Katolički odgovori

Pozdrav! Nalazim se u neobičnoj situaciji i ne znam što bih trebala misliti. Puno bi mi značilo i pomoglo nečije tumačenje navedenoga.
Ne bih željela detaljno izlagati konkretnu situaciju zbog straha od otkrivanja identiteta. Nadam se da ćete me razumijeti.

Rođena sam takva kakva jesam, s vrlinama, ali i manama. Manama koje možda nisu nužno negativne, niti ikome čine zlo, ali su društveno neprihvaćene te ponekad znaju izazvati neugodne komentare na račun moje osobnosti. Nastojim ih prihvatiti i naučiti živjeti s njima. Već sam mnogo izazova uspješno svladala, ali osjećam da za sljedeći korak još uvijek nisam spremna. Nesigurna sam, i kada bih postupila društveno prihvatljivo, osjećala bih se izgubljenom od same sebe. Iako vjerujem da sam ondje gdje bih trebala biti, smatram da bi dotični postupak bio prevelik i da bih ponovno bila na početku, obeshrabljena. Zbog toga sam navedeno stanje odlučila priznati i zamoliti odgodu 'toga'. Reakcija nije bila onakva kakvu sam očekivala jer je prilično teško imati razumijevanja za takvo što, s obzirom da se većina ljudi ne mora nositi s tako nečime. Potrudila sam se dotičnoj osobi dati do znanja i iskreno objasniti o čemu se radi, no osoba je na kraju ostala povrijeđena jer ne može shvatiti moj problem. Došlo je do pritiska s njezine strane na moju odluku, ali sam u njoj ostala čvrsta jer mi nešto u meni govori kako još nije vrijeme. Odlučila sam slijediti taj osjećaj i postupiti u skladu s njime. Sada sam zadovoljna, a dotična osoba je pomalo krenula shvaćati, iako se i dalje naslućuje da sam je time povrijedila, iako mi to nikako nije bio cilj. Nakon što su se osim psihičkih, javile i fizičke manifestacije zbog tjeskobe, odlučila sam se obratiti Bogu za pomoć. Izjavila sam da Mu vjerujem i da ćemo sigurno zajedno riješiti taj problem, i tek nakon toga je zapravo započelo cijelo to vjerovanje kako to nije u skladu samnom i da se ne osjećam kao ja te kako bih sve trebala odgoditi.
Moje pitanje je: Trebam li se osjećati krivom? Jesam li sebična?

Pa gledaj,teško je iz svega shvatiti uopće o čemu se radi (mada imam neke teorije ) pa je nemoguće dat nekakav konkretan savjet. Ali,ako tvoja odluka o čekanju nije grijeh,ne podržava ustrajanje u grijehu i gresnoj situaciji i ne šteti izravno nikome- kažeš da te dotična osoba počinje shvaćati,ne vidim razlog zašto bi trebala osjećat krivnju!

Milslim da identitet nećeš otkrit ako napišeš(osim ako osoba nije prisutna ovde). A i nitko ti neće pomoć s obzirom na ovaj gore text, nitko ne zna o čem se radi. Duhovno, preopručio bi razlikovanje duhova od Ignacija Lojolskog(potrajat će ), ali ako ti nije duhovno, psihijatar...

_________________
Sve je čudno povezano. Sposoban je uvijek siromašan, a sa ruku mu uvijek kaplji krv. Taj kaput..Zar nije pripadao stricu Haimu? A što je s cipelama...