|
Daba i Cunjozu,
Novi sam u ovim blog-ovima i vjerujem da postoje neka pravila ponašanja, posebice na blog-ovima kao što su ovi, o katolicima, no mislim da ovakve izjave, a i ranije smo mogli vidjeti dosta takvih, krše ta pravila, ali i opća pravila moralne pristojnosti. Meni ne pada na pamet da nekoga nazivam takvim imenima, no Bog sve vidi, Bog sve zna, zato se nitko ne mora brinuti ako smatra da je u pravu.
Ako sam ja demagog, onda je i Biblija i Sv. Katolička crkva. Neka svatko pročita cijeli dekret (poslao sam sa koje stranice se može skinuti), pa neka sam prosudi, no molim i svakome od srca preporučam da pročita najnoviju knjigu (intervju) pape Benedikta XVI. Svjetlo svijeta, naročito dio o ekumenizmu (109-125 str.). Želim navesti samo jedan dio sa 113. str.: „Osim pitanja nauka, treba učiniti još mnogo koraka u srcu. Bog u tom pogledu još mora raditi na nama. I u svemu tome treba znati da nam Bog mora pomoći, da sami to ne možemo“.
Demagog bih bio da neke stvari nisam u životu od Gospodina iskusio i da onda idem svjedočiti za nešto što nije istina, no hvala dragom Gospodinu što ispunjava stvari koje je obećao svima nama, a mogao bih vam ovdje nabrojiti ogroman broj Božjih intervencija u svom životu i ljepotu ovozemaljskog života kada se čovjek iz dana u dan trudi ići s Njime. Ne kažem da je to sve lako ili da je to neka ekspress služba, no tražiti najprije Kraljevstvo Nebesko, sve ostalo će vam se nadodati, ali ne kad i kako bi mi to htjeli, već Gospodinu vjerovati, jer On zna što i kad je najbolje nešto za nas.
I još jednom napominjem, vrijeme sve pokaže i svakome će se suditi, mislim da se u tome svi slažemo jer smo katolici, jer i vi tako tvrdite. Jer u svemu ovome manje je bitno da li će netko npr. ozdraviti fizički (iako znademo mnogo primjera iz Biblije da Bogu, Isusu nije ništa nemoguće i da želi da budemo zdravi), ali naj bitnije je da se na koncu čovjek spasi, jer vidio sam ljude koji su bili teško bolesni (npr. jedna obiteljska prijateljica), a izuzetno sretni sa Gospodinom i tu se tek vidi kolika je milost Božja i punina vjere čovjekove, a možemo biti fizički zdravi i ići krivim putem, zato Bogu treba biti izuzetno zahvalan za sve što nam daje, a od Njega dolazi samo ono što je dobro za nas, ta On nas je stvorio i tko će znati što je najbolje za nas, ako ne On, samo to treba uvijek pokušati prepoznati, a to možemo sa Duhom Svetim.
Punina vjere ili katolicizam nije na papiru, nego u srcu, djelima i istinskom svjedočenju Gospodina svaki dan i nadam se da se sada varam kada ču ovo što slijedi napisati, jer sam novi u blog-ovima, no koliko sam uspio malo pročitati, većinom se ističe teorija i tu se vode rasprave, što je svakako bitno, no svjedočanstava te toliko spominjane punine vjere je jako malo, a to je ono najbitnije.
Pismoznanci su poznavali pisma, ali ga nisu živjeli, a svi znamo kako su završili (osim onih koji su nakraju shvatili Istinu). Znali su da Mesija mora doći i sve skupa, a znamo kako su na tu činjenicu sa njihovim znanjem na kraju reagirali. Isus je izabrao neuke ribare, koji nisu poznavali gotovo Pisma, no koji su nakon Duhova počeli živo svjedočiti svoju vjeru, a to želim svakome od nas, vas, svakom hrvatu, da postigne tu puninu vjere sa Duhom Svetim koju su apostoli dobili na Pedesetnicu.
I jedna stvar me na ovim forumima izuzetno iznenadila. Znam da se tu radi o raspravama, raznim temama i slično, no ako se i razilazimo u mišljenjima kod nekih stvari, to nije i ne bi trebala biti apsolutno nikakav prepreka da jedni druge blagoslivljamo u Gospodinu (čast izuzecima), što je i odlika (ili bi trebala biti) svakog katolika, a umjesto toga doživljavaju se napadi, uvrede i slično.
Hvala vam na raspravi, nema smisla da se dalje raspravljamo, kao što sam i ranije spomenuo, idemo pisati o svjedočanstvima i životnim iskustvima sa Gospodinom, a iskreno se nadam da sam barem nekome pomogao sa svojim svjedočanstvom.
Jakovljeva poslanica 3, 1-18
Neka vas, braćo moja, ne bude mnogo učitelja! Ta znate: bit ćemo strože suđeni. Doista, svi mnogo griješimo. Ako tko u govoru ne griješi, savršen je čovjek, vrstan zauzdati i cijelo tijelo. Ubacimo li uzde u usta konjima da ih sebi upokorimo, upravljamo i cijelim tijelom njihovim. Evo i lađa: tolike su i silni ih vjetrovi gone, a neznatno ih kormilo upravlja kamo kormilarova volja hoće. Tako i jezik: malen je ud, a velikim se može ponositi. Evo: kolicna vatra koliku šumu zapali! I jezik je vatra, svijet nepravda jezik je među našim udovima, kalja cijelo tijelo te, zapaljen od pakla, zapaljuje kotač života. Doista, sav rod zvijeri i ptica, gmazova i morskih životinja dade se ukrotiti, i rod ih je ljudski ukrotio, a jezik - zlo nemirno, pun otrova smrtonosnog - nitko od ljudi ne može ukrotiti. Njime blagoslivljamo Gospodina i Oca, njime i proklinjemo ljude na sliku Božju stvorene: iz istih usta izlazi blagoslov i prokletstvo. Ne smije se, braćo moja, tako događati! Zar vrelo na isti otvor šiklja slatko i gorko? Može li, braćo moja, smokva roditi maslinama ili trs smokvama? Ni slan izvor ne može dati slatke vode. Je li tko mudar i razborit među vama? Neka dobrim življenjem pokaže svoja djela u mudroj blagosti. Ako u srcu imate gorku zavist i svadljivost, ne uznosite se i ne lažite protiv istine! Nije to mudrost koja odozgor silazi, nego zemaljska, ljudska, đavolska. Ta gdje je zavist i svadljivost, ondje je nered i svako zlo djelo. A mudrost odozgor ponajprije čista je, zatim mirotvorna, milostiva, poučljiva, puna milosrđa i dobrih plodova, postojana, nehinjena. Plod se pak pravednosti u miru sije onima koji tvore mir.
Neka vas blagoslovi Jahve i neka vas čuva! Neka vas Jahve licem svojim obasja, milostiv neka vam bude! Neka pogled svoj Jahve svrati na vas i mir vam donese!`
Blagoslovljena 2011. godina!
|
Login
Registracija
FAQ
Traži
I ne sami ustrojeni, već i još važnije - jesu li uhodani, uigrani, koriste li autentičnu katoličku karizmatsku duhovnost, ima li dugoročnih dobrih plodova i sl. Treba znati ovo: karizmatska Obnova u Hrvatskoj formalno ne postoji. Postoji samo u zagrebačkoj nadbiskupiji, ali s neodobrenim statutom (dakle nepriznata, u promatranju), stalnim izmjenama koordinatora (predsjednika), prečestim fluktuacijama i vodstva, i članova. Dakle, i prema unutra, i naročito prema van, sve je na pojedincima, a to nikako nije dobro jer je Crkva zajedništvo. Tako se jedni npr. oduševe s fra Ivom Pavićem kao primjerom karizmatika žive vjere, drugi ga glat dožive kao gurua. Ne može se ni jednima ni drugima zanijekati utemeljenost dojmova po kojima su došli do takvog stava. Slijedeći primjer čudne kontrole-vodstva i čudne podložnosti - crkvenosti su domaći egzorcisti. Svjedoci smo da imamo samo jednog, i to nakon svojevrsnog višegodišnjeg pritiska vjernika da tu treba nešto poduzeti. Ideal bi dakle bio harmonija institucije i karizme. Dio institucije se treba probuditi, obučiti i uključiti u pomaganje karizmaticima kroz zdravi prijateljski nadzor, a dio karizmatika treba prestati divljati i upoznati podložnost i poslušnost kao evanđeosku krepost. Svi planovi počivaju na konkretnim ljudima, tako da jedino pitanje ostaje - tko će to učiniti (i kada)? 
, neće vas zanimati ni što je unutra, tako da je Book po tome prilično poseban i vjerujem da samo izdavaštvo i nije baš jeftino i tu također želim pohvaliti uredništvo što su si dali truda da se i na takav način približe čovjeku, odnosno zainteresiraju ga za Boga.
