Katolički odgovori

uskoro će biti objavljeno ovdje nešto šokantno za mnoge:
donosim samo neke citate:
" Tek onda kad teologija postane pravovjerna, povratit će izgubljeno poštovanje (respektabilitet)" Filozod Spaemann
"Moderni teolozi zamjenjuju jasne vjerske istine mnoštvom sentimentalnih riječi a taj pokušaj me podsjeća na vješanje pudinga na zid" Tako pisac Martin Mosebach.

Ja sam iznio vjersku crkvenu nauku i kiome se ona ne sviđa može slobodno i fizički Crkvu napustiit - jer svojim grijesima se tako i tako već davno odijelio od duše Crkve (nauka Pia XII o otajstvenonm tijelu Kristovu.
(vrlo bi me veselilo kad bi rekao da poznaš to naučavanje Crkve!)

Primjer sam dao kao repliku na Snenovu argumentaciju da ima podlogu u Svetom Pismu za svoje stavove. Naveo sam, čisto iskreno, da postoji jedna alternativa koja je jednako tako Biblijski opravdana, i stoji na raspolaganju Crkvi (iako je ja ne zagovaram, tek navodim da imamo svakojake mogućnosti).

Bit ću kratak....

1) Čistoća prije braka, radi društvenih promjena koje su se desile u zadnjih 2000 godina, ima jednu novu dimenziju. Ona ima jedan element dužnosti- tko je ne drži, ne živi vjeru. Ali pitanje je da li ona u današnjem obliku ispunjava svoju originalnu svrhu u potpunosti, i da li smo prihvaćanjem društvenih protokola modernog društva u kojem djelujemo ipak malo razrijedili njenu "društvenu korisnost" radi koje ju je Bog i propisao.

2) Bračna čistoća, tj. predbračna apstinencija, u mnogim slučajevima biva nametnuta. Ona nije nametnuta niti od Boga, niti od društva- niti Bog želi da se mučimo, ako ne moramo, niti društvo želi da budemo frustrirani, kao njegovi članovi. Njena nametnutost je kolateralna posljedica naših izbora koji, zapravo, nemaju direktne veze niti sa seksom, niti sa brakom. Želi li tko studirati, i koncentrirati se na učenje, neće ući u brak (taman da je sposoban). Shvaćate li? Studenti ne biraju apstinenciju, moraju je držati iz "službene dužnosti" spram vjere. Ovo je jedan novi kontekst. Za sobom, povlači i drugu fenomenologiju.

3) Nadovezivanje na primjer iz dva- da li je apstinencija žrtva? Žrtvuju li ti ljudi svoju seksualnost da bi bili principijelni? Ako da, opet je smisao apstinencije drukčiji od njenog izvorišta. Apstinencija ne bi trebala biti žrtva, ona bi trebala imati svoje mjesto u ljudskom vijeku kao konstruktivan stavak.

4) Škakjivo pitanje, ali vrlo realno.... imamo li mi uopće izbora? Kao što je Sneni blago sugerirao, ako ne apstiniramo od seksa prije braka, dovodimo se u težak položaj spram Boga. I? Što ćemo sad? Realna je činjenica da je pakao nešto što prijeti bludnicima, ali čak i kad ovo priznamo problemi apstinencije ostaju. Dapače, ima ljudi koji su razvili izuzetno problematične skrupuloze, i narušena im je komunikacija s Bogom.

5) Crkva je dosad reagirala jako slabo na ove probleme, i nove fenomene vezane uz disciplinu čistoće. Načelno se radilo o rješenjima koja su bila izuzetno naivna i površna, te ignorirala činjenice vezane uz ljudsko tijelo i psihologiju koja stoji iza seksa. Knjige poput "Seks, Bog i brak" ili seksualni sustavi poput "Grozda" u potpunosti ignoriraju stvarnost kakva jest, i traže od mladih Katolika da žive na način na koji niti jedan kršćanski naraštaj prije njih nije živio. Ovo umanjuje vjerodostojnost i mjerodavnost Katoličke Crkve u društvu i medijima. Ignorirajući stanje kakvo jest, mi ne možemo vršiti ulogu koju je Bog namijenio Crkvi.

6) Katolički laici moraju biti spremni na žrtve koje će vjerojatno imati u komforu i životu radi svoje seksualne etike. A kler mora shvatiti da nisu samo oni Crkva, i ako 90% vjernih veli da ima problema, ti se problemi moraju detektirati, obraditi, rastumačiti i rješiti u skladu s Božjim naredbama i kanonskim principima. U ovoj situaciji nitko ne može biti zadovoljan. Bog gleda podijeljenu Crkvu koja ne može vršiti svoju ulogu koju je namijenio. Kler gleda laike kao nekakve bludnike koji ne slušaju Zapovijedi. Laici kler gledaju kao što je Isus gledao farizeje- prepuni teorija, ali bez srca i volje da razumiju probleme malih ljudi.

7) U konačnici- što Crkva treba napraviti? Osvijestiti problem. Ne treba mijenjati nauke, već promjeniti pogled na stvari. Seks nije najveći problem na svijetu, ali ovo stanje narušava jednu kvalitetu života i odnos prema Bogu mnogih. Moje mišljenje je da se treba napraviti jedna posebna grupa teologa, sazvana od pape, da bez predrasuda i straha krene u istraživanje bračnog i predbračnog života ljudi danas. Treba se konačno shvatiti zašto se kontracepcija koristi, zašto ljudi nemaju povjerenja u Boga, zašto ne možemo sekularni svijet uvjeriti u svoj doživljaj seksualnosti i zašto gubimo utjecaj na tom polju, iako smo svjetska religija. Znamo da će doći teška vremena za nas, ali treba biti spreman svjedočiti i slušati ljude. Treba shvatiti zašto ljudi imaju skrupule, zašto neki nemaju, zašto svaki seksualni odgoj poput Grozda propada (iskustvo SAD-a), i što se točno dešava s Crkvom na ovom polju.

Ovo čini Crkva. Bez straha gleda svijet i veli "Ajde, pokaži što znaš!" Ne zatvara se, gospodo moja, u sebe i ne brani se teorijama. Brani se ljubavlju, razumijevanjem, komunikacijom, željom i strašću da pomogne svakom čovjeku na ovome svijetu. Jer ona je dana od Boga, i ako nije takva, tada ne čini svoju svrhu. Ona jednostavno mora pokrenuti svoju maestralnu i nepobjedivu želju da služi Boga i riješi ove probleme.

Ovo je Eklezija, ovo je najjača organizacija u svim svemirima koji postoje. I ne boji se ničega.

PS:
Seks prije braka je grijeh. I kontracepcija je grijeh.

Dragi Sneni, previše vremena i živaca trošiš u ovim banalnim pokušajima da me ocrtaš kao nekog tko želi objesiti puding na zid. Podsjećaš me na ikonoklastičke protestante koji bi baš željeli da ja obožavam kipove, jer bi tada imali argumentaciju.

Ja sam iznio Crkvenu činjenicu. Imamo probleme koje trebamo riješiti, jer nitko ovdje ne može biti zadovoljan.

aj super!

_________________
Uzdrži se od veza s mnogim ljudima da ti duh ne bi lutao pa da izgubiš nutarnji mir.

Da, malo dužim s postevima. Slobodno se priključi diskusiji.

Pročitaj prva dva stavka mog zadnjeg posta. Apstinencija postaje u jednom trenu nametnuto stanje, jedino moguće u koje možemo biti da bi izvršili Božje Zapovijedi. Naravno, ovo nije problem ako je čovjek spreman na žrtvu. Ali ako je apstinencija žrtva, više nije na istom mjestu u etici kao što je bila prije 2000, da ne velim, prije 100 godina.

Pa apstinencija je uvijek bila nametnuta stvar. I prije 100 godina i prije 1000. Nije bezrazložno trajno očijukanje Izraelaca s poganima koji su imali prostituke. No, to ne znači da je to nešto loše. Ne vidim zašto samo predbračni odnosi. A što je s nizom odraslih osoba koje su dovedene u poziciju apstinencije, ne vlastitim izborom? Što s mužem/ženom koji zbog bolesti ili odvojenosti moraju živjet u apstinenciji? Što s onima koji su samci?
Apstinencija jest žrtva - za veće dobro. Počni samo s time da čovjek treba gospodarit svojim nagonima, a ne oni njime. Pa možemo dalje razmišljati.
Jasno je da apstinencija nije sebi svrhom i ako se tako shvati, praktički je nije moguće držati.

Ako si sebe vidio u predavanju filozofa Spaemana ja ti doista nisam kriv. Ja ovdje o tebi nisam ni slova rekao nego o teologiji... ako ti sebe izjednačavaš sa teologijom... osim toga već sam ti rekao da ništa novo pod suncem ne iznosiš, to smo sve već slušali i čitali za vrijeme "seksualne revolucije" Ako ti misliš da otkrivaš toplu vodu onda ti je trud jadan, jer drugi su je prije tebe otkrili.
Zanimljivo nisi mi odgovorio na pitanje o nauci Pia XII?

Nije, Sara. Jedno je ići prostitutki kad si sam u zrelim godinama, drugo kada su Izraelac koji ima deset žena i ide baš ovoj jednoj prostitutki. Stvar prakse seksualnog života. Oboje je grijeh, ali disciplina apstinencije je drukčija. Prvi nema legalnih metoda da živi svoju seksualnost, drugi je ima u izobilju.

Što se tiče ljudi koji moraju živjeti u apstinenciji radi svojih razloga, a u braku su, imaju sličan problem kao i današnji naraštaj Kršćana koji nisu u braku. Ali upravo činjenica da je čitav naraštaj Katolika velikim dijelom zahvaćen potrebom da apstinira iz kolateralnih razloga, nalaže da djelujemo na sustavnoj razini. Uskoro ćemo možda morati u gimnazijama i sličnim obrazovnim ustanovama pripremati ljude za celibat, jer će takve pripreme biti potrebne da bi držali čistoću do svojih godina kad završe studij.

Priprema za apstinenciju je priprema za život i trebala bi spadat na kućni odgoj za kojega ne vidim da bi ga itko mogao adekvatno zamijeniti. Biti gospodar sebe, imati čvrstu volju, razvijenu odgovornost i znati sublimirati svoje nagone, čežnje i želje spada na odraslost osobe, a uči se doma od prvih dana života. Osobi koja to počne kasno, užasno je teško. I ne odnosi se to samo na spolni nagon, nego na more drugih stvari.
Gledam svoje učenike, ima ih, hvala Bogu još ne puno, koji kad dožive neuspjeh, ne dobiju što žele raspadaju se po šavovima. To se uči od utrobe majčine, mislim da tu Crkva može samo vršit nadogradnju (ako ima na što) nikako primarnu izgradnju.

Nisam, tako da mi nisi kriv. Sebe vidim kao pravovjernog Katolika, i mislim da je jedini problem što pravovjerne teologije još nisu u konačnici pokazale svoju moć.



Mislim da je ovo sjajno vrijeme da prekineš s time, stari. Probao si, uzaludno je. Ja nisam rekao ništa heretično, niti sam doveo u pitanje pravovjernost naših istina. Ovo znam ja, znaš i ti, znaju i ljudi koji čitaju, i znaju svi koji bi pročitali sve što sam dosad napisao tražeći hereze.

Dakle, začepi pipu s toplom vodom, i budimo Crkva.




Ne znam za detalje, ali razumijem što želiš reći o napuštanju Crkve. U tome se ne vidim, jer da se ne slažem s Crkvom, napustio bih je na svaki mogući način.

Ali apstinencija više nije u svim sferama što je nekoć bila, i došao je problem radi kojeg je tako specifična da kućni odgoj nije u stanju pripremiti ikog na vrstu kontrole potrebnu za njenu provedbu.

Jer, jedna je stvar ljude pripremiti na skromnost i trenirati im vlast nad strastima. Druga je pripremati ih na apstinenciju u ekstremnim uvjetima koji su nastali. Apstinenciju koja nije bazirana na skromnosti, već izdržljivosti i disciplini koja više nema samo društvenu ulogu. Taj odgoj nije u vrlini skromnosti, već volje, i stoga je jedna opcija da ga se uvede u škole (iako bi ovo vjerojatno bio šokantan potez, ali možda bi imao povoljnog učinka).

Sinke samo tvoja vrijedi, pa drži je. O ovoj temi s tobom više nemam što raspravljati. Ali svatko tko "mokri uz vjetar smoči koljena!"

Sneni, o ovoj temi si sve rekao nakon što si naveo da se ljudi bolje brinu o svojim bračnim partnerima ako su bili samo njihovi.

Mislim da je previše svećenika napustilo ovu borbu, i zato se Crkva i ne može formirati kao zajednica.

Ne slažem se. Nije da sasm baš sve razumjela što ti tamo navodiš - apstinencija je bazirana na samokontroli i motivaciji, naravno i na Božju pomoć. Kakve veze ima skromnost sa apstinencijom, nije mi jasno. A ovo za škole nikako ne drži vodu. Kada dijete uđe u školu sve bitno u njegovom odgoju je postavljeno. Istina, sve se još ne vidi, ali bit će vidljivo kad počne pubertet. Odgajanje za vrline - škola je prekasno i premalo intinmna sredina za takovo nešto. Bez obitelji - ništa.
Inače, srela sam dosta osoba, posebice žena, kojima je žao što im suprug ako je brak sretan i skladan, nije bio jedini spolni partner u životu. A ako netko zaradi bolest, mogu zamislit.

Valjda sam se krivo izrazio- bilo je prije navoda da je seks prije braka dokaz neskromnosti, tako da je valjda od toga.

Samokontrola nagonskog dijela seksualnosti više nije ista kao u prošlosti. Nije motivirana objektivnim potrebama društva, budući da društvo više nema koristi od predbračne apstinencije (čemu je dokaz i ukidanje zakonskih sankcija za takvo ponašanje). Apstinencija se održava radi religijskog poimanja čistoće. I ovo je razlog radi kojeg se mora držati.

Djeca u našem društvu u školski sustav ulaze godinama prije ozreljivanja seksualnog nagona. Sumnjam da je dosad izmišljen, ili prakticiran, bilo kakav sustav koji bi djecu pripremio na odupiranju nagona koji još nisu osvijestili.

Ukratko, da bi danas bili "čisti", treba drukčiji pristup odgoju mladih. Svećenici se pripremaju godinama na celibat, i ove pripreme nisu dobili u obitelji.