Katolički odgovori

Razumijem te potpuno, upravo su te molitve iz RPOK-a uključene u seminare nove evangelizacije, također uz obnovu sakramenta krštenja.
I upravo zato: ako je krštenje prvi egzorcizam, đavao ne može nauditi krštenoj osobi koja svjesnom vjerom prihvaća sakramente i molitvu, tj. gradi odnos sa živim Bogom.
Ipak, duhovne rane koje mogu mučiti i uznemiravati ljude liječe se hagioterapijom. Ako te trenutno ne zanima, možeš samo baciti pogled na neka svjedočanstva. Iskreno se nadam, da će hagioterapija sada nakon 50.-te obljetnice ZMR i nakon one divne podrške apostolskog nuncija u Davoru početi zanimati naše svećenike.

Bez daljnjega, molitva ignacijanskom metodom, ivančićevom, ili drugom, ali nije sada ovdje tema. A da skratim muke oko toga kako najučinkovitije moliti: ništa nema učinak kao Adoracija pred Sakramentom!

Vezano uz krštenika iz novog, prevedenog Obrednika, Egzorcizmi i druge prošnje (br. VIII): 'nama je dosta teško shvatiti otajstvo božanske dobrote kada, s Božji dopuštenjem, gdjekad nastupe slučajevi onog osobitog mučenja ili opsjednuća (...) čovjeka Božjem narodu pridružena i od Krista prosvjetljenja (...).'

Dakle, krštena osoba može biti opsjednuta. Međutim, problematika je dublja. Samo ovaj post kada se poveže sa gornjim i tvrdnjom Fortea.
Zatim nedostatak egzorcista, pa kompetentnih egzorcista. A tu su i kritike, opravdane, Amortha na neke stvari iz novog Obrednika.
Zatim učinak egzorcizma ukoliko je sakramental.
Zatim, iznimno rijedak dar izgonjenja zloduha.

Zašto ovo pišem? 1.Bolje je znati stvari, iako priznajem sa Amorthom da od toga može biti male ili čak nikakve koristi.
Ustvari, Amorth uz sve što je napisao kaže: Zlo ne treba objašnjavati protiv zla se treba boriti. Ipak je bio oštar prema biskupima koji ne vrše svoju službu u potpunosti. Jer svaki je biskup po službi egzorcist.
Egzorcist A. Fortea: 'biskup koji svjesno i namjerno odbija egzorcizam vjerniku kojemu je potreban čini propust koji je po svojoj prirodi smrtni grijeh (...) Iako je taj biskup sagradio mnoge župe i sjemeništa, iako je promukao zbog tisuća sati propovijedanja, njegovo će ga zlo čekati do sudnjeg dana. I Krist će toga dana reći: Ja sam bio u tom opsjednutom.'(str. 324)

E sada, svi koji ovo čitaju neka se pomole za svoje biskupe da se otvore službe egzorcista u RH. U svakoj biskupiji. A oni koji čitaju jer im golica radoznalost neka ne misle da od toga imaju koristi, naprotiv, govorim prvenstveno katolicima.

Kada je Amorth razgovarao sa jednim kardinalom o toj temi kardinal napokon reče: ja ne vjerujem u to (zle duhove, opsjednuća). Amorth mu odgovori: Ali ima jedna knjiga koja vas demantira.
- Koja?
- Biblija!

Ja bi volio da sav kler bude upoznat sa ovom temom. I da svećenici počnu vršiti službu oslobađanja koju mogu po sakramentu reda. U ovim molitvama moli se Boga za oslobođenje osobe a to svaki svećenik može činiti, čak i laik.
Najpoznatiji sv. Katarina Sijenska.
Sv. Ivan od Križa je izgonio đavle, iako, koliko mi je poznato nije bio službeni egzorcist.

Dodajem i razmišljanje. Veće su šanse da Bog zauzetim molitvenim zajednicama daruje i taj dar. Ili bolje, otkrije ga. A sa darom ide i veća odgovornost. A sumnjam da bez pročišćenja možemo govoriti o tome. Fortea govori da čak egzorcist nakon dugogodišnje predane službe ne mora primiti taj dar. Darove Bog daje kome hoće i kada hoće. U tom smislu čovjek može samo primiti.
Ima i drugih krajnosti, žalosnih,gdje se tvrdi da Bog daje sve darove svima ili pak kada vjernik misli da sve može, pa se konfrontiraju sa zlim duhovima. O tome je pisao brat Ignacije Mary (obavezan članak za sve članove Obnove u duhu).

U ovoj borbi treba ići mudro i promišljeno uvijek naprijed. Neki trebaju prihvatiti svoje mjesto, neki iskoračiti, neke se zajednice korigirati, svi se obružati najmoćnijim oružjem 1 Kor 13