Sekte, problem današnjice

Povećanje broja sekti sastavni je dio suvremenog opisa religioznosti Zapada. Teme njihova naučavanja postale su dosta slične. Jedne najavljuju svršetak svijeta, nude ulazak u korablju spasenja zbog približavanja apokaliptičke katastrofe, naglašavaju povratak autentičnog čitanja Biblije i zlatnog doba prvobitnog kršćanstva. Druge sebe proglašavaju sposobnima izliječiti svaku bolesnu osobu, štoviše tvrde da mogu osigurati mir i sveopće bratstvo. Sve one tvrde da posjeduju Istinu.
Ti novi vjernici osvajaju snagom svoga uvjeravanja, iskrenošću svojega zanosa, jednostavnošću svoga nauka. Ali oni jednako tako zabrinjavaju, jer je očigledno da su im u srcu više materijalni nego duhovni ciljevi kad uzrokuju razdor u obiteljima ili kad se odluče na kolektivna samoubojstva kao npr 912 članova sekte Hram naroda u Gvajani (1978) ili 39 sljedbenika Rajskih vrata u San Diegu (1997). Mora se također priznati da mnogi svoje učlanjenje plaćaju gubljenjem vlastite osobnosti i, što je još gore, nazaduju u svemu, raskidaju veze sa svojom obitelji, svojim studijem, poslom.

Većina se grupa na Zapadu pojavila u relativno novo doba (mormoni 1830, raelijanci 1975). Polovina sada aktivnih grupa nastala je nakon 1950. Te tople i uvjeravajuće grupe u ovo doba nestabilnosti i krize nude doista odgovore koji su na poseban način smirujući: nekakav uzor, obrede, snažnu organizaciju, zajednicu nositeljicu stabilne istine, sigurnost i spasenje, obećanje zdravlja.

Što je sekta?
Sekti pripadaju oni koji slijede neku osobu, nauk: tako su prvi mormoni u 19. st. slijedili Birghama Younga, na njegovu dugom putu prema Zapadu. Nekad se posegne za etimologijom po kojoj se sekta razlikuje od religije kao manjinska grupa koja se otkinula od svoje matice.
Nikad ih se ne može susresti u čistom stanju i jasno prepoznati, ali ustrajno posjećivanje tih grupa ubrzo ih otkriva.

Izbor dobrovoljan i obostran
Pristupiti u neku sektu znači sebe dati dobrovoljno. To znači zatražiti sudjelovanje u božanskim blagodatima koje ta grupa daje i radi toga raskinuti sve veze s dosadašnjim pripadanjima: prije nego "se predaju Jehovi", neki od Jehovinih svjedoka traže ispis iz Knjige krštenih svoje izvorne Crkve. To znači podvrgnuti se pravilima koja nameće ta grupa, isključujući svaki drugi vjerski, moralni i društveni propis.

Izdvajanje i isključivost
Prisega je vjernosti Jehovinog svjedoka svojoj organizaciji posvemašnja. On prvo uklanja iz svojeg boravišta svako raspelo, sliku, medaljicu, a potom ustrajno vrši pritisak na svoje ukućane da im se pridruže. Njegovo najdraže mjesto malo-pomalo postaje Dvorana kraljevstva, a svoje radno vrijeme podređuje djelatnosti same grupe: pet do šest sati sastanaka tjedno, biblijski studiji i propovijedanje po kućama.

Poistovjećivanje s grupom
Pravi se "sektaš" dušom i tijelom poistovjećuje sa svojim pokretom, više nego s ijednom drugom društvenom skupinom. Obredi, prisege, tajnost i postupna inicijacija osnažuju to "međusobno pripadanje".
Grupa u to isto vrijeme pokušava objasniti da njezina isključivost nije sektaštvo te se predstavlja kao otvorena svima: kao najizvrsnija sveopća i ekumenska religija. Moonova organizacija tako sebe rado naziva Crkvom ujedinjenja.

Nadzor i isključivanje
Kako bi potaknula članove da ne upadaju u mlakost, sekta provodi brižljivu kontrolu. Odgovorni "pastir" zajednice Djece Božje priprema svakog mjeseca izvješće o svakoj od svojih ovaca, bilježeći i vrednujući njezin studijski žar, njezino ponašanje u grupi, njezine uspjehe u prodaji literature.
Stariji, nadziratelji svake kongregacije Jehovinih svjedoka energično potiču na red "slabe" i one "koji se ne ponašaju kako treba". Oni mogu čak posegnuti za isključenjem kao posebno djelotvornom mjerom. Sankcija i suspenzija drže stado u pokornosti. Jer s isključenikom se postupa s osobitom strogoćom. Stavljanje na indeks kod scijentologa znači za ostale članove grupe zabranu posjećivanja isključenika, a ponekad i učestala proganjanja isključenika.

Elitizam i ozakonjenje izravno od Boga
Svaki je član svjestan da pripada jednoj eliti koju je Bog odabrao: "Mi smo čisti - dakle, u konačnici, najbolji." Grupa, sa svoje strane, drži sigurnim da je tu providnosnu ulogu "baklje", "soli zemlje" , "malobrojnog ostatka" primila providonosnim izborom Boga koji njome izravno upravlja. Otuda ona prisvaja svoju zakonitost i svoju samouvjerenost: Josip Smith i njegovi nasljednici na čelu mormona sebe doživljavaju u neposrednom i trajnom odnosu s Bogom. Sljedbenici iscjeliteljskih sekti odbijaju liječničku pomoć, čak i kada treba spasiti dijete od smrti, u duhu poslušnosti Bibliji i zakonu Božjem, takvom kakvima ga oni shvaćaju.


Kriteriji prepoznavanja opasne sekte
I samo kršćanstvo je nastalo pod sociološkim oblikom sekte. Dovoljno je poslušati svetog Pavla koji izjavljuje rimskom upravitelju Cezareje: "Ja služim Bogu mojih otaca putem koji oni nazivaju sekta"(Dj24,14). No ta "sekta" nije bila nositeljica "sektaških tendencija".
Neki su se pokreti doista služili postupcima koje odaju duhovne lopovštine. Drugi su svoje dominatorske i financijske ciljeve pretjerano prikrivali vjerskom naljepnicom. Mnogi su uzrokovali raspad obiteljske zajednice i roditeljima udvostručili patnju zbog nastalog razdora i osjećaja neuspjeha. Koju dakle granicu povući između zdrave zajednice i perverzne grupe, slobodnog osobnog obraćenja i iznuđenog pristanka?

-moć: u čijim je ona rukama doista?
-vođa: je li on autokratičan ili poštuje osobu?
-unutarnja organizacija: koje su granice slobode? Koja su pravila za odgoj, život u zajednici, bračni i obiteljski život?
-financije: otkuda im izvor? Kako se koristi novac? Kakva je provjera?
-život sljedbenika: na koji način dolaze novi članovi? Kakvo je njihovo uključenje i profesionalna formacija?

Stablo se poznaje po svojim plodovima. Ako u grupi postoji mogućnost ulaska i izlaska iz nje, dijagnosticiranje će biti olakšano. Ako sljedbenike nije moguće slobodno susretati izvan grupe, ono će biti vrlo suzdržano.


Kako se postaviti prema sektama

Otkriti skrivene pobude

Što taj netko nalazi u toj grupi, a da to ne nalazi u svojoj Crkvi, svojim odnosima, svojoj sredini? Ponekad on nije tražio ništa. Jednostavno mu je netko indiskretno pristupio, na izlasku s predavanja, ili na ulici. No do povezivanja ne bi došlo da teren već nije bio pripremljen, da nije postojalo neko očekivanje ili neka prikrivena želja: traženje jednoga bratskog života, potreba strukturiranog i sigurnog poimanja istine i društva, težnja za nekim zahtjevnim idealom bližim zlatnom dobu kršćanstva.

Novokrštenik je kod Jehovinih svjedoka pronašao čvrsto uporište gdje netko misli umjesto njega. Tu je i jamstvo da će biti upisan u broj odabranih. Organizirana zajednica u kojoj se međusobno nazivaju "brate" i "sestro". Potrebno je samo slušati "nadglednike". Tu je sve utvrđeno prema smjernicama koje redovito nadzire teokratsko udruženje, koje je sposobno odgovoriti na sve probleme savjesti i života. Svojom snažnom zajedničkom strukturiranošću i svojim tvrdnjama grupa će dakle bez pogovora osigurati pokretački osjećaj smione moći. Taj je osjećaj često osnažen opetovanom tvrdnjom: "Mi smo najjači. Mi ćemo jednog dana vladati cijelim svijetom. Jer mi smo ta religija za novo doba koje dolazi." Govor je identičan i nudi se u razmjenu kod scijentologa, učenika Soka Gakkai, raelijanaca.
Nužno je razumjeti te motivacije kako bi se mogao započeti dijalog u istini i zadržati povezanost. Povezanost omogućuje prihvatiti na izlasku iz sekte osobu koja se najčešće nalazi posve osamljena, smetena, kao što je to slučaj kod Jehovinih svjedoka čija se je cjelovita mreža odnosa malo-pomalo bila suzila na same članove Kongregacije, koji tada izbjegavaju svaki odnos s njime. Izopćen, okužen, on se ponovno nalazi osamljen i zahvaćen strahom koji ga je i bio odveo da potraži utočište u sekti, a tamo ga se je zadržavalo ponavljanim prijetnjama - "oni koji nas napuste idu u svoju propast! Sotona ih veže lancima i čini da polude!"- a taj strah mu se na izlazu vraća uvećan osjećajem promašenosti i stida što je dopustio da ga se zloupotrijebi.

Oklolnosti posve različite

Na prvom stupnju situacija nije radikalno pogibeljna: "biblijski studij" po kućama s pionirima Jehovinih svjedoka, staž u ašramu tijekom praznika. Još postoji mogućnost naknadnog napredovanja. Riječ je dakle o tome da prihvatimo osobu u njezinoj novoj situaciji, jednom toplom a ne zarobljivačkom prisutnošću. Ne treba projicirati na sva područja njezinu zabrinutost i neslaganje jer to koči svaku iole istinitu razmjenu. Imamo pravo na različito mišljenje od njegova o toj grupi i njezinim metodama, o njezinim mislima i primislima. Možda osoba upravo čeka taj naš različit stav, objektivan, koji će joj omogućiti da smjesti svoje traženje i procijeni ga.
Na drugom stupnju razlaz je već proživljen, a novoobraćenik je daleko u prostoru ili daleko srcem. On obilazi svijetom prema misijskim željama svoga pokreta. Dao se je u službu jednoga novog "mesije" kojemu dostavlja svu svoju plaću i priprema se na rastavu braka ako njegova supruga odbija slijediti ga u njegovu pristupu. Svi su izmučeni, blokirani. Međutim, ništa još nije izgubljeno. Čak i ta udaljenost - osjećajna, duhovna, geografska - ne opravdava zaleđenost odnosa, u mjeri gdje još postoji mogućnost za najmanju otvorenost. I upravo kroz taj mali otvor treba pokušati probiti učvršćenu mrežu misli i osjećaja koje obilježavaju jednostrani svijet sekte.

Pripremiti povratak
U isto vrijeme treba pripremiti sljedbenikov povratak u stvarnost. Taj ulazak u atmosferu, nakon razdoblja zamišljenog života na satelitu, delikatna je operacija. Postoji opasnost da se on sruši ako ga se brzo ne uključi u stabilnu grupu nositeljicu čvrstoga životnog smisla. Grupa prijatelja koja postojano živi snažan društveni angažman, vjerska grupa sa stvarnim dinamizmom, ukratko svaka grupa sposobna ponuditi razloge življenja onome tko se povukao iz društva upravo zato što mu ih ono nije bilo kadro ponuditi.

Podsjetnik konkretne pomoći
Potrebno je pronaći ispravan put koji omogućuje pokrenuti krutost jednog totalitarističkog sustava koji se, da bi mogao biti djelotvoran, zatvara u sebe i osobu zaključava u svoj zatvoreni svijet. Nije tu riječ o uvjeravanju drugoga da prihvati naš način razmišljanja, nego da mu pomognemo kako će on sam slobodno odlučiti. To iziskuje domišljatost i ustrajnost, jer ništa još nije izgubljeno. I šaljivost je izvrstan lijek protiv totalitarističkih sekti jer sve one sebe preozbiljno shvaćaju.

Pomoći osobi da se vrati na pravi put
Najprije je riječ o ponovnom učenju kako živjeti. U igri je doista uvijek isti mehanizam pod različitim plaštevima: posvemašnje pristajanje uz grupu koje vodi k tome da sljedbenik živi samo po njoj. Zaboravio je razmišljati i živjeti samostalno. Ponekad ne zna više ni rasporediti novac. Njegova namjera da počne živjeti samostalno izvan podrške i povezanosti sa sektom strašno je iskušenje. Neki se ne usuđuju učiniti taj korak zbog straha pred prazninom, kao što je to bio slučaj s Jehovinim svjedokom. Iako je bio spreman napustiti Udruženje, nakon što je otkrio neistinitost njihovih prevrtljivih naučavanja, odustao je zbog straha od teškoća ponovnog uspostavljanja mreže odnosa koja se je s vremenom bila ograničila na same sulegionare, osmišljavanjem svagdanjeg života koji je dotad bio u potpunosti isprogramiran i popunjen trima tjednim sastancima, pripremanjem biblijskih studija, rasporedom posjeta ljudima.
Prava šteta od jednog produženog boravka u sekti dolazi od toga što je totalitarna sekta ponavljajuća i ne stvara novo. Po tome je ona smrtonosna jer život je stvaranje.

(Ulomci i dijelovi teksta su uzeti iz knjige Jean Vernette: "Sekte - sve o novim religioznim pokretima i sljedbama")