Katolički odgovori

Na karizmatskim susretima, zna se vidjeti pojava "padanja u duhu". Svećenik moli nad glavom vjernika, nakon toga pojedini vjernici padaju lagano na pod, a neki ostaju i duže na podu. Fra Ivo Pavić je imao jedan slučaj žene koja je počivala u duhu tjednima?!
Što mislite o tim događanjima i imate li takva iskustva? Što se tada događa sa osobom koja "počiva u duhu"?
Koliko su te manifestacije plod spontanosti ili mogu biti vješto i izazvane?

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.

Mislim da se radi o pojavi koja posljedica čistog emocionalnog doživljaja visokog inteziteta. Čisto sumnjam da to ima ikakve veze s Duhom Svetim. Naime, spektakl koji pri tom nastaje po sebi ne nosi nešto dobra, privlači labilne sam po sebi.

Puno sam toga vidio, pa i sam bio na polaganju ruku, no nikad nisam pao "u Duhu". U par navrata sam osjetio izvjesnu toplinu i milinu kako je prostrujala mnome, a jednom nakon Ispovijedi i svećenikove molitve nada mnom pred Svetohraništem doživio duboko pokajanje, plakanje..predivni dar Božji.
Ipak vjerujem da je barem 70% padanja na karizmatskim susretima, blago rečeno, neautentično...

_________________
Blagoslovljen budi Bog!

Moram priznati da nisam pročitao primjer "padanja u duhu" u Bibliji a niti mi je takav neki primjer poznat iz tradicije Crkve. Nije mi poznat ni slučaj da je koji svećenik "pao u duhu" nakon molitve. S druge strane vrlo cjenjeni svećenici (poput patera Zvjezdana Linića) imaju takve manifestacije na svojim seminarima, te ima vjernika koji kažu da im je to pomoglo, te da redovito padaju?!

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.

Pojava je česta na karizmatskim susretima. Ne mogu reći da bih dao ruku u vatru za njenu autentičnost.

Jednom mi je jedan pentekostalac objasnio da u njegovoj zajednici postoji svojevrsna "ljubomora" na takve darove, gdje jedan čovjek, kad vidi ostale da padaju, počne skakati i bacati se prije pada, ne bi li ostavio dojam kao da je veći vjernik ili što već.

Katoličke karizmatske zajednice su prilično zbunjujuća stvar. Zna se da i Vatikan i Kaptol kontroliraju te susrete, ne bi li izmakli kontroli.

Osobno, mislim da je "pasti u duhu", ako se ne radi o istinskoj navali Duha Svetoga, težak grijeh. Taj vjernik nije pod djelovanjem Božanske snage, a navodi kao da jest (često puta priča "u jezicima"), što u konačnoj crti izlaže Crkvu kritici.

Imao sam više puta priliku uživo promatrati takva događanja. Osjetio bih odbojnost prema samom padanju i popratnim manifestacijama (npr. glasni plač, jecanje, nekontrolirani smijeh, trzanje). Puno sam o tome razmišljao, ali uz najbolju volju, ne uspijevam to povezati sa djelovanjem Duha Svetoga, kako neki tvrde.

Slično onome što je napisala Sara, rekao bih da je ono što ljudi pritom dožive rezultat dubokih i intenzivnih emocija (moguće podsvjesnih), a dodatni poticaj padanju su "hvatači" koji redovito stoje iza osobe na koju svećenik polaže ruke, kako bi ju pridržali i polagano spustili na pod.

U molitvi svećenika uz polaganje ruku ne vidim ništa sporno (naprotiv, imam pozitivno mišljenje o toj gesti), ali spornim smatram padanje, poticanje padanja i izjavljivanje da je to djelovanje Duha Svetoga. Mislim da takvu praksu treba izbjegavati. Može biti štetna, naročito za labilne osobe.

U filmu "Zvjezdan" (dokumentarac nedavno prikazan na HTV-u) imao sam prilike slušati fra Linića kako oprezno, pomalo diplomatski odgovara da on zapravo stoji pred misterijem i da zapravo ne zna zašto neki ljudi padnu dok on s vjerom moli da ih Isus blagoslovi. Taj odgovor mi se čini prilično iskren... Međutim, rado bih postavio sljedeće pitanje: ako ne znamo zašto netko padne, zašto to onda proglašavamo djelovanjem Duha Svetoga i potičemo druge da padaju?

Jednog drugog karizmatika imao sam prigodu slušati kako odgovara na pitanje postoji li kakav trag u Bibliji ili u katoličkoj tradiciji, koji bi objasnio takvu praksu...
Biblijski dio odgovora svodio se na nabrajanje nekih biblijskih mjesta gdje se koristi glagol pasti (davno je bilo, ali mislim da se pozivao na Mt 28,17; Iv 18,6; Dj 9,4), po mom mišljenju - bez previše veze s onim što je dotični prakticirao na duhovnoj obnovi koju je vodio.
Drugi dio odgovora bile su nekakve usporedbe iz života (npr. usporedba padanja s "anestezijom" tijekom zahvata i dr.), ali sve u svemu, otišao sam razočaran odgovorom.

Knjiga Roberta De Grandisa "Počivanje u Duhu" (izdavač "Svjetlo malo") također mi se čini kao neuspješan pokušaj da se biblijski potkrijepi nešto što u Bibliji ne postoji. Koliko je meni poznato, tako nešto ne postoji niti u katoličkoj tradiciji, već ono dolazi iz nekih novijih zajednica protestantske orijentacije.

_________________
"Sve provjeravajte: dobro zadržite, svake se sjene zla klonite!" (1 Sol 5,21-22)

Ovo su ta mjesta iz Biblije

Mt 28, 16-17
16 Jedanaestorica pođoše u Galileju na goru kamo im je naredio Isus.
17 Kad ga ugledaše, padoše ničice preda nj. A neki posumnjaše.

Iv 18, 4-6
4 Znajući sve što će s njim biti, istupi Isus naprijed te ih upita: "Koga tražite?"
5 Odgovore mu: "Isusa Nazarećanina." Reče im Isus: "Ja sam!" A stajaše s njima i Juda, njegov izdajica.
6 Kad im dakle reče: "Ja sam!" - oni ustuknuše i popadaše na zemlju.

Dj 9, 3-6
3 Kad se putujući približi Damasku, iznenada ga obasja svjetlost s neba.
4 Sruši se na zemlju i začu glas što mu govoraše: "Savle, Savle, zašto me progoniš?"
5 On upita: "Tko si, Gospodine?" A on će: "Ja sam Isus kojega ti progoniš!

Možeš li se sjetiti kako je baš tumačio pojedine odlomke?

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.

ja jesam ''pala u duhu'' i mislim da to nije pogrješno. Osjetila sam ljubav,toplinu i neviđeni mir.To je bilo na seminaru nemogu se sjetit kojem ono..Ali nisam bila jedina ljudi su dolazili na pozornicu i svećenik je molio nad njima. I bilo je stvarno predivno.

Možeš li opisati sam pad

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.

Zapravo nije bilo detaljnog tumačenja, karizmatik je kratko prepričao ta mjesta, za koja je uvjeren da predstavljaju biblijske primjere "počivanja u duhu" i sve skupa stavio u kontekst velike snage koju ima sila Duha Svetoga.

Zašto sam razočaran takvim odgovorom?

Prvi citat (Mt 28,16-17) spominje "padanje ničice", koje shvaćam kao poklon iz strahopoštovanja. To bi bila voljna gesta padanja licem prema zemlji. Povezivati to sa "počivanjem u duhu" čini mi se vrlo nategnuto.

Kod drugog citata (Iv 18,4-6) zamijetio sam kako je riječ o Isusovom susretu s izdajnikom i progoniteljima (Juda, naoružana svjetina). Čak kad bi ta situacija ("ustuknuše i popadaše") vizualno odgovarala "počivanju u duhu", pitao sam se što je zajedničko Isusovim progoniteljima koji su ga došli uhititi i Isusovim vjernicima koji su došli na duhovnu obnovu primiti blagoslov ?? Mislim da jedno s drugim nema baš nikakve veze.

Treći tekst (Dj 9,3-6) je opis mističnog i jedinstvenog susreta uskrslog Gospodina sa Savlom, u ono vrijeme žestokim progoniteljem kršćana. Pitao sam se zar je iskustvo Savlovog susreta s Isusom nešto što se može masovno doživjeti na karizmatskim obnovama? Samo treba stati u red i pričekati da svećenik položi ruke? Ne vidim nikakvu vezu, a niti ovdje, niti u drugim biblijskim tekstovima ne postoji "posrednik" koji polaže ruke na one koji padaju. Ne postoje ni "hvatači".

...

U međuvremenu sjetio sam se još jednog zanimljivog detalja koji sam tek naknadno primijetio kod nekoliko karizmatika. Riječ je o dvojakom tumačenju padanja. Najčešće govore kako je padanje znak da Duh Sveti radi na toj osobi, iscjeljuje, ali ponekad spominju kako su se neke osobe bavile reikijem, jogom, raznim okultnim praksama, pa su zato padale prilikom polaganja ruku...
Čovjeku se prvo učini da je poželjno prepustiti se i pasti, a zatim ide priča kako je to znak određenih grijeha. Da li je onda padanje nešto pozitivno ili nešto negativno?
Prilično zbunjujuće, ali dosad nisam imao priliku zatražiti ili čuti pojašnjenje u vezi toga.

_________________
"Sve provjeravajte: dobro zadržite, svake se sjene zla klonite!" (1 Sol 5,21-22)

Na ovom mjestu ne čini se da je došlo do nekakvog Duha Svetoga koji je "srušio" ljude na zemlju. Vidjeli su uskrslog Isusa, te se bacili na koljena od zanosa i ljubavi. Neki su čak i posumnjali da pred sobom vide Isusa, a sumnjam da bi itko sumnjao pod djelovanjem Duha Svetoga. Bacili se jesu, ne vjerujući dijelom svojeg bića onome što su doživjeli.



Ovo je zanimljiv dio Svetog Pisma. Pitanja, svejedno, ostaju. Ako je Duh Sveti oborio te ljude, ispunjavajući ih ljubavlju i istinom, zašto su ti isti ljudi netom čim su se dignuli išli zarobiti Isusa tako da je čak Petar trgnuo mač? Duh Sveti, kad je sišao na pogane u Djelima Apostolskim, natjerao ih je čak da propovjedaju, a sumnjam da netko tko propovijeda Isusa pod nadahnućem Svetog Duha priprema Njegovu muku.



Za pretpostaviti je da se srušio jer ga je obasjala svjetlost, i nije znao što bi činio od straha.




Nisam siguran da bi egzorcisti baš imali nepodjeljeno mišljenje o tome.

Inače, da budem jako iskren, uvijek sam imao laganu skepsu prema tim navodima o jogi i reikiju. Mnogo puta sam čuo da su se ljudi time bavili i zapali u probleme, ali nikad ne čujem da je netko završio tako ako se bavio karateom, tae kwon do-om, ninjitsuom ili kung-fuom, mada je mnogo zajedničkih točaka.

Izgleda da je to padanje misterij i za kler a ne samo nas laike?
Isto tako prisutno je i kod vjernika protestantske baštine, pogotovo pentakostalnih crkava. Oni čak tvrde da su inicirali takvo što i kod katolika. Iskreno nisam načisto kakav stav o tome zauzeti.

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.

Ako padn pod djelovanjem Duha Svetoga, svaka čast. Ako ne padaju pod Njime, onda Ga sigurno žaloste.

Vezano uz karizmatske seminare, padanje u duh, molitvu u jezicima, prenosim iskustvo jednog svećenika:

"kao mladi kapelan sam sudjelovao na jednom seminaru. Bilo nas je tridesetak svećenika, pred prepunom dvoranom, tisuće ljudi. kada je započela molitva u jezicima, svi su pali u Duh i počeli moliti, osim mene. osjećao sam se glupo. Tada su se svi okrenuli prema meni, i počeli se moliti za mene. Ništa se nije desilo, i meni je stvarno bilo neugodno. Tada sam se sjetio da još iz gimnazije znam dijelove Homerove "Ilijade" napamet, na grčkom. I počeo sam recitirati. Ljudi su bili oduševljeni zbog mene, cijela dvorana je pljeskala, vikala aleluja..."

Imala sam priliku vidjeti „padanje u duhu“ prilikom polaganja ruku i to na seminarima don Bolobanića. Osobno poznam neke ljude kojima se to dogodilo i oni su mi rekli da su pri tom doživjeli nekakav „osjećaj miline i mira“, da je to poseban i potpuno drugačiji osjećaj. Nemam razloga ne vjerovati im.

Davno sam i sama sam bila na polaganju ruku, ali ništa slično tomu nisam doživjela.

_________________
...i nije trebalo da mu tko daje svjedočanstvo o čovjeku: ta sam je dobro znao što je u čovjeku.