Osjećam se strasno, mislim čak da bi mu bilo drago da odem, napokon bi mogao na miru kod kuce igrati. A na drugu stranu, zašto da ja odem, da otkinem djecu iz voljene sredine. Neznam ni kuda da idem, roditelja nemam jer su umrli vec davno.
U dobru i u zlu, onaj tko je to pisao znao je jako dobro što hoće reći.
U savjetovalistu sam bila, rekli su da nema smisla da samo ja dolazim . A pošto za muza to ne dolazi u obzir nema napretka.
Vjerujem u bozju moć ali na izmaku sam snaga.
Ja isto vjerujem u Boga. Vjerujem tako što nastojim vršiti najprije 1. Božju zapovjed.
Ja sam hram Duha Svetoga. Ti si hram Duha Svetoga. Tvoj suprug je hram Duha Svetoga.
Poštujmo hramove. Poštujmo jedni druge u Ljubavi. Za to treba biti ponizan i zahvalan Bogu Ocu na ovom predivnom življenju - treba slaviti Ime Njegovo

Svatko od nas je dakle potreban Ljubavi.
Ja sam potreban Ljubavi. Ti si potrebna Ljubavi. Tvoj suprug je potreban Ljubavi.
Svatko od nas se može obratiti, tj. promijeniti sebe molitvom dopuštajući djelovanje Duha Svetoga. No za Ljubav se trebamo dati. Ona je sebedarje.
Trebamo biti ponizni (Bog na 1. mjestu) i u Ljubavi djelovati na svog supružnika (koji je drugačiji od mene kao i svatko od nas).
Trebamo opraštati dugove dužnicima/supružnicima svojim. (post je priprema da se to može). Trebam oprostiti dugove (ono što me boli i vrijeđa) supružniku.
Bezuvjetno opraštati moleći se Bogu Ocu -tada Duh Sveti djeluje u Našem hramu mijenjajući mene/nas.
Kad bi mijenjali drugog - ne poštujemo 1. Božju zapovjed. Idemo tad uznosito iznad Boga, tj. tu nema ljubavi... Nemojmo si to raditi. Na kraju samo se uništavamo...
Niti je ijedno savjetovalište ili organizacija iznad Boga. Bog na 1. mjesto
Kad nemam problema - baš se tad i ne molim za promjenu sebe (a pale sam naravi - grješan sam). Lako postajem ohol, uznosit koji kritizira, ogovara, ukazuje, proziva...
A to tek ispliva van kad dođu problemi. Nisam ja odjednom takav, a prije sam bio "svetac"...
Dakle patnja, nepravda, muka, bol, nemoć, slabost,... su stanja koja mi (hvala Ti Bože na tome) omogućuju da lakše molim da me se mijenja tj. da sam ponizan i vršim 1. Božju zapovjed. Mnogi me uče drugačije, no to je učenje van Biblije... Spoznao sam to malo pomalo kroz život. Netko prije, netko kasnije...
Bio sam bez novca siromašan u mladosti i nikad nisam bio tužan zbog toga. Sad kad imam daleko više novaca, nisam zbog toga ništa bolji niti sretniji...
Bez novca, biti siromašan je lakše biti zaljubljen u život nas, život svoj, na sve oko nas, a na kraju u Boga
Teško je bogatašu... jako teško...
Molitva kojom dopuštam svojim predanjem/privolom da me se mijenja je ono što me ispunjava Ljubavlju; ispunjava me da vidim Ljepotu ovog predivnog svijeta na hvalu i slavu Boga Oca našega
Molitva je moj savjet. Znam da mi savjet nije uobičajen, no ja sam takav, jedinstven kao i svatko od nas.
Velika je Ljubav Njegova!

PS:
Nedavno sam pročitao knjigu kopskog svećenika Matta el Meskin: Savjeti za molitvu
nakladnik samostan Ćoklovac
koja mi se jako svidjela i razvedrila me, a posebno mi je dojmljiva jedna misao:
"
Sve ono oko čega se brineš na zemlji prolazno je, sve osim molitve. Svaka minuta provedena u molitvi dolazi iz vječnosti i onamo se vraća.Bogu hvala
