovom "Okršaj među biskupima..."
Uskoro će biti "Biskupi proturiječe jedni drugima glede moralnog nauka Katoličke crkve".
Bravo. Sad ćemo se svrstavati i navijati.