KAKO PREPOZNATI SEKTE?

1. Nekritičko tumačenje Biblije

Biblija je za nas katolike Božja riječ izrečena ljudskim jezikom i na ljudima shvatljiv način. Pisana je u određenim povijesnim razdobljima, u raznim kulturama i na nekoliko starih jezika od kojih se niti jedan više u tom obliku ne upotrebljava u govoru. Biblijski pisci koristili su i razne književne načine izražavanja. Sve to zahtijeva ozbiljan i znanstveni pristup tumačenju biblijskog teksta. Sekte odbacuju takvo proučavanje smatrajući da njima Duh Sveti nadahnjuje put ka istini. Upravo takav neispravni i neodgovorni pristup doveo je do poplave raznih osnivača, proroka i Božjih poslanika od kojih se je svaki odvojio od svoje dotadašnje Crkve i osnovao novu zajednicu po svom ukusu. Sekte će ovakav ozbiljan i argumentiran pristup Božjoj riječi smatrati iskrivljavanjem Božje poruke i umjesto toga ponudit će svoja nestručna, improvizirana i doslovna tumačnja Biblije proglašavajući ih jedino ispravnima. Unatoč odbacivanju znanstvene pomoći, pojedine sekte (poput Jehovinih svjedoka) upustit će se čak i u ponovno prevođenje Biblije, da bi opravdali svoj nauk.

2. Doslovno tumačenje biblijskih tekstova

Sektaši će se ropski držati svake riječi uopće ne poznavajući značenje pojedinih biblijskih simbola kao i preneseno značenje određeneih izraza. Posebno su sektašima pogodne one biblijske knjige koje su pisane tzv. apokaliptičkom književnom vrstom (kao što su Knjiga proroka Danijela u SZ i Knjiga Otkrivenja u NZ) jer su pune različitih simbola, brojeva, čudnih bića i proročanstava što je veoma pogodno za manipulaciju. Otuda razne najave Sudnjeg dana često sa točno određenim datumima i godinama, otuda njihovi "točni" opisi vječnog života u raju kao i nijekanje svega što ne mogu doslovno protumačiti. Upravo iz tih razloga veoma je teško raspravljati sa sektašima budući da oni ne dopuštaju nikakvu mogućnost prenesenog ili simboličkog značenja pojedinih biblijskih tekstova.

3. Selektivno odabiranje biblijskih citata

Sektaši će Biblijom vrlo vješto manipulirati što ostavlja dojam da su biblijski stručnjaci. Oni će, da bi dokazali svoje tvrdnje, vrlo marljivo isticati sve one biblijske citate koji potvrđuju njihove tvrdnje dok će sva ona mjesta u Bibliji koja ih opovrgavaju prešućivati! Tako će adventisti (subotari) rado isticati sva ona mjesta gdje se govori o suboti, ali će vrlo rijetko citirati mjesta gdje Isus krši subotu ili gdje se spominje nedjelja. Adventisti vegetarijanci marljivo će navoditi citate gdje se u Bibliji kritizira jedenje mesa, ali će prešutjeti sva ona mjesta gdje se izričito govori o Božjem dopuštenju da se jede meso! Jehovini svjedoci će, naprotiv, sva ona mjesta u Bibliji koja ne odgovaraju njihovoj nauci jednostavno izbaciti iz teksta ili ih prevesti drugim riječima i tako im dati posve drugo značenje! Nije rijedak slučaj da će sektaši posegnuti i za spajanjem međusobno nespojivih citata koji govore o sasvim različitim stvarima, no kad se spoje daju posve treće značenje! Još jedna vrlo uočljiva značajka sektaškog propovijedanja je pokušaj da se određeni simbolički tekstovi iz Biblije primjene na neku od postojećih vjerskih zajednica (tako će za mnoge sekte Katolička Crkva biti "Babilon-bludnica" iz Otkrivenja, papa će biti "Zvijer" iz Otkrivenja ili "Antikrist", svećenici "sluge Zvijeri" i sl.).

4. Odbacivanja crkvene predaje (tradicije)

Protestantizam je u svom pristupu Bibliji odbacio crkvenu tradiciju i svoju nauku bazirao isključivo na biblijskim tekstovima. Tako je zanemario bitan čimbenik u shvaćanju kršćanske nauke. Što je crkvena predaja (tradicija) i zašto je ona važna? Već od kraja prvog i početka drugog stoljeća posjedujemo spise starih crkvenih pisaca koji su bili teolozi i crkveni naučitelji onoga doba (nazivamo ih crkveni oci). Kroz njihova teološka djela, pisma i propovijedi saznajemo kako je Crkva shvaćala određene biblijske tekstove i uopće nauku Isusa Krista i apostola u doba prve Crkve. Iz tih djela saznajemo kakvo je bilo bogoslužje Crkve, kako je živjela i djelovala kršćanska zajednica. Jednom riječju, djela crkvenih otaca ostaju nam trajno svjedočanstvo vjere Crkve od najranijih vremena. Stoga Crkva u svom proučavanju i tumačenju Biblije ne može zanemariti ovaj bitni aspekt. Odbacivši vrijednost crkvene tradicije, sekte su otvorile vrata samoinicijativnom i svojevoljnom tumačenju Biblije od strane pojedinaca i grupa, nestručnom i često veoma smiješnom pristupu određenim biblijskim tekstovima, a rezultat svega je veliko umnožavanje broja raznih sekti koje se, iako su protestantske, međusobno veoma razlikuju po svojoj nauci. Njihove razlike se protežu od vrlo velikih sličnosti sa katoličkom vjerom pa sve do nekršćanskih poimanja (kakvih ima kod Jehovinih svjedoka).

5. Vrlo velika uloga autoriteta (vođe)

Svaka se sekta u svom naučavanju veoma poziva na osobna biblijska tumačenja i spise svoga utemeljitelja. Tumačenja, shvaćanja i pristup Bibliji njihovog utemeljitelja glavni su temelj naučavanja određene sekte. Tako kriterij shvaćanja biblijske poruke nije više vjera Crkve od samih početaka i apostolskih vremena (crkvena tradicija!), nego se sve promatra kroz prizmu utemeljiteljevih tumačenja (i zabluda!). Utemeljiteljeve ideje žive u sekti i danas kroz sadašnje vodstvo sekte koje sebi daje za pravo isključivo i neprikosnoveno tumačenje Biblije. To se vrši kroz časopise i službenu literaturu sekte, kroz bogoslužne sastanke i zajedničke "biblijske sate". Svako odstupanje od službene nauke sekte u njihovim se redovima tumači kao pobuna protiv "istine" ili "služenje Sotoni" (što je opet slučaj kod Jehovinih svjedoka i "Kule stražare").

6. Velika uloga emocija (osjećaja)

Članove se uvjerava da su oni jedino u pravu, da je njihova nauka jedina biblijski ispravna i da su oni isključivi posjednici istine o spasenju čovjeka. Članovima se obećava vječno spasenje ako se budu vjerno pridržavali uputa vodstva sekte i ako budu marljivo širili nauku svoje sekte. Istovremeno se takvi članovi sekte polako izoliraju od okoline i počinju se družiti isključivo sa svojim istomišljenicima. Tako se osoba sve više i više čini ovisnom o sekti i nesposobnom da joj se suprotstavi. Bogoslužja pojedinih sekti su vrlo emocionalno nabijena, izazivaju snažne osjećaje, a često i euforiju. Svaka sekta u velikom dijelu svoje propovijedanje temelji na kritici neke velike Crkve od koje se odvojila (a najčešće je to Katolička Crkva!). Tako će adventisti kritizirati baptiste, reformatorske zajednice katolike, Jehovini svjedoci sve ostale kršćane itd. No, možemo slobodno reći da je većini kršćanskih sekti Katolička Crkva najveći trn u oku. Oni će u nauci, bogoslužju, pučkim pobožnostima i crkvenom ustrojstvu Katoličke Crkve pronalaziti uvijek obilje materijala za kritiku što se prije ili kasnije može osjetiti ako im dopustite da održe svoju propovijed do kraja. Dovoljno je npr. Jehovinim svjedocima spomenuti križ ili Isusovu majku Mariju pa da se čuju salve optužbi i kritika na račun Katoličke Crkve. Dovoljno je adventistima spomenuti nedjelju kao Dan Gospodnji pa da se opet svo sektaško nezadovoljstvo sruči na katoličku vjeru. SEKTE SE HRANE KRITIKOM KATOLIČKE CRKVE i to je jedna od najprepoznatljivijih oznaka da se radi o sekti. Naravno, sve će oni to opravdati potrebom da se bore za Božju istinu i da vam pruže "ispravno biblijsko tumačenje".

7. Međusobna povezanost članova i njihova solidarnost

Katolicima kod sektaša najviše imponira njihova međusobna povezanost i spremnost da pomognu jedni drugima. To im omogućuje njihova malobrojnost i odvojenost od ostalih koji nisu njihovi istomišljenici. Tako su upućeni jedni na druge i ostavljaju dojam prave kršćanske zajednice koja živi po uzoru na prvu Crkvu u apostolsko vrijeme. Oslovljavaju se sa "brate ili sestro", znaju poimence jedni druge i sl.
Sve dok su sekte malobrojne, takva međusobna solidarnost dolazi do izražaja, no kada te iste sekte prerastu u velike vjerske zajednice (npr. u nekim zapadnim zemljama), te solidarnosti nestaje i one počnu funkcionirati po uzoru baš na one velike vjerske zajednice kojima upućuju kritiku tamo gdje su u manjini. Svaka dobrota i bratska ljubav su pohvalne sve dok ne postanu propagandni materijal za prozelitizam (pridobivanje novih članova).
Nije bio rijedak slučaj da su tijekom Domovinskog rata i neposredno nakon njega mnoge sekte razvile veliku i jaku karitativnu djelatnost, ali s ciljem pridobivanja novih članova pa ste nerijetko uz paket humanitarne pomoći mogli dobiti i poziv na njihovo bogoslužje ili pak njihov propagandni materijal.

Mogli bismo nizati još puno kriterija koji nam mogu pomoći da prepoznamo sekte i njihovo djelovanje, kao i da bolje shvatimo način njihovog funkcioniranja. Ovi navedeni neka nam budu putokaz i upozorenje da BUDEMO MUDRI!

(Prema člancima "Kako prepoznati sekte" i "Pružaju li sekte istinu o Bogu i čovjeku?" sa www.srce-isusovo.com)