Barnaba je napisao/la:
Ovo su ta mjesta iz Biblije
Mt 28, 16-17
16 Jedanaestorica pođoše u Galileju na goru kamo im je naredio Isus.
17 Kad ga ugledaše, padoše ničice preda nj. A neki posumnjaše.
Iv 18, 4-6
4 Znajući sve što će s njim biti, istupi Isus naprijed te ih upita: "Koga tražite?"
5 Odgovore mu: "Isusa Nazarećanina." Reče im Isus: "Ja sam!" A stajaše s njima i Juda, njegov izdajica.
6 Kad im dakle reče: "Ja sam!" - oni ustuknuše i popadaše na zemlju.
Dj 9, 3-6
3 Kad se putujući približi Damasku, iznenada ga obasja svjetlost s neba.
4 Sruši se na zemlju i začu glas što mu govoraše: "Savle, Savle, zašto me progoniš?"
5 On upita: "Tko si, Gospodine?" A on će: "Ja sam Isus kojega ti progoniš!
Možeš li se sjetiti kako je baš tumačio pojedine odlomke?
Mt 28, 16-17
16 Jedanaestorica pođoše u Galileju na goru kamo im je naredio Isus.
17 Kad ga ugledaše, padoše ničice preda nj. A neki posumnjaše.
Iv 18, 4-6
4 Znajući sve što će s njim biti, istupi Isus naprijed te ih upita: "Koga tražite?"
5 Odgovore mu: "Isusa Nazarećanina." Reče im Isus: "Ja sam!" A stajaše s njima i Juda, njegov izdajica.
6 Kad im dakle reče: "Ja sam!" - oni ustuknuše i popadaše na zemlju.
Dj 9, 3-6
3 Kad se putujući približi Damasku, iznenada ga obasja svjetlost s neba.
4 Sruši se na zemlju i začu glas što mu govoraše: "Savle, Savle, zašto me progoniš?"
5 On upita: "Tko si, Gospodine?" A on će: "Ja sam Isus kojega ti progoniš!
Možeš li se sjetiti kako je baš tumačio pojedine odlomke?
Zapravo nije bilo detaljnog tumačenja, karizmatik je kratko prepričao ta mjesta, za koja je uvjeren da predstavljaju biblijske primjere "počivanja u duhu" i sve skupa stavio u kontekst velike snage koju ima sila Duha Svetoga.
Zašto sam razočaran takvim odgovorom?
Prvi citat (Mt 28,16-17) spominje "padanje ničice", koje shvaćam kao poklon iz strahopoštovanja. To bi bila voljna gesta padanja licem prema zemlji. Povezivati to sa "počivanjem u duhu" čini mi se vrlo nategnuto.
Kod drugog citata (Iv 18,4-6) zamijetio sam kako je riječ o Isusovom susretu s izdajnikom i progoniteljima (Juda, naoružana svjetina). Čak kad bi ta situacija ("ustuknuše i popadaše") vizualno odgovarala "počivanju u duhu", pitao sam se što je zajedničko Isusovim progoniteljima koji su ga došli uhititi i Isusovim vjernicima koji su došli na duhovnu obnovu primiti blagoslov ?? Mislim da jedno s drugim nema baš nikakve veze.
Treći tekst (Dj 9,3-6) je opis mističnog i jedinstvenog susreta uskrslog Gospodina sa Savlom, u ono vrijeme žestokim progoniteljem kršćana. Pitao sam se zar je iskustvo Savlovog susreta s Isusom nešto što se može masovno doživjeti na karizmatskim obnovama? Samo treba stati u red i pričekati da svećenik položi ruke? Ne vidim nikakvu vezu, a niti ovdje, niti u drugim biblijskim tekstovima ne postoji "posrednik" koji polaže ruke na one koji padaju. Ne postoje ni "hvatači".
...
U međuvremenu sjetio sam se još jednog zanimljivog detalja koji sam tek naknadno primijetio kod nekoliko karizmatika. Riječ je o dvojakom tumačenju padanja. Najčešće govore kako je padanje znak da Duh Sveti radi na toj osobi, iscjeljuje, ali ponekad spominju kako su se neke osobe bavile reikijem, jogom, raznim okultnim praksama, pa su zato padale prilikom polaganja ruku...
Čovjeku se prvo učini da je poželjno prepustiti se i pasti, a zatim ide priča kako je to znak određenih grijeha. Da li je onda padanje nešto pozitivno ili nešto negativno?
Prilično zbunjujuće, ali dosad nisam imao priliku zatražiti ili čuti pojašnjenje u vezi toga.
