Katolički odgovori

Zanima me, kako će ispasti ta nova evangelizacija na terenu, kod nas. Kakvo je vaše mišljenje, o nekim plodovima nedavne Sinode u Zg nadbiskupiji? Mislim da je priprema sinode bila jako dobra, ali ne mogu sagledati doseg i njene rezultate.. Tko će provoditi novu evangelizaciju kod nas i što je to uopće? Stara se pitanja ponavljaju i nova otvaraju:


http://www.katolik.hr/crkvamnu/evangelizacijamnu/333-nova-evangelizacija-1
http://www.katolik.hr/crkvamnu/evangelizacijamnu/337-nova-evangelizacija-3

a po čemu je to čovjek stručan? koja je definicija točno stručnjaka za evangelizaciju!
kad bi čekali takve, odnosno teologe-svećenike (koji su toliko školovani da im radi jedino mozak, ... oni čitaju dokumente, razglabaju o ovome ili onome, pišu ovo ili ono, pobijaju ovog ili onog znanstvenika ili kolegu teologa, da nemaju vremena zatvoriti vrata svoje sobe, biti Oči u Oči s Bogom o kome toliko "naučavaju". Još će, uz pomoć Sotone uspjet dokazat da Sotona uopće ne postoji...
koliko je samo dečkiju koji ode strudirat teologiju, a došlo je s izgrađenim dubokim odnosom s Bogom, s teologije ode pune glave, ali praznog srca!
Trebalo bi biti i jednog i drugog, čak punog srca više nego pune glave!
dobro da niste stavili i svećenike pod navodne znakove.. pa kakvi su to stvarno svećenici koji imaju darove koje je imao i Isus i njegovi apostoli... znači ni naši biskupi ne rade svoje, kad ti "svećenici" s čudnim darovima i dalje rade svoj službu..
Koliko vidim u svojoj okolini, jedino se takvi svećenici trude evangelizirat, održavat duhovne obnove -daju se puku, dok se ostali "normalni " svećenici uvlače u župne urede i čekaju "stranke"!
Što Pape govore o KKO, o onome što vi toliko spočitavate i govorite da u Hrvatskoj ne štima…
Papa Pavao VI. rekao je da je Obnova u Duhu šansa za Crkvu i za svijet" te da u njoj vidi čudo Duhova jer Duh Sveti posvećuje ljude i daruje im svoje karizme. On je istaknuo da Crkva mora postati "karizmatska i pneumatička".
Ivan Pavao II. tvrdio je da je karizmatski pokret dar Duha Svetoga Crkvi i da je upravo danas najveća potreba Crkve - Duh Sveti, te da je Obnova u Duhu sreća za
Crkvu i svijet, pa prema tome i glavni oslonac za treće tisućljeće. Postoje 23 papinska dokumenta upućena karizmaticima.
Benedikt XVI. danas ističe njegovu vitalnost kao jedan od putova prema Bogu. U jednoj svojoj propovijedi rekao je svećenicima da s ljubavju gledaju na KKO jer je utemeljitelj Obnove Duh Sveti.

Moje mišljenje je da naša KKO barem nešto radi i trude se... ne znam odakle vama da ta spomenuta zajednica „potiče razjedinjenost i neposlušnost prema strukturama Crkve i još k tome glumiti žrtvu...“
Koliko ja vidim istražujući po internetu; registirani su, transparentni, biskupu odgovorni..
A kad spominjemo Fra Smiljana, Fra Zvjezdana, Fra Ivu i ine druge „čudne svečenike“ imaju svoje provincijale, poglavare, neka ih ukore ako u Hrvatskoj KKO nešto nije u redu i ne evangelizira na pravilan način!

Znači samo "karizmatici vrijede" jer svećenici koji sjede u uredu (dvadesetak dana obilaze blagoslivljajući kuće - susrećući se sa svim i svačim..
Katehiziraju, spremaju djecu za pričest i krizmu, mladence za vjenčanja, nedjeljne nmise i propovijedi.. sprovodi, pa uz to i tehnički poslovi od brige za uzdržavanje objekata do popravka pukle vodovodne cijevi (ili onaj moj kolega na Unijama (ako znaš gdje je to) koji desetak sati nedjeljom provede u brodici vozeći se od otoka do otoka.
Svaka čast poštenju onom ljudskom, osobi koja je citirane retke napisala. A tek onda isčitavam zatucanost!

ne, ja to nisam napisala, vlč....
ja sam napisala u MOJOJ OKOLINI!
nemam pojma kako vi dolje živite niti vam osporavam to!
malo sam i u kontaktu sa svećenicima-svima ja to sve jako naporno! jedva čekaju da to završi, ne da im se...
kad je klanjanje pred Presvetim, kaže idem ispovijedat,...

znam ja dobro koje poslove svećenici imaju.. i nisam ni jedan osporila, ni rekla da ne radite..
ali uz sve te silne poslove, kad ćete evangelizirat,.. kad je adrijana rekla da je to samo na vama...

ja poštujem sve svećenike i zahvalna sam Bogu za svakoga, jer nam svaki svećenik omogućuje prisustvovanje na Svetoj Euharisitji, bez njih ne možemo i treba ih i moramo moliti za zvanja.
ali kad netko počne pričati o čudnim ovim ili onim kod svećenika..onda je taj netko tko ne poštuje onoga koji je svećnika i posvetio!
ne morate se odmah vrijeđati!

štoviše... velika je odgovornost na vama, i bez pomoći i vodstva Duha Svetoga ne možete ni obavljati sve te poslove i duhovnu brigu oko svoga stada! zbog te odgovornosti vam i ne bi bila u koži!
kako vi imate svoju odgovonost tako i ja svoju, na kraju nas sve čeka isto...

Mir s vama..

U mojem postu kojeg ste citirali (a napisan je 14. listopada) nigdje ne stoji da takvima smatram čitav KKO. A o Kristoforima i njihovom časopisu Book smo u međuvremenu otvorili novu temu, pa vam tamo mogu objasniti zašto sam svojevremeno tako zaključila. Mogu navesti 2 članka iz Booka koja su me tada navela na otvorenu sumnju, da ne mislite da je ono neka općenita tvrdnja. Ukoliko me uvjerite u suprotno, spremna sam promijeniti mišljenje. Prema Kristoforima nemam nikakav neprijateljski stav, želim im svako dobro i da što bolje ispune svoje poslanje.



Opet se moram ograditi da nije u pitanju KKO. Evo pokušat ću kroz par primjera objasniti kakvi su to “čudni darovi” s kojima se nose neki ljudi (čak više laici nego svećenici!):

Jedan od njih je Joseph R. iz Chicaga. On je dugo patio zbog lošeg vida, a imao je često i neke mučne, teške vizije. Nakon susreta s jednom vidjelicom, počeo je puno moliti, a ona mu je savjetovala da potraži negdje u svom okruženju križ postavljen podno drveta s tri grane i podno križa svaki dan nek moli. Joseph je tako i učinio. Križ je pronašao na jednom groblju u predgrađu Chicaga i tuda je svaki dan dolazio moliti. Kako mu se vid počeo postepeno popravljati, tako je počeo i sam doživljavati ukazanja. Dolazila mu je Gospa, često u pratnji sv. Mihaela i drugih anđela i razgovarala s njim. Kako se to pročulo počelo se mnoštvo ljudi sastajati oko tog drveta i križa, pitajući ga često za poruke. Joseph je počeo ubrzo organizirati molitvene sastanke, a s Gospom je postao vrlo familijaran. Jednom tako kad su se on i njegova suradnica Pat vozili na selo, Gospa je došla (u automobil) između njih dvoje, a na zadnjem sjedištu našla su se dva anđela. Joseph je govorio Pat, koja nije mogla vidjeti ni čuti, o tome što mu kazuje Gospa, a oboje su se zatim smijali sve do suza. Mislili su kako je to zabavno da je Gospa toliko znatiželjna da se želi voziti u autu, pa su ih njeni naivni komentari dugo nasmijavali. Za vrijeme povratka u grad, Gospa je odjednom nestala, a anđeli su ostali sjediti na zadnjem sjedištu. Nakon nekoliko časaka, Joseph ju je ugledao kako se spušta s nebesa ravno ispred njegovog auta. Izgledala mu je toliko stvarna da je povikao Pat neka zaustavi vozilo, jer će Gospa nastradati. Pat je zaustavila auto, a Joseph je rekao Gospi: “Nemoj me plašiti toliko, jako te volim.”
http://books.google.hr/books?id=tEuerA4 ... &q&f=false

Evo i jednog svećenika s “čudnim darovima”. Likovnjak je, umjetnik, izrazitog talenta. Slika uglavnom religijske motive, Isusa, Mariju, svece. Svoje radove dariva crkvama i sl… Problem je u tome što Isus na nekim slikama potpuno nalikuje crtama lica samom autoru. Zašto? Što želi umjetnik time poručiti?
!

Ova dva čudna lika, ne mislim da su zlonamjerni prema vjeri; prije bi bilo da su vrlo religiozni, pobožni, ali darovi koje imaju kao da služe nekoj drugoj svrsi…

Po meni, Adrijana, ovi primjeri nemaju veze s evangelizacijom koja je tu tema. Možda si htjela nešto drugo reći, pa je ostalo nejasno...
A mogu reći da vidim isto kao i Ivana Franciska da svećenici u mojoj okolini puno više vremena gube na manje bitne stvari od naviještanja Radosne vijesti, molitve, razgovora sa svojim župljanima, jednostavno brige za ljudske duše. I iscrpljuju se, a mogli bi si olakšati. Tu mislim na neke organizacijske stvari koje komotno mogu i laici izvršavati (popravci, nabavke, održavanje objekta, estetsko uređenje...) Time bi mogli možda i neke nezaposlene zaposliti.
A onda (neki od njih) još zamjeraju onima koji daju više od sebe.
Ovo nije osuđivanje, neka se nitko ne uvrijedi. Svaka čast savjesnoj i odgovornoj pripremi za sakramente, ali po mom mišljenju to nije dovoljno. Kad razmišljam i molim za svećenike, uvijek se sjetim primjera svetog župnika Arškog. Dao nam Bog što više takvih svećenika!

Ovi primjeri su isječak grube slike današnje evangelizacije, a sigurno je da malo toga imaju zajedničko s Papinim namjerama i željama.
Od svećenika se danas, naravno očekuje da evangeliziraju 24 sata na dan, a sami revni vjernici ih često zaobilaze, izbjegavaju, kritiziraju i tračaju pred drugima. Moje je zapažanje (iz više župa) da svećenici čak i imaju dobre ideje i planove, ali se ljudi ne žele uključiti, misle da je to nepotrebno ili imaju stav da je "vjera ionako privatna stvar". Kažu neki od njih da se sav entuzijazam s kojim su došli u neku župu potrošio nakon par godina, jer jednostavno nije bilo pravog odaziva. Puno je lakše 2 puta u godini okupiti tisuću ljudi u nekoj sportskoj dvorani, negoli raditi svakodnevno s konkretnim ljudima od kojih svaki ima svoje težnje, želje, zahtjeve i savjete - a velika većina skriva se i bježi...

Ovaj prvi primjer koji sam navela (Joseph R.) još uvijek je vrlo poznat u SAD-u, postoji niz web-stranica s njegovim životopisom i opisom vizija, iako se prije 15 godina preselio u vječnost. Nije jedini koje se sa sličnim iskustvima i svjedočanstvima upustio u avanturu naviještanja Božje Riječi i evangelizacije. Postoji i danas puno sličnih njemu koji organiziraju molitvene sastanke (kao što je i on činio), izdaju knjige, otvaraju mrežne stranice i povezuju se međusobno. Nije to samo po sebi loše, ali je pogrešno svoja subjektivna iskustva stavljati iznad i ispred sadržaja vjere koju svjedočiš. Osobito ako su ona u suprotnosti (!!). Ima i kod nas sličnih stvari... Sjetite se ukazanja u Gradini, Malom Lošinju, Posušju. Nisu samo Amerikanci čudotvorci i ne komuniciraju samo oni s Nebesima...

Božji blagoslov!

Kako javlja Radio vatikan, glavni tajnik Biskupske sinode nadbiskup Eterović je na prestavljanju smjernica za redovitu skupštinu sinode, govorio o novoj evangelizaciji http://www.radiovaticana.org/CRO/articolo.asp?c=467606 pa vrijedi pročitati.

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.

+!
No, tema je o novoj evangelizaciji od vjernika ove zajednice.

Nisam baš pročitao sve detaljno, ali bih volio pročitati konkretno o tome,
- što se nudi u toj novoj evangelizaciji,
- prema kome je usmjerena u prvom redu (pa zatim kome još),
- koja je originalnost te evangelizacije ("alati",...),
- koji su najčešći plodovi u župama i biskupijama, u kojima je prisutna ta nova evangelizacija i učinkovitost te evangelizacije,...?

Možda bi se moglo pitati:
- što nedostaje staroj evangelizaciji (stara, ustaljena, tj. tradicionalna,...),
- zbog čega je došlo do nove evangelizacije (razlozi),
- ima li odgovornih i tko bi to bio zbog tih kikseva u primjenjivanju stare evangelizacije,...?

_________________
Tko se smiješi umjesto da bjesni, uvijek je onaj jači. - japanska

Dan bez osmijeha i čuđenja je bezlično siromašan dan.

...baš sam se malko nasmijala ovakvom razmišljanju. Nemoj osobno shvatit, utopija, ali samo ću kratko, nova evangelizacija zove se nova jer ima za cilj dopuniti i ispuniti sve ono što nije uspjela stara...

Sad, što se nudi u toj novoj evangelizaciji, pa naravno da Evanđelje, ja ne znam što bi drugo...

Evo koga zanima cjelokupni tekst Lineamenta za iduću biskupsku sinodu o novoj evangelizaciji: http://www.vatican.va/roman_curia/synod/index_ge.htm

Kta je objavila članak pod nazivom "Deset uputa za novu evangelizaciju" http://www.ktabkbih.net/info.asp?id=28806 i korisno ga je pročitati

Dvodnevni pohod pape Benedikta XVI. Akvileji i Veneciji, u subotu i nedjelju, bio je važan događaj nove evangelizacije za sjeveroistočnu Italiju. Prenosimo sažetak glavnih odrednica Benedikta XVI. istaknutih tijekom pastoralnog posjeta Akvileji i Veneciji.

1. Prvotno poslanje koje vam Gospodin danas povjerava, obnovljeni osobnim susretom s njim, jest da budete svjedoci Božje ljubavi prema čovjeku. Pozvani ste da to u prvom redu činite djelima ljubavi i odabirom života u korist konkretnih osoba, počevši od najslabijih, krhkih i nemoćnih; od siromašnih, iznemoglih, bolesnih i manje sposobnih – istaknuo je Sveti Otac u govoru delegatima Drugog akvilejskog kongresa.2. Iz duboke vjere i sada se kao i u prošlosti rađa kultura prožeta ljubavlju prema životu, od začeća do prirodne smrti, promicanja dostojanstva osobe i važnosti obitelji.

3. U ovome kontekstu, koji nam pruža Božja providnost, kršćani imaju, okrijepljeni pouzdanom nadom, predlagati ljepotu zbilje Isusa Krista, Puta i Istine, svakom muškarcu i ženi, u slobodnom i iskrenom odnosu s nepraktičnim kršćanima, ateistima i vjernicima drugih religija.

4. Ne niječite ništa od evanđelja u koje vjerujete, budite radosni među ljudima, svjedočeći svojim životom humanizam ukorijenjen u kršćanstvu, s ljudima dobre volje izgrađujte ljudskije, pravednije i solidarnije društvo.

5. Više nego ikad društvu su potrebe osobe, naročito mladi, sposobni graditi „dobar život“ na korist i u službi svih. Ne smiju bježati od te obveze kršćani, koji hodočaste prema nebu, i koji već na zemlji kušaju zalog vječnosti.

6. Budite sveti! Neka Krist bude središte vašega života. Na njemu gradite svoj život. U Isusu ćete naći snagu da se otvorite drugima i da vaš život po njegovu uzoru bude dar za svekoliko čovječanstvo.

7. Istinska radost i ostvarenje čovjeka nije u moći, ni u uspjehu ni u novcu, nego u Bogu, kojeg je Krist objavio i učinio bliskim – rekao je Benedikt XVI. u Veneciji.

8. Svetost nije u izvanrednim djelima nego u svakodnevnom vršenju volje Božje. Potrebni su vjernici laici, očarani idealom svetosti, za izgradnju društva dostojna čovjeka, za izgradnju civilizacije ljubavi.

9. Valja se odlučiti između „tekućeg“ grada, kolijevke kulture koja se sve više pokazuje relativističkom i prolaznom, i grada koji stalno obnavlja svoju ljepotu crpeći na izvorima dobrotvorne umjetnosti, znanosti, odnosa među ljudima i narodima – primijetio je Sveti Otac na susretu sa svijetom kulture.

10. Evanđelje je najveća snaga za preobrazbu svijeta, ono nije utopija, niti je ideologija. Prvi su ga kršćanski naraštaji jednostavno nazivali „put“, to jest način življenja kako je Krist živio i poziva nas da ga slijedimo – istaknuo je Sveti Otac u govoru svijetu kulture i gospodarstva. (kta/rv)

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.