Katolički odgovori

Gospićko-senjski biskup Zdenko Križić izdao je priopćenje u vezi seminara Udruge Kristofori:

"Hrvatska biskupska konferencija ograđuje se od seminara pod vodstvom g. Josipa Lončara. Crkveni propisi nalažu, a to preporučuje i Hrvatska biskupska konferencija, da za djelovanje karizmatskih skupina na području jedne partikularne Crkve treba se tražiti dopuštenje mjesnog biskupa Ordinarija.
Ne ulazimo u pitanje osobe voditelja duhovnih seminara, već ističemo da se nije ni usmeno ni napismeno obratio ovom Ordinarijatu da protumači o kakvu se “duhovnom seminaru” radi. Također od ovoga Ordinarijata nije zatražena potrebna suglasnost.
Sveti Ivan u svojoj poslanici upozorava: “Ljubljeni, ne vjerujte svakom duhu, nego provjeravajte duhove jesu li od Boga, jer su mnogi lažni proroci izišli u svijet” (1 Iv 4,1)."

Mislim da su ova birokracija i dozvole nepotrebne.Nepotrebna birokracija jest problem Crkve.Kristofori su ajmo rec dio od Vatikana priznatog karizmatskog pokreta pa ne bi trebali biti sporni njiovi javni seminari,obnove il sto vec.

Zalostan je nacin na koji se trude financijski opstati.Vise od pola casopisa je zicanje na pretplatu i promocija knjiga u njihovom izdanju.Casopis Rhema se vec ugasio,njima bliska zajednica Dobri Pastir se na neki nacin rasula ,takodjer zbog financija.Vrlo glamurozno su poceli,sjajni papir,super kvalitetne velike fotke sto je zapravo rasipanje prostora za tekstove za koje imaju sve manje inspiracije.Imam dojam da je doslo do zasicenja.Planovi su im bili veliki,izdanja na talijanskom,puno karizmatskih susreta a sada se to sve smanjilo ko sto se smanji sve na slabim temeljima.

I opet to "polaganje ruku" Da od toga nije napravljena konfuzija za koju su krivi bas svi koji se tom temom bave,ne bi bilo nedoumica i prozivanja dal laici smiju polagati ruke.Konflikti oko polaganja ruku postoje zato jer su dio javnog nastupa.

Objektivno mi zaista nije jasno da u vremenima kad je tisak u krizi pa tako i Book ima takvo graficko uredenje da je vise slika nego teksta u nekom clanku,a tekst sitan da bi preko cijele druge strane bila fotka ili je tekst preko fotke i tako slabom kontrastu da je tesko citati,zicat pretplatu a ne odreci se najkvalitetnijeg papira.

Opet sto se tice tekstova o plaganju ruku u casopisu Book,zanimljiv je rujanski broj.U jednom tekstu aktivnog suradnika Booka pise da nije nista sporno da laici polazu ruke i izgone zle duhove ( osobno se slazem s tim i sa argumentima u clanku autora) ,no i isto tom broju Booka lijecnica koja ima svoju kolumnu ima drugaciji stav.

_________________
Mislim,imamo mi problema... https://youtu.be/IPsFK4hOQng

Nije problem časopisa, nego pokreta. Ja mislim da krscani traze cuda kroz karizmatski pokret, isto tako emocije im se uzburkaju kad je muzika... Moj su primjer svi sveci kojima nije trebala buka i glazba kao pokretac emocija ka Gospodinu, vec su ga nasli u tisini, molitvi... Ja recimo ne želim da netko glazbom jakom pokrece moje lazne osjecaje, vec zelim iskrene osjecaje u dubokoj molitvi i tisini da Ga cujem i osjetim. Taj vrhunac sam osjetila u tisini dok sam bila na glavnoj misi, životnoj ispovijedi. Tada sam osjetila razliku. To je moje.

No, također, svjesna sam da kako i gdje ce Bog dotaknuti nečije srce, nije na nama da predviđamo. Svatko Boga slavi s onim sto ima, i u trenutku kakav jest. Ako je netko jos nezrel u duhovnom i psihickom smislu, nije mu zato zabranjeno Boga slaviti.
Većina ljudi na pocetku duhovnog zivota (i ja sam bila među njima) pokazuju oblike i simptome duhovne nezrelosti; navezanost, iskljucivost, potrebu vanjskih stimulansa, atrakcije...
I onda nekako krivi motivi dovode do iskrivljene duhovnosti. A kad nam je srce ispravno, onda na tude greske i nezrelosti u duhovnosti ne gledamo strogo i osuđivački, jer iz vlastitog iskustva znamo da je Bog strpljiv s našim slabostima i da svakoga, kao i nas, vodi do istine i ispravlja i naše krive stavove i djela.
Svima nam je potrebna duhovna zrelost i cist Bozji pogled da Boga vidimo na djelu tamo gdje On jest. Tek kad ga budemo vidjeli onda cemo moci ispravno vidjeti i gdje se odstupa od Njega...

Osobi je na savjest hoće li ona ići samo od susreta do susreta i duhovno se hraniti,a da ne mijenja svoj odnos prema bližnjima, sebi samoj, Bogu, da misli ili ne misli o krepostima i ne pokušava uz snagu i milost Duha doživjeti sve veću nutarnju preobrazbu. Na ljudima je kako će se ponašati s tim i hoće li sjeme sa susreta rasti u svakodnevnici. Kategorizirat to je isto kao da ja tvrdim da je nečija meditacija lazna i povrsna u odnosu na meditaciju i dubinu molitve Terezije Avilske, a ja ni ne znam meditirat.

No, kad se radi o ovako gore nekim stvarima - mislim ipak da treba slušati autoritet i osobna mišljenja pojedinca tu više nisu bitna.
Negdje sam čitala da i kad naši duhovnici, svećenička hijerarhija i ini drugi pogriješe, Bog od nas traži poslušnost njima i to će nagraditi i cijeniti.