alojzije je napisao/la:
adrijana je napisao/la:
Ne posjeduju Duha Svetoga niti jedni niti drugi...
Na bitno net ima interviju sa Papom Franjom dok je putovao iz Brazila a između ostalog...
Citat:
Marcio Campos (Brazil): Vaša Svetosti, Sveti Oče, želim reći da kad osjetite nostalgiju za Brazilom, za veselim brazilskim narodom, zagrlite zastavu koju sam Vam dao. Želio bih zahvaliti i mojim kolegama iz dnevnika Folha de São Paulo, Estado, Globo i Veja što ih predstavljam u ovom pitanju. Sveti Oče, teško je pratiti Papu, vrlo teško. Svi smo umorni, Vi ste dobro, a mi umorni… U Brazilu je Katolička Crkva ovih posljednjih godina izgubila vjernike. Je li pokret Karizmatske obnove jedna mogućnost izbjeći da vjernici pohađaju Pentekostalnu crkvu i druge pentekostalne crkve? Puno hvala na Vašoj prisutnosti i puno hvala što ste s nama.
Papa Franjo: Više je nego točno to što kažete o opadanju vjernika: istina je, istina. Postoje statistike. Razgovarali smo o problemu s brazilskim biskupima, na jučerašnjem sastanku. Pitali ste o pokretu Karizmatske obnove. Reći ću vam nešto. Krajem sedamdesetih, početkom osamdesetih godina nisam ih mogao ni vidjeti. Jednom, govoreći o njima, izrekao sam ovu rečenicu: “Ovi brkaju liturgijsko slavlje sa školom sambe!”. To sam ja rekao. Pokajao sam se. Onda sam ih bolje upoznao. Istina je također da je pokret, uz dobre povjerenike, krenuo jednim lijepim putem. I sada vjerujem da taj pokret općenito donosi puno dobra Crkvi. U Buenos Airesu sam ih često okupljao i jednom godišnje služio Misu za sve njih u katedrali. Uvijek sam ih podupirao, kad sam se obratio, kad sam vidio dobro koje čine. Jer u tom crkvenom pokretu – i ovdje malo proširujem odgovor – vjerujem da su pokreti potrebni, Pokreti su milost Duha. “Ali kako se može podržavati pokret koji je toliko slobodan?”. I Crkva je slobodna! Duh Sveti čini ono što želi. Potom, On obavlja posao usklađivanja, ali vjerujem da su pokreti milost, oni pokreti koji imaju duh Crkve. Zato vjerujem da pokret Karizmatske obnove ne služi samo sprječavanju da neki prijeđu u pentekostalne crkve. Pa ne! Služi samoj Crkvi! Obnavlja nas. I svatko traži svoj pokret prema vlastitoj karizmi, tamo gdje ga vodi Duh.
Hoćeš reći da je i Papa u zabludi ?
Hoćeš reći da se ortopedu priviđalo kad je dijagnosticirao da su stopala kod moje supruge uredu poslje sv. Mise koju je predvodio fra Ivo Pavić , a prije su bila totalno spuštena , ipak ćeš morati paziti na svoje izjave i ne osuđivati .
Mir tebi i svima vama.
Došlo je vrijeme da i tebi odgovorim, i to u miru i razumijevanju, ali ako ti se odgovor ne će na prvu svidjeti nemoj se, molim te, početi nadmudrivati pa onda reći da je to grijeh i nemoj u stresu pisati nešto bez veze, pa onda glumiti žrtvu…
Dakle, ovo što si gore napisao odnosi se posredno i na Bernardovo pitanje:
Citat:
Objasnite mi jednu stvar:
1.naši karizmatici govore u jezicima itd, priznaju papu kao Kristovog namjesnika, biskupe, i sav katolički nauk.
2.protestantski pentekostalci jednako tako govore u jezicima, padaju u Duhu, iscjeljuju, itd, a mnogi od njih (ne svi) smatraju papu
antikristom, ne priznaju katolicima mogućnost spasenja, Blaženu Djevicu Mariju smatraju demonom...
Što je tu na djelu i o čemu se tu radi? Je li i kod pentekostalaca na djelu Duh Sveti, s obzirom na protukatolički nauk mnogih od njih?
Kad papa Franjo kaže:
…vjerujem da su pokreti milost, oni pokreti koji imaju duh Crkve. – tu jasno kaže koji je kriterij razlučivanja. Pentekostalci koji smatraju papu antikristom, a Djevicu Mariju demonom, sasvim jasno ne mogu imati istoga Duha kao i karizmatici u duhu Crkve. Duh Sveti ne može u sebi biti podijeljen, ne može pristajati u isto vrijeme i na istinu i na laž. Ne vrijedi opravdavati taj pentekostalni duh, kao da njima ne treba obraćenja ni povratka u jedinstvo Crkve.
Kad papa Franjo brani karizmatski pokret uopćeno, on sasvim dobro zna da u njemu postoje i poteškoće i problemi, i to baš radi pozaspalosti naše savjesti i nekog drugog duha unutar njega. A „drugi duh“ označavaju sve one stvari koje su bliske sektaškom tumačenju Duha Svetoga na štetu tradicionalnog katoličkog tumačenja.
Kad je papa u Rio de Janeiru govorio o pogreškama pri naviještanju Božje riječi
(LINK) spomenuo je i tzv. gnostičko rješenje – i tu su mnogi prepoznali te iskrivljenosti jednog, u suštini katoličkog, pokreta. A to gnostičko rješenje odnosi se na „one elitne grupe koje nude višu duhovnost“, koje nude „prosvjetljenje“, a odvajaju se od Crkve.
Evo pobliže na primjeru ozdravljenja. Postoje sekte protestantske provenijencije koje baziraju svoju evangelizaciju na nuđenju brzih ozdravljenja. Na taj način one misionare i privlače lakovjerne (ima ih i u Hrvatskoj). Istina, ima među njima i pravih ozdravljenja – ali ta ozdravljenja ne mogu istovremeno značiti da je i Duh Sveti taj koji pokreće tu sektu. U Bibliji ćemo naći primjer koji odgovara ovoj situaciji: nakon čudesa koja Božjom moći čine apostoli i prvi kršćani, dolazi i jedan Šimun čarobnjak koji također čini čudesa. Ljudi su zbunjeni i ne znaju kome vjerovati…
Papa Franjo sigurno zna da postoji
ovaj dokument Svete Stolice u kojem piše:
Citat:
«Karizma iscjeljivanja» ne može se pripisati nekoj posebnoj skupini vjernika. Posve je jasno da Pavao, kada u Prvoj poslanici Korinćanima govori o različitim karizmama, odnosno darovima, «dar liječenja» ne pripisuje nekoj posebnoj skupini, apostolima, prorocima, učiteljima, upraviteljima ili nekoj drugoj skupini. Štoviše, logika dijeljenja tih darova je posve druga: «A sve to djeluje jedan te isti Duh dijeleći svakomu napose kako hoće» (I Kor 12,11). U skladu s tim, na molitvenim sastancima, priređenima kako bi se molilo za ozdravljenje, bilo bi potpuno neutemeljeno pripisati «karizmu liječenja» nekoj kategoriji sudionika, primjerice, voditeljima skupine. Ne preostaje ništa drugo doli pouzdati se u slobodnu volju Duha Svetoga koji pojedincima daje poseban dar liječenja da bi očitovao snagu milosti Uskrsloga. S druge strane, ni najintenzivnijim se molitvama na zadobiva ozdravljenje od svih bolesti. Tako sv. Pavao mora naučiti od Gospodina «Dosta ti je moja milost jer snaga se u slabosti usavršuje» (2 Kor 12,9), a trpljenja koja treba iskusiti mogu imati smisao da «u svom tijelu dopunjam što nedostaje mukama Kristovim za Tijelo njegovo, za Crkvu» (Kol 1,24).
Za dar ozdravljenja znači najprije treba zahvaljivati Bogu. Jedino Bogu.
Što biste rekli recimo za nekoga za koga sada tvrdite da je „Božji odabranik“, „pun Duha Svetoga“ i volite ga kao svog „duhovnog vodiča“ da saznate jednog dana da je običan financijski manipulator? Sigurno ne biste bili tako brzi sa zaključcima da se baš u njemu nalazi Duh Sveti?
Mir tebi i svima vama.
Login
Registracija
FAQ
Traži
