Katolički odgovori

Hvaljen Isus i Marija!
Nemojte se ljutiti što ovo pišem ovdje, a ne na nekom drugom forumu, jer bi htjela mišljenje ljudi koji su u vjeri. Već sam jednom pisala s starog profila o tome da imam oca koji se jako loše odnosi prema mami i meni. U zadnje vrijeme ide sve gori. Ja inače imam 16 godina. On svo vrijeme provodi s bakom, a mama i ja ne postojimo za njega. Jedino na baku misli i više puta tjedno ide djedu na groblje, i mene prisiljava da idem, u suprotnom mi prijeti. O mami govori odvratno i već se tjednima ne razgovaraju. Svaka svađa je započela zbog bake i djeda, onda je psovao i derao se na mamu i ja sam se plakala dok sam to slušala. On vidi da se plačem i tresem ali ga to ništa ne dira nego ponovno za sve krivi mamu, da me ona tako uči protiv bake i djeda. Uništio mi je odnos i poštovanje prema njima. Rekla sam plačući se baki jučer u autu da bi ju trebalo sram biti da mu ništa ne veli, ona je glumila kao da nema pojma o čemu pričam, a on ju je tješio da me nek ne sluša i cijelim putem me napadao. On je tako zla osoba da to niti opisati ne mogu. Žao mi je, ali tako je i jučer je rekao da se neće nikad promijeniti.
Sad, da li bih se trebala obratiti socijalnoj službi? Mama je rekla da oni samo probleme rade, a s druge strane mislim da bi ovo dvoje primili na red.
Druga opcija je da mama nađe stan u susjednom gradu, ali onda bi se ja osjećala krivom.
Neznam što bi trebala napraviti, jer tako više ne mogu dalje, psihički se raspadam.

Ne možemo ti puno savjetovati jer imamo samo tvoju verziju priče a za ocjenu situacije treba čuti sve učesnike .

Zato savjetujem da pristupiš ne pristrano poput krim policajca i saslušao sve verzije priče a onda vjerojatno nećeš olako donijeti sud o svome ocu.

Ono što znam iz životnih slučajeva i osobnog iskustva je česta pojava gdje majke emocionalno vežu djecu za svoju verziju patnje i oca prikaže u lošem svijetlu.

Najbolje da pustiš njih dvoje da to rasprave a ti se ne miješaj i ne stavljajte na ničiju stranu i to im možeš i reći.

Znam, ali je situacija otišla predaleko. On se s mamom ne razgovara već tjednima i odvratno o njoj govori. Odlazi djedu na groblje više puta tjedno i mene sili da idem, u suprotnom mi prijeti. Nikad se nije brinuo o meni kako bi trebao jedan otac, nego svo svoje vrijeme provodi s bakom.
Ja neznam dali bi se trebala obratiti socijalnoj službi jer me njegovo ponašanje uništava, imam glavobolje, jako sam depresivna, imam problema u komunikaciji s ljudima.
Mama kaže da oni samo rade probleme i da me mogu uzeti i dati na posvajanje ako im se obratim.
A ako bi išli na stan ja bi se osjećala krivom.

Osobo jedna.
Prvo ti želim reći da je ovo situacija koju ne bih trebala rješavati djevojka od kojih 16 godina sama. Uredu je potražiti pomoć, i super to si to napravila i preko foruma, ali ima nas svakakvih ljudi, ti ne znaš kakvi su i ovo je dosta nesigurno, znaš to?

Najbolje bi bilo kada bi u svojoj okolini razgovarala s nekim odraslim kome vjeruješ, a tko nije član tvoje obitelji. Također, nisi nam pisala što na sve to mama kaže, znaš ona je ipak u braku s tvojim tatom, pitanje je koliko je ona sigurna u odluku da bi željela otići od njega i ima još puno stvari koje utječu na tvoj život. U međuvremenu, koliko god bilo teško gledati, mama i tata su bili zajedno i prije tvog rođenja, oni su ipak jedno drugo izabrali tako da za početak pusti mamu da ona rješava svoje bitke. Ti nisi odgovorna za njihove probleme i za njihove izbore, svađe i to što ništa ne poduzimaju u vezi svog braka…

Ali, zapamti, psihičko zlostavljanje nitko ne mora i ne bi smio podnositi.

Također, vjerujem kako si primijetila da većinom svi imamo snažne emocionalne reakcije na naše roditelje. Još si mlada i vjerujem da će biti teško, ali za početak pokušaj shvatiti da možeš biti dijelom obitelji, a da istovremeno budeš odvojena osoba. To znači da budeš ono što jesi, i da pustiš oca da bude ono što jest (bez dodatnih sukoba s njim).

Zapela mi je za oko tvoja rečenica "Jučer je rekao da se neće nikad promijeniti" i koliko god bilo teško, sada pokušaj prihvatiti taj križ.
U životu mi svi, i ja i ti, i tvoji prijatelji, činimo sve što treba, samo da bi nas zavoljeli i prihvatili oni do kojih nam je stalo. Ta borba može iscrpiti našu energiju i ispuniti naše dane nemirom i boli. A još je i neuspješna. Zato je, u slučaju tebe i tvog tate, sada vrijeme za prestanak borbe.
 
I s obzirom da je ovo vjerski forum i da smo ovdje svi - više/manje u vjeri - još ću ti kazati da ima nešto dublje od "opipljive stvarnosti".
Sutnja, pa i to da "te ne vidi", da nemate odnos moze biti prazna i neplodna, ali isto tako ispunjena tvojom molitvom i prikazivanjem za obracenje. Molitva za tatu i za djelovanje u mudrosti (također izmoljeno) može puno toga promijeniti. Start neka bude - "moje dubine tatu vole".
Duh Sveti koji se oslobađa u molitvi je slobodan od vremena i prostora pa djeluje neposredno na one na koje mislimo ili za koje intezivno molimo ili im praštamo i želimo dobro. Tada onda druga strana (u tom slučaju tvoj tata) neposredno spoznaje naše reakcije i odluke i na njih reagira.
Ja iz svog iskustva mogu posvjedocit da to djeluje, uzasno sporo, ali djeluje.

Ali! Opet naglašavam, zapamti - molitva nije uvijek dovoljna – tu su vjera i DJELA. Za bilo kakvo zlostavljanje, potrebno je potražiti pomoć osobe od povjerenja. Vjerujem da u školi ima ili pedagog ili psiholog, možda razrednik, ili u župi možda svećenik, znaš onako - netko tko ti se čini cool, tko će te saslušati i za koga ti se čini da bi ti mogao pomoći.

Samo hrabro. I kad ti se sve čini loše, kad je baš baš teško – zapamti uz svog zemaljskog Oca, uvijek imaš i onog Nebeskog koji je Otac nad Očevima

Ja nebi htjela da se oni rastanu ili da odemo na stan jer želim da se pomire. Onda bi se i ja osjećala krivom. On joj je jednu večer kad je bila svađa zaprijetio da će se rastati i još ružnih stvari joj je rekao i ja sam počela vrištati od plakanja ali ga to nije ni malo dirnulo. Ali nebude to napravio jer ga uzdržava.

Kada voliš nekoga, dobro je izraziti ljubav.
Ali, kada voliš nekoga, ne osjećaš sve vrijeme ljubav. Osjećaš razna osjećanja - nekada ljutnju, tugu, strah, razna neprijatna osjećanja. Dobro je izraziti i njih.
Ako je netko ljut na tebe, ili ti na njega, ne znači da se ne volite. Nekada i ne osjećaš ništa posebno.
I to ne znači da ljubavi nema.

Ti svakako, misli na sebe i razgovaraj s nekim bliskim i starijim a roditeljima pusti da sami rješavaju svoje probleme.