Katolički odgovori

Hm, a meni pada na um tekst sv. Josemarie: "Ponekad se pojavi pred nama križ, a da ga nismo tražili: To je Krist koji pita za nas. I ako pred ovim križem, koji je iznenadan, a stoga možda i još mračniji, tvoje srce slučajno pokaže otpor ne žali ga. A kad te ono bude molilo za utjehu, ti mu, pun plemenite samilosti, reci polako, kao u povjerljivom razgovoru: Srce, srce, ti moraš na križ! Srce, moraš na križ!"

Ne mislim da je itko od nas "bez putra na glavi" i to me svaki put podsjeti i na hrpu mojih padova i prkosa koji su priječili praštanje i oko kojih još uvijek lomim koplja, jer još je ono ljudsko jače u meni. I još uvijek pokušavam shvatiti kolika je snaga potrebna, kolika je ta ljubav, koliko je to milosrđe za zbilja oprostiti i ne vraćati se više niti djelića sekunde na to?
No, opet, ima ona da zdrava osoba može riješiti bilo što ako se time dovoljno dugo bavi pa ja smatram da je potrebno:

1. U duhu oprostiti i blagoslivljati u srcu. To opraštanje nije glasno (jer onakve osobe nisu ni svjesne da su nekoga povrijedile), niti oslobađaju dotičnu osobu krivnje koju ima pred Bogom. Opraštanje je i radi nas, da oslobodimo ljubav u svom srcu i nadvladamo patnje.

2. S osobama koje su nas povrijedile, ali i sa svima ostalima koji su u našim životima, ako one nisu za otvoreni razgovor i ako te osobe nisu dovoljno emocionalno odrasle i zrele, ne vrijedi raspravljati niti nadmudrivati se jer može izazvati još svađa i boli, a ništa neće promijeniti. Svi smo mi slobodni ljudi koji svakog dana donosimo odluke.
Nikog od nas nisu učili da odgovaramo ne braneći se i većina ljudi pretpostavlja da će ih, ako se ne budu branili njihovi suparnici smatrati slabima i da će ih pregaziti. Međutim, ako možemo ostati mirni i nedopustiti da nas zahvati oluja, mi ustvari zadržavamo našu snagu. Naš Gospodin nam je dao da odlučujemo u slobodi i ako želimo nekoga promijeniti, igramo se onoga čega se ne bismo smjeli igrati.

3. Preuzeti svoj život u svoje ruke.

4. Osvijestiti i odbaci sva loša ponašanja koliko god ona bila bolna. Najčešće je tu riječ o rezultatu akumuliranih osjećaja, uloga, međudjelovanja i vjerovanja koja su nastajala dosta dugo i nije lako, ali uz dovoljno truda i volje i to je moguće.

5. Moliti, s potpunim predanjem u volju Božju jer velik bi propust bio ne moliti. Ja se uvijek sjetim onoga što je rekao poznati am. psihijatar - "Prije ili kasnije moramo odustati od nade za boljom prošlošću.", a ja nadodajem da zato možemo graditi bolju budućnost.

Bledolika puno riječi napisati a ništa ne reći.

Dobar dan i vama. Bogu hvala da imamo vas koji puno toga kažete. Kako ono - svakom loncu poklopac.

No, da se vratim na temu, baš jutros sam čitala hagio članak - "Putokazi do vrhunskog zvanja" što me podsjetilo na proces praštanja koji mnogi od nas zaboravljaju.
Taj proces se sastoji od:
*opraštam ti - bezuvjetno, što znači da ne prihvaćamo tuđu uvredu jer samo ono što prihvaćamo na nas utječe. Otpuštanjem zloće, nemara i grubosti druge osobe prema meni, čini nas slobodnim bićem, dok u protivnom zadržavanjem istoga nas same inficira i osposobljava da osim što smo povrijeđeni, zlo nanosimo i drugome.
*oprosti i ti meni - što te ne razumijem, što se ne zalažem za tebe i što se dopuštam povrijediti tvojom grubošću. Voljela bih da mi oprostiš jer još uvijek mislim da bi mogao postati bolji, a nećeš. Oprosti što mislim da je sva krivnja na tebi, što te stalno u srcu i riječima osuđujem. Oprosti što sam ohol i u sebi mislim d asam ja uredu i da sam dao sve što sam trebao. Oprosti mi.

Eto, ja ne znam djeluje li baš ovo, u hagiju tvrde da je put težak, ali vrijedan pa možda nije loše svima nam jednom ovo u nekoj situaciji probati.

Ovo mi liči na 12 pravila za život od Đžordana P.

Nisam pročitala knjigu, ali namjeravam. Ovo su možda više neke mudrosti iz hagioterapijskih knjiga i neke literature koju čitam, a zanima me.
Gledajte, neopraštanje i neoprostivo su dvije različite stvari.
Neoprostivo smješta odgovornost izvan nas, dok je kod neopraštanja odgovornost u našem vlastitom odbijanju da oprostimo.
To je razlika između preuzimanja odgovornosti za ono što radiš i okrivljavanja nekog drugog.

Jer, realno, navikne čovjek na sve, da živi s pola duše, da stvara neki svoj svijet, u koji smješta svoje snove, maštanja, želje. Navikne da preboli, nepreboljeno. Da izdrži, neizdrživo. Navikne da se tuđoj sreći raduje, da hoda na vrhovima prstiju, da ne bi tugu probudio i opet milijun puta sam sebe iznova sastavi.
Ali i život me naučio shvatila sam i da se mnogi ljudi zapravo boje zacijeliti svoje rane, jer je njihov cijeli identitet usredotočen na traumu koju su doživjeli. Ne znaju tko su izvan traume i da im je to toliko nepoznato da može biti zastrašujuće.
Može li im, i koliko tu Bog pomoći - ne znam. Nadam se da može.

MATEJ 6:7-15 Prava molitva. Oče naš
--------------------------------------------------------
(12) I opusti nam duge naše
kako i mi otpustismo dužnicima svojim!
,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,
BOG OTAC JHVH oprašta nam duge naše
-----------------------------------------------------------
(14) "Doista, ako vi otpustite ljudima njihove prijestupke,
otpustit će i vama Otac vaš nebeski.
,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,
BOG OTAC JHVH OTPUŠTA GRIJEHE
--------------------------------------------------------------
(15) Ako li vi ne otpustite ljudima, ni Otac vaš neće otpustiti vaših prijestupaka."
,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,
BOG OTAC JHVH NEĆE OPROSTITI

Makar možda nije u katoličkom duhu,no ovo dvoje ljudi s početka priče,uništavaju jedno drugo.Ne vidim smisla u patnji zajedničkog života,osim ako nije smisao patnja sama po sebi...ali,tu itekako trpe i djeca...kako izrasti u normalnog čovjeka u takvim uvjetima,znam po sebi?!

Pa evidentno je da svi mi čeznemo za iskrenom i istinskom bliskošću. Svi mi. Bliskošću u kojoj mogu dati i otkriti cijelog sebe, u kojoj mogu biti upoznati i spoznati u svoj svojoj jedinstvenosti i ranjivosti.
Tko kaže da nije tako - taj jednostavno laže. No, slažem se da je pogreška misliti da drugoga možemo promijeniti i da će se drugi promijeniti zbog nas.
Mi nismo Spasitelji.
Spasitelj je jedan jedini.