Katolički odgovori

Čime ste zbunjeni? navedite....
Imate neke linkove gore iznad, navedite koje stvari nemaju veze sa zdravim razumom, niste nikog uvrijedili, ali napišite konkretno, jer ovako može i dijete od 10 god. napisati post.

_________________
"Priznajem Neokatekumenski put kao itinerarij katoličke formacije, valjane za društvo i za današnja vremena"-bl. Ivan Pavao II.

Evo jedan interesantan članak u kojem se među ostalim pokretima spominju i neokatekumeni. Navodno se na kraju puta (koji traje dvadesetak godina) dosta ljudi odlučuje na samoubojstvo ili na rastavu braka. Informaciju je autoru članka dao jedan psiholog iz prve ruke.
http://issuu.com/vjeranfidelis/docs/lju ... 12_issuu/1

Šteta da nemogu normalno pročitati jer mi je sve mutno, presitna su slova.
Što mogu napraviti, netko tko se razumije da mi pomogne?

_________________
"Priznajem Neokatekumenski put kao itinerarij katoličke formacije, valjane za društvo i za današnja vremena"-bl. Ivan Pavao II.

Imaš kad klikneš na stranicu gore livo jedan kružić kojeg pomakneš u desno i tako povećaš.

Zna li netko kad su kateheze u skorije vrijeme u nekoj od zajednica u Zagrebu?
Mogu li se slušati kateheze, a ne pristupiti u zajednicu?

Da ne dođe do nesporazuma, možemo citirati taj ulomak da znamo o čemu pričamo:

Kad autor nabraja do kakvih opasnosti može doći općenito u pokretima piše:


Znači sam taj psiholog je i član neokatekumena, pa je vjerojatno primijetio ono što i inače psiholozi kažu kad je riječ o jakoj grupnoj koheziji (i ne odnosi se samo na neose). Ta "ovisnost" i taj fenomen se javlja i kod ljudi vezanih za posao, školu ili bilo koje drugo društvo / skupinu gdje su međusobni odnosi toliko jaki, da čovjek pomalo gubi potrebnu zdravu distancu.
A ovo o ispovijedi, to je njegovo mišljenje... (...rekao mi je... smatra ...)

Ne znam za ZG. Kateheze se mogu slušati i ne pristupiti u zajednicu. Može se pristupiti u zajednicu i izaći kad god hoćeš. Slobodni smo.



U cijelom članku se dosta kritično osvrnulo na neose. Ajmo pokušati ispočetka.
-26. prosinca 2010. odobren je Katehetski direktorij Neokatekumenskog puta.
-Papa Ivan Pavao II podržao je otvaranje biskupijskog bogoslovnog misijskog sjemeništa za formaciju kandidata za prezbiterat čiji su pozivi niknuli u zajednicama. Prvo takvo sjemenište je nastalo u Rimu. Sam Papa je predložio ime sjemeništa "Redemptoris Mater" što na latinskom znači Majka Otkupiteljeva.
- Prvo odobrenje Statuta Neokatekumenskog puta ad experimentum dogodilo se u lipnju 2002. dok je konačno odobrenje stiglo u lipnju 2008.

Benedikt XVI, Audijencija 17. siječnja 2011.
Neokatekumenski put pomaže obnovi i učvršćivanju kršćanske inicijacije u župama i biskupijama, promičući postupno i radikalno ponovno otkrivanje bogatstva krštenja, pomažući da se kuša božanski život, nebeski život koji je Gospodin započeo svojim utjelovljenjem, svojim dolaskom među nas, svojim rođenjem kao jedan od nas. Taj Božji dar svojoj Crkvi stavlja se "biskupu kao jedan od načina biskupijskog ostvarenja kršćanske inicijacije i permanentnog odgoja u vjeri.

Dakle ovo što sam stavio je valjda jasno. Program po kojem se odvija put i njegove etape odobren je od Katoličke Crkve kao valjan i ispravan. Sad ako se na kraju puta događaju samoubojstva i rastave braka onda je put promašen. Jer je put zamišljen tako da od ljudi koji površno žive svoju vjeru napravi radikalne kršćane. Kroz čitanje Biblije ,Euharistije, učenja KKC , molitve časoslova, krunice itd. Kako u ST nema puno zajednica koje su završile put tako ni nemamo visok postotak samoubojstava i rastava. Stvarno bi volio vidjeti negdje te postotke. Jer opet ponavljam čovjek koji živi sakramente i uveden je u molitvu časoslova i krunice+sv.Pismo ,i poznaje nauk KC da napravi samoubojstvo ili se rastavi.....
Meni je stvarno ovo malo nebulozno. Što više i kad su jako teške situacije koje ljudi žive u braku (npr. muž alkoholičar) uvijek se sugerira ljudima da ostanu u braku i nose svoj križ oslonjeni na Isusa Krista. Što Crkva naučava o samoubojstvu znamo.
Meni je jasno da razni ljudi imaju i razne vizije kako bi po njima trebali funkcionirati pokreti koji su unutar Crkve. Recimo pisac ovog citiranog članka bi promijenio dosta toga. I u mnogim pokretima. Niti jednu pozitivnu stranu ni jednog pokreta nije iznio nego samo kritike. Neosima se spočitavala Euharistija. U ovom članku im se spočitava sve. Svećenici im nisu baš poslušni. Program im nije baš dobar jer se ljudi ubijaju i rastavljaju. Po autoru je Naučiteljstvo Crkve očito pogriješilo. Ili sam ja previše subjektivan .

Nemoj pretjerivati.
Neokatekumeni imaju puno dužu tradiciju u svijetu, nego u Hrvatskoj, a sve što je ljudskim faktorom određeno može se mijenjati. Vi ste specifičan pokret jer Put po sadašnjim pravilima ima "rok trajanja" - 20 - 30 godina. Ako je istina da se zajednice tada raspuštaju, onda bi moglo biti istina i ovo što u članku o tome piše.
Jer zaboravljate da osim kateheza, ljudima nudite i "vezanost za zajednicu", a traume od razdvajanja i rastanka ljudi po naravi teško prebolijevaju. Naravno, ne svi, radi se o malom, ali ipak specifičnom postotku.
Drugi pokreti nemaju dobne granice za pristup i kod drugih pokreta i zajednica svatko može biti član i sudionik doživotno, ako želi.
Ako netko u životu doživi traumu od rastanka sa svojim najbližima - to ne znači da osoba nije dobar vjernik, da nije katehizirana, da ne moli i ne čita Sveto Pismo. Te traume doživljavaju i najiskusniji vjernici, jer je to nešto posve ljudsko. Imajući na umu te sklonosti depresiji, mogla bi se čak i izmijeniti pravila puta, te i "nakon puta" vjernicima nešto ponuditi. Pitanje je zašto te vjernike ne raduje i ne zadovoljava župno zajedništvo, ali očito to je tako.
Ta pitanja se ne bi trebala nabrzaka ignorirati i ismijavati, nego možda potražiti rješenje.

U čemu pretjerujem ???
Pa autor članka je lagano pokakio put. A zaključak svega je da ljudi koji uđu u zajednicu mogu između ostalog na kraju puta napraviti samoubojstvo ili se rastaviti od bračnog druga. Ako put ima dužu tradiciju vani (Španjolska, Italija..)
kako Učiteljstvo nije primjetilo ove po meni jako ozbiljne optužbe. Nego su na kraju priznali put kao valjan i kao duhovno blago Crkve??? Možda se Učiteljstvu nešto taji . Jer ako Benedikt XVI za put govori da je to "Božji dar svojoj Crkvi" , možda Papa u stvari ne zna što govori.
Put formalno prestaje nakon dvadesetak godina. Kad se prođu sve etape puta. Ljudi se i dalje okupljaju na Euharistiji i na Slavlju Riječi. Dakle ljudi koji su završili put i dalje mogu dolaziti u svoju zajednicu koja se i dalje sastaje dok ih smrt ne rastavi .
Dobna granica je 13 ili 14 god. za ulazak u zajednicu. Kad uđeš u jednu zajednicu ne možeš ući u npr. zajednicu koja je duže od tebe na putu. Kao što ne možeš ni iz vrtića odmah krenuti u drugi razred. Možeš iz starije zajednice jedino ići u mlađu tj. onu koja je manje na putu. Ako katehisti,zajednica i svećenik koji je na putu procjene da nisi dovoljno napredovao i da neku etapu trebaš ponavljati. Ili ako si se npr. oženio i onda sa bračnim drugom radiš put ispočetka.
Zašto neose ne zadovoljava župno zajedništvo??
Valjda ih nije zadovoljavalo ni prije. Pa su iz tog razloga ljudi tražili neki pokret u Crkvi koji im nudi radikalnije življenje kršćanstva. Znači da kad jedna obitelj koja je na putu dođe u crkvu na nedjeljnu Misu s desetero djece da je kršćani ne gledaju kao jadnicu i kao onu koja nikad nije čula za kontracepciju. Ili kad roditelji ne dopuštaju djeci da idu na ekskurzije u osmim razredima isključivo da se dijete ne stavlja u grešnu prigodu. Jer tanka je linija između masturbacije i kušanja alkohola u tim godinama i tim prilikama. Onda su roditelji koji ne šalju djecu iz navedenih razloga zatucani jer što ima veze da su djeca malo opuštena. Pa kad će griješiti ako ne dok su mladi.
Da sad ne ispadne da su neosi protiv župnog zajedništva. Svaki dan sam na Misi u svojoj župi. Zašto s braćom u župi nemam zajedništvo kao sa braćom u zajednici ne znam. Uz Božju pomoć ići ću svaki dan na sv. Misu u župi a Gospodin neka nam da zajedništvo koje kušamo u neo zajednici.

Neokatekumeni imaju u svijetu dužu tradiciju cca 10-etak godina nego u HR. Put ima kako kažeš "rok trajanja" 20-30 godina, ali i završetkom Puta on ne prestaje na načina da se zajednica "raspušta" nego zajednica i dalje ima slavlje riječi i Euharistiju. Dakle, nije istina da se zajednice raspuštaju tako da ta teza pada u vodu. Nema se tu tražiti nikakvo rješenje, očito je riječ o senzacionalizmu i kako smo mi već navikli, nekim podvalama i obmanjivanju ostalih koji ne znaju o čemu je riječ. Progonjeni smo i vjerojatno ćemo i biti u budućnosti, očito nekome smetamo jer smo preglasni ili nas ima sve više ili neznam koji je razlog. Ima još jedna novost vezana uz NP, otvorena su još 10 novih sjemeništa Redemptoris Mater u svijetu, sad ih ima preko 90!

Nemoraš adrijana odmah vjerovati jeftinim člancima Znam da si ti realna i poštena, stoga smo mi tu da te uputimo u istinu vezanu uz NP i bilo kakva pitanja, toni isto dosta lijepo to objašnjava .

_________________
"Priznajem Neokatekumenski put kao itinerarij katoličke formacije, valjane za društvo i za današnja vremena"-bl. Ivan Pavao II.

Autor navedenog članka dobro poznaje tematiku te s toga ne bih nazvao taj članak "jeftinim", bez obzira na slaganje ili ne (M. Szentmártoni je predstojnik na Papinskom sveučilištu u Rimu i teološki savjetnik Kongregacije za proglašenje svetaca) .
Neke tendencije koje se u članku spominju tiču se i NKP, npr:
"Tendencija da se zatvore u sebe, tj. da slijede vlastite pastoralne programe, apostolske djelatnosti, bez suradnje sa drugima.
Tendencija da se otuđe od lokalne Crkve, pozivajući se u svojem djelovanju na vlastite smjernice i programe. Odatle se javljaju napetosti između pokreta i svećenika, pokreta i biskupa."

Ovdje je važno napomenuti da je nakon priznanja došlo do lijepih promjena oko suradnje NKP i župe. Kao primjer, u Zagrebu na Trešnjevci neokatekumeni u suradnji sa Caritasom idu razgovarati sa potrebnim župljanima, zatim pomažu župniku oko vjeronauka, itd., nisu zatvoreni u same sebe. Volio bih da se priča o tim lijepim stvarima, a ne da se svaki kritički članak samo ignorira.

Dodao bih da biti radikalan vjernik znači potpuno slijediti Isusa, a to ne možemo ako bezrezervno ne slušamo Crkvu koju je ustanovio. Radikalnost ne može biti odvajanje od Crkvenog Nauka jer kao imamo nešto još "bolje", "svetije" ili "radikalnije", isto kao niti odvajanje od drugih vjernika (iz istih razloga). Prava radikalnost se vidi i prepoznaje u poslušnosti Crkvi i ljubavi prema bližnjemu, eh kad bi u tome svi bili potpuno radikalni

Gledaj Giovi,

samo da spomenem to "radikalni" kršćani koja se počela upotrebljavati za neokatekumene. Po meni, tu nema ničega radikalnog, jer jedino neokatekumeni kao vidljivi danas, sigurno da ima pojedinaca u Crkvi koji nisu na Putu također koji žive kršćanstvo u njegovoj punini, pa se to zato smatra danas radikalno. Ali ta riječ se upotrebljava zato jer svi drugi žive vjeru polovično ili nikako,nema vidljivih znakova vjere, pa onda neokatekumeni ispadaju iz toga prosjeka i na njima se vide znakovi vjere u mnogim plodovima koji su očiti. Sada, pitanje je kome to smeta i zašto? Zašto se ne pišu članci o dobrim stranama Puta? Zašto se ne piše o spašenim brakovima na Putu? O tolikoj djeci koja su rođena u tim brakovim? Zašto se o tome ne piše?

Što se tiče ovog nebuloznog i jeftinog članka, da jeftinog, jer je riječ o nekim besmislicama i kritikama koje nisu dobronamjerne i neznam čemu služe, da plaše ljude valjda....ako idete 25 god u zajednicu, raspast će vam se brak, ili će vam se žena objesiti....mislim o čemu pričamo??? A nije napisao koliki je taj prosjek, statistike? Isto nije naveo statistike koliki bi se brakovi raspali da nisu ušli u zajednicu?? Svaki drugi, koliko ja znam iz iskustva tih bračnih parova.
Također, piše da se zajednica "raspušta"??? Da autor poznaje tematiku ne bi pisao takve nebuloze i slagao nekakve tendencije koje su, konkretno u HR, obična glupost.
Autor je promašio smisao i zbog toga imam pravo nazvati ovaj članak "jeftinim", senzacionalističkim, itd. Jer poznajem stanje u HR i ovaj tekst mi ne predstavlja ništa.

To što si napisao za župu na Trešnjevci, događa se koliko ja znam u svakoj župi gdje su neokatekumeni, ili bar 90% njih.

Sada istina je da i mi ne podnosimo kritike, jer gledajući plodove Puta, te kritike mi ne predstavljaju ništa, nasmijem se na njih, ali me boli jer je Put nešto prekrasno, nije nikakvo otuđivanje, klub, ili sekta kao što se očajnički želi prikazati u javnosti...

Čekam napokon neki članak koji će prikazati realno stanje neokatekumena u HR za dobrobit svih jer ovako svi gube.

_________________
"Priznajem Neokatekumenski put kao itinerarij katoličke formacije, valjane za društvo i za današnja vremena"-bl. Ivan Pavao II.

Giovi zar je tako teško ljudima prihvatiti da neoput ima svoj poseban, jedinstven, samo njihov katehetski direktorij koji je odobren od Katoličke Crkve. Dakle sve što nam se gore spočitava da smo zatvoreni, da slijedimo svoje pastoralne programe itd. sve te stvari mi možemo raditi i radimo jer imamo odobrenje Crkve i put jedino tako i funkcionira. U malim zajednicama. U zajednicama se ne događa ništa što Majka Crkva nije ispitala,prosudila i odobrila. Ne znam odakle ideja da smo otuđeni od lokalne Crkve. Ljudima nije jasno da se zajednice formiraju i nastaju jednom godišnje u župama u kojima ih ima. Kad zajednica nastane zatvara se za ostale vjernike jer su ljudi u njoj prošli fazu slušanja kateheza. I počinje put koji ima svoje etape. Pozivamo se na svoje vlastite smjernice i programe jer smo te smjernice i programe dobili od Crkvenog Učiteljstva kao valjane i kao naše. Po tim smjernicama funkcionira put. Po tim programima mi rastemo u vjeri i imamo odobrenje Crkve za te programe. Napetosti nastaju kad neki svećenici ili biskupi nisu dobro upoznati s putom. Pa možda imaju ideju kako bi bilo bolje da se ne pjevaju pjesme s puta jer imaju španjolski melos. Ovo je jedna od stvari. Znači svaki čovjek ima viziju kako bi nešto trebalo funkcionirati i onda bi stvari bile puno bolje. Međutim statut je priznat, katehetski direktorij je odobren, Ivan Pavao II je rekao:

.priznajem Neokatekumenski put kao itinerarij katoličke formacije, valjane za društvo i za današnja vremena.Stoga žarko želim, da braća u episkopatu vrednuju i pomažu - zajedno sa svojim prezbiterima - ovo djelo nove evangelizacije, kako bi se ono ostvarilo prema smjernicama predloženim od njegovih inicijatora, u duhu služenja mjesnom ordinariju i zajedništva s njime te u kontekstu jedinstva mjesne Crkve sa sveopćom Crkvom.

Benedikt XI:
Neokatekumenski put pomaže obnovi i učvršćivanju kršćanske inicijacije u župama i biskupijama, promičući postupno i radikalno ponovno otkrivanje bogatstva krštenja, pomažući da se kuša božanski život, nebeski život koji je Gospodin započeo svojim utjelovljenjem, svojim dolaskom među nas, svojim rođenjem kao jedan od nas. Taj Božji dar svojoj Crkvi stavlja se "biskupu kao jedan od načina biskupijskog ostvarenja kršćanske inicijacije i permanentnog odgoja u vjeri.

Pape su rekle svoje o putu, Crkveno Naučiteljstvo svoje i opet nešto nije dobro.
Biskupi i prezbiteri imaju mogućnost podržati put i prihvatiti ga kao Božji dar ili ga ne prihvatiti. Vjernici isto tako. Mogu ući u zajednicu,mogu izaći i ne moraju ni ulaziti. Ako vas interesira što je to Crkva odobrila i što je put:
http://www.camminoneocatecumenale.it/ne ... atuto02_01

Potpis od a do ž



Sva mudrost vezana uz internet bitku oko neokatekumena

_________________
"Priznajem Neokatekumenski put kao itinerarij katoličke formacije, valjane za društvo i za današnja vremena"-bl. Ivan Pavao II.

Dečki, ja ne znam zbog čega doživljavate ovo kao "internet bitku". Je li to potrebno?

U mnogim stvarima se slažem s vama, a u nekima pak ne. Bez ikakve osobne zamjere.

Od svih argumenata koje ste iznijeli najmanje drži vodu baš onaj koji se najčešće provlačio inače kroz raspravu na ovom forumu, a to je teza: "Papa je priznao Put, znači Putu se nema više što zamjeriti, tko govori suprotno protivi se Papi."
Samo crkveno priznanje nekog pokreta (bilo kojeg) ne znači da je pokret odmah savršen, idealan, besprijekoran. A još manje da se tim priznanjem mogu opravdavati poteškoće ili propusti do kojih u nekim župama dolazi.
Kad neki čovjek pronađe neki pokret unutar Crkve (a mnogo ih je) kao najbolji oslonac svoje duhovnosti, to ne znači da je taj pokret objektivno idealan i za sve druge ljude, pa da bi se mogao smatrati nečim posebnim i iznad svih ostalih pokreta i duhovnosti.
Ako se u pokretu otkrije poziv na "radikalnije" življenje kršćanstva, to ne znači da ga izvan pokreta ili u nekom sasvim drugačijem pokretu čovjek ne može također otkriti. Ako se postavimo suprotno u praksi, dakle među ljudima s kojima živimo, dolazi do toga da se u župi javljaju dvije paralelne Crkve. Jedna je radikalna i kritizira ovu koja nije radikalna. Jedna se sastaje subotom, druga nedjeljom. U takvoj župi se rijetko sastaju sve zajednice i čini se da svatko vuče na svoju stranu, a nema kohezije koju najbolje osjeća sam župnik.
Što vi na to?