Izjava da je Bog sve stvorio dobro je izjava koju mogu vjernici prigrliti. Tj. oni je vjerom žive.
U biti niti ne razmišljaju o tome kakvo je nešto jer vjeruju da je sve Božje.
Ili još bolje rečeno: ne procesuiraju logikom ovog svijeta, već prihvaćaju Božjom ljubavlju život u Istini
Ne gledaju kakvo je što, zašto je nešto, zbog čega, kako to... već su očarani ljepotom življenja svih nas
Ovo svatko od nas može iako smo/sam pale naravi (upravo u tome i je "kvaka").
Nije stvar bezgrešnosti u ovome materijalno-vremenskom svijetu. To se može ostaviti po strani.
Stvar je prihvaćanja sebe i drugih takvog/takvih kakvi jesu/jesam kakve nas/me je Bog stvorio.
Stvar je obraćenja temelja naše svjesnosti vlastitom vjerom.
Nije mi potrebno misliti kako je u Paklu (ali mogu).
Dovoljno je da sam radostan i miran svjestan patnji i muka u Paklu.
Svjestan kad dođe nova životna situacija gdje mogu zaglibiti u grijeh logikom ovog svijeta, no odmah znati tko sam ja i odlukom u slobodi molitvom/odnosom sa Bogom obratiti sebe na proslavu Boga.
A proslava je velika radost i mir.
Hoću reći: hrabar treba biti. Ne se plašiti i strahovati (privid nedostatka ljubavi), već sa Kristom u jarmu nedaća vječno slaviti u radosti i miru mičući vlastitog suca kojim umiremo i raspadamo se u muci i bolu.
Sve se na kraju vrti oko vlastite vjere.
Sve je tako jednostavno, a opet toliko jedinstveno i posebno da je zadivljujuće i očaravajuće živjeti
Volim Život