Katolički odgovori

Evo jutros sam čitao misno slavlje pa me je opet kao i mnogo puta dosad zaintrigirao odnos Jakova i Ezava, i odnos Rebeke prema svojoj djeci. Mnogo puta sam o tome razmišljao i pitao se kako je Jakov mogao prevariti svog brata blizanca, kako je Rebeka mogla prevariti svog rođenog sina i muža? Zašto se blagoslov koji je Jakov dobio na prevaru nije pretvorio u prokletstvo? Zašto ?
Je li tako moralo biti pošto Jahve reče Rebeki davno prije
23 I Jahve joj reče: "Dva su svijeta u utrobi tvojoj; dva će se naroda iz tvog krila odijeliti. Narod će nad narodom gospodovati, stariji će služiti mlađemu." ???

_________________
"A ja,Bože sačuvaj da bih se ičim ponosio osim križem Gospodina našega Isusa Krista po kojem je meni svijet raspet i ja svijetu" ( Gal 6,14)

U komentarima Starog zavjeta ima o tome:

„U starožidovskom je shvaćanju blagoslov, kao i prokletstvo, značio ne samo podjeljivanje ili oduzimanje prava, već je obilježavao i samu osobu, njezin značaj i sudbinu (Br 22-24). On je bio neopoziv. Prema hetitskim zakonima nije uvijek morao biti baštinik prvorođenac, već onaj koga je otac odredio, Ezav, praotac Edomaca, izraelskih neprijatelja (36,1 sl), prikazan je prezirno: svoje prvenstvo prodaje za leću (25,32), a Jakov, praotac Izraelaca, Božji je štićenik koji mimo ljudskog računa dobiva baštinu (25,53; usp. Mal 1,2; Rim 9,13). Pisac tog izvještaja ne brine se mnogo o moralnosti Jakovljeva čina. On želi istaknuti njegovu vještinu i naklonost koju je uživao kod Jahve i svoje majke. Jakov je međutim svjestan da je krivo uradio (27,45; usp 31,21). Sam pisac, čini se, osuđuje čin kad opisuje kaznu koja je pogodila Jakova.
27,27: Blagoslov i prokletstvo više se odnose na potomke Ezava i Jakova nego na njih same (usp. 25,23).“ (citat završen)

I Jakov i njegova majka osjećaju krivnju, pa mu ona savjetuje da pobjegne i skloni se kod njenog brata Labana „dok se srdžba brata tvoga odvrati od tebe te on zaboravi što si mu učinio.“ (Post 27,45)

Kad se nakon više godina vraća u dom svoga oca, Jakov se boji osvete svog brata i zato ponizno moli Gospodina da ga spasi: „Nisam vrijedan sve dobrote koju si tako postojano iskazivao svome sluzi.“ (Post 32, 11 i dalje)

Kad po svojim slugama šalje dar da se pomiri s Ezavom i Ezav ga prihvaća, Pismo kaže „Sam prođe naprijed, nakloni se do zemlje sedam puta dok se ne primače svome bratu.“ (33,3) U razgovoru nekoliko puta sebe naziva slugom, a Ezava gospodarom.

Daljnji događaji njihovog potomstva tek potvrđuju blagoslov i prvenstvo. Inače, kao ni Abraham niti kralj David (i mnogi drugi) ni Jakov nije prikazan kao savršen, bezgrešan nego kao grješan čovjek potreban Božjeg milosrđa i oprosta.

Stoga bi možda odgovor na pitanje:


zato jer je Bog milosrdan onima koji priznaju krivnju i traže oprost, pa ih, umjesto zaslužene kazne, Bog uslišava.