kalimero je napisao/la:
niinja, kuzim o cemu pricas i razumijem u potpunosti.
iza sebe imam 15 god. puta

i prosla sam svasta.
Bez ikakve griznje savjesti usudim se reci da Da, katehisti su ljudi i mogu pogrijesiti i da, znali su pogrijesiti.
Znam vise primjera, sto iz vlastitog iskustva, sto iz iskustva druge brace.
Jedini savjet koji bih dala, a sto sam i sama napravila, je razgovarati sa katehistima svojih katehista.
(imala sam srecu da su kod mene to bili Lucija i Giacomo

)
S druge strane, kad zaista imas zelju, volju i revnost zivjeti kao krscanin, Bog to blagoslivlja
i darom da mozes prepoznat Duha Svetog u katehisti, ako ga zaista ima.
Ja sam dozivjela i veliko razocaranje, kad su me tretirali po sabloni (jer sam imala decka koji nije u zajednici,
iako smo hodali u cistoci cijelo vrijeme i htjeli krscanski brak, imali iste temeljne stavove)
Tek sa starijim katehistima dozivjela sam da to tako nazovem blagoslov i prihvacanje.
E sad bi me neki mogli i protumacit kao Zadovoljna tek kad me se prihvati, ali mislim da ces me shvatit

Ja iskreno ne vjerujem da bi u razgovoru sa Lucijom i Giacomom bilo šta bilo drukčije. Pričajući sa svojim katehistima sam naišao na zid, ne vidim zašto bi netko tko je meni još dalji od mojih katehista imao prema meni obzira kada moji katehisti nisu imali.
Problem sa katehistima je nastao kada sam ja kritizirao način na koji oni vode katehezu o obitelji. Oni na katehezi u osnovi kažu da postoji božja milost bez koje nemožeš imati ništa vrijedno u životu i koju možeš izgubiti ako nemaš jedno dijete za drugim. Pitao sam ih dali su oni svijesni da oni ucjenjuju ljude sa gubitkom milosti jer ovakvom pričom ne daju ljudima izbor. Ne daju im izbor između Pepsi i Coca Cole nego izbor između piti i ne piti. Oni ljude uvjetuju.
Oni su mi rekli u biti da oni pričaju šta im je rečeno da pričaju i da samo prenose... tu je problem, mislim da katehisti ne griješe prema pravilima koja su njima dali njihovi nadređeni i mislim da će mi Đakomo samo potvrditi šta su oni rekli.
Ja sam u biti kritizirao prakse neokatekumenskog Puta, ne vidim da će Đakomo reagirati na to bilo kako drukčije nego što će moji katehisti.
Jednom sam slušao đakoma dok je pričao o ljudima koji su otišli sa Puta. Rekao je nešto tipa da mogu ići griješiti ali nikada neće biti sretni. Bio je blago ljut što netko uopće pomišlja da odlazi sa Puta jer je Put ono...svetinja. Netko tko ovako gleda Put bilo kakvu kritku na račun puta neće dobro primiti.
Neokatekumeni su inače super ljudi, dok....
im ne takneš Put, dok ne kritiziraš prakse Puta. Dobar dio neosa onda jednostavno popizdi ili postanu nekavi roboti koji ponavljaju naučeno. Ti si prvi koji nije imao defenzivnu reakciju. Ljudi u biti brane svoju savršenu sliku Puta, oni koji su vidjeli da Put nije savršen nije im teško prihvatiti kritike.
Ali kritike koje imam nisu tu zbog pogrešaka katehista nego zbog strukturnih pogrešaka koje dolaze od samog vrha. Naprimjer ideje da je u redu nekome reći da ga je prevario đavao ako se ne slaže sa tobom ili ako misliš da sa Putom nešto nije u redu. Ove ideje dolaze od samog Kika. Ili ideje da je u redu baciti hrpu ljudi u zajednicu , dati im neka jednostavna pravila, reći Bog čini stvari i maknuti se ća i pustiti takve grupe bez ikakvog nadzora. Nužno će doći do raznih vrsta psihičkog nasilja.
A da i hoću ić Đakomu, kako da to napravim , pa jedva sam sa svojim katehistima pričao jer su uvijek zauzeti ili nemaju vremena, sa njima dobiti 20 minuta o ovoj temi je ko povući Boga za bradu. Jedino o čemu bi oni pričali sa mnom je o nečem gdje oni meni hoće pomoći da bi zadovoljili svoj osjećaj korisnosti, a onda bi me poslali na kateheze. Ja na Puitu više nisam a i da se tamo vratim i da me netko na trenutak šikanira ili pošalje "nekamo" mislim da bi se potukao sa njime.