1. Nauk Crkve - iz KKC-a
DAN GOSPODNJI
1166 "Crkva svetkuje vazmeno otajstvo svakog osmog dana, koji se s pravom
naziva danom Gospodnjim ili nedjeljom. To biva prema apostolskoj predaji
koja potječe od samog dana uskrsnuća Kristova".Dan Kristova uskrsnuća u isti
je mah "prvi dan tjedna", spomen-čin prvog dana stvaranja, i "osmi dan" u
koji Krist, poslije "počinka" velike subote, započinje dan "što ga ucini
Gospodin", "dan koji ne pozna zalaza".

DAN USKRSNUĆA: NOVO STVARANJE
2174 Isus je uskrsnuo od mrtvih "prvi dan u tjednu" (Mt 28,1; Mk 16,2; Lk
24,1; Iv 20,1). Kao dan Kristova uskrsnuća, "prvi dan", doziva u pamet prvo
stvaranje, a kao "osmi dan", koji slijedi po suboti, označuje novo
stvaranje, započeto Kristovim uskrsnućem. Za kršćane je postao prvi među
svim danima, blagdan nad blagdanima, dan Gospodnji ...

NEDJELJA - ISPUNJENJE SUBOTE
2175 ... Uistinu, Zakonsko je bogoslužje pripravljalo Otajstvo
Kristovo: što se u njem vršilo označavalo je unaprijed neki vid Kristova
otajstva:Oni koji su živjeli u starom poretku stvarî krenuli su prema novoj
nadi, ne obdržavajuci više subotu, nego dan Gospodnji, dan u kojem se,
milošću Gospodina i po njegovoj smrti, pojavio naš život.

2. Nedjelja i Adventisti
Adventisti priznaju da je starozavjetni Zakon ispunjen u životu i uskrsnuću Isusa Krista, ali smatraju da tu ipak ne spada zakon obdržavanja subote.

U Starom zavjetu, subota je dana Izraelu kao znak između odabranog naroda i Boga, za izbavljenje Izraela iz ropstva:

"Sjeti se da si i ti bio rob u zemlji egipatskoj i da te odande izbavio Jahve, Bog tvoj, rukom jakom i ispruženom mišicom. Zato ti je zapovjedio Jahve, Bog tvoj, da držiš dan subotnji." (Pnz 5,15)
"Stoga neka Izraelci drže subotu - svetkujući je od naraštaja do naraštaja - kao vječni savez. Neka je ona znak, zauvijek, između mene i Izraelaca. Ta Jahve je za šest dana sazdao nebo i zemlju, a sedmoga je dana prestao raditi i odahnuo."(Izl 31,13-17)

Subota nije bila samo dan odmora kao primjer Božjeg odmora u stvaranju, već i dan sjećanja na sve što je Jahve učinio da izbavi Izrael iz Egipta i na sklapanje saveza i Zakona na brdu Sinaj. To je uistinu bio Dan Gospodnji!

Međutim po tom Zakonu nitko se nije spasio, i Isusovim uskrsnućem u nedjelju započinje novo stvaranje, izbavljenje od grijeha i smrti, i sklapa se novi savez kada Krist pobijedivši smrt daje obećanje vječnog života. Nedjelja je ispunjenje subote Starog Zavjeta.

"Jer, koji su to čuli pa se pobunili? Zar ne svi koji su pod Mojsijem izašli iz Egipta?" (Heb 3,16) ... "Jer nama je naviještena blagovijest kao i njima, ali njima Riječ poruke nije uskoristila jer se vjerom nisu pridružili onima koji su poslušali. U Počinak doista ulazimo mi koji povjerovasmo, prema onom što je rekao:
Tako se zakleh u svom gnjevu:
Nikad neće ući u moj počinak,premda su djela od postanka svijeta dovršena. Rekao je doista negdje o sedmom danu ovako: I počinu Bog sedmoga dana od svih djela svojih. A ovdje opet: Nikad neće ući u moj počinak. Preostaje dakle da neki imaju u nj ući, a oni koji su prvi primili blagovijest ne uđoše zbog nepokornosti. Zato Bog ponovno određuje jedan dan, Danas, u Davidu nakon toliko vremena govoreći, kako je već rečeno:
Danas ako glas mu čujete,
ne budite srca tvrda.
Zbilja, da je Jošua njih u Počinak uveo, ne bi Bog nakon toga govorio o drugome danu." (Heb 4, 2-8)

U Novom Zavjetu vidimo da se poslije uskrsnuća apostoli sastaju u nedjelju, lome kruh i sakupljaju milostinju:

"U prvi dan tjedna, kad se sabrasmo lomiti kruh, Pavao im govoraše i kako je sutradan kanio otputovati, probesjedi sve do ponoći" (Dj 20,7)
"U pogledu sabiranja za svete, i vi činite kako odredih crkvama galacijskim. Svakoga prvog dana u tjednu neka svaki od vas kod sebe na stranu stavlja i skuplja što uzmogne da se ne sabire istom kada dođem." (1 Kor 16,1-2)

"I uvečer toga istog dana, prvog u tjednu, dok su učenici u strahu od Židova bili zatvorili vrata, dođe Isus, stane u sredinu i reče im: "Mir vama!" " (Iv 20,19)
"I nakon osam dana bijahu njegovi učenici opet unutra, a s njima i Toma. Vrata bijahu zatvorena, a Isus dođe, stade u sredinu i reče: "Mir vama!" " (Iv 20,26)

"Prvoga dana u tjednu, veoma rano, dođoše one na grob ..." (Lk 24,1) "I gle, dvojica su od njih toga istog dana putovala u selo koje se zove Emaus, ..." (Lk 24,13) "Dok bijaše s njima za stolom, uze kruh, izreče blagoslov, razlomi te im davaše." (Lk 24, 30) "U isti se čas digoše i vratiše u Jeruzalem. Nađoše okupljenu jedanaestoricu i one koji bijahu s njima" (Lk 24,33)

Ivan u Otkrivenju piše (Otk 1, 9-10): "Ja, Ivan, brat vaš i suzajedničar u nevolji, kraljevstvu i postojanosti, u Isusu: bijah na otoku zvanu Patmos radi riječi Božje i svjedočanstva Isusova. Zanijeh se u duhu u dan Gospodnji "(na grčkom je to Kyriake hemera i označavao je nedjelju)

Adventisti misle da je Pavao obdržavao i dalje subote, jer piše da je išao u sinagogu u subotu. Međutim, pravi razlog subotnjeg odlaska u sinagogu bio je propovjedanje Evanđelja Židovima, a ne održavanju subote kao zakona (spominje se na više mjesta: Dj 13, 14-44, Dj 16, 13-14, Dj 17, 2-4, Dj 18, 4). "Svake je pak subote raspravljao u sinagogi i uvjeravao Židove i Grke"
U tadašnjim okolnostima čak ne bi ni bilo moguće lomiti kruh u sinagogama i blagovati tijelo i krv Kristovu, jer Židovi koji su i dalje držali svoje zakone nisu bili otvoreni tome.

"Neka vas dakle nitko ne sudi po jelu ili po piću, po blagdanima, mlađacima ili subotama. To je tek sjena onoga što dolazi, a zbiljnost jest - tijelo Kristovo" (Kol 2, 16)
Kršćane su Židovi sudili zbog toga što su jeli, blagdana i subota.
Pavao ukorava ideju ponovnog vraćanja na te židovske običaje:
"Ali sada kad ste spoznali Boga - zapravo, kad je Bog spoznao vas - kako se sad opet vraćate k nemoćnim i bijednim počelima i opet im, ponovno, hoćete robovati? Dane pomno opslužujete, i mjesece, i vremena, i godine! Sve se bojim za vas! Da se možda nisam uzalud trudio oko vas!" (Gal 4, 9-11,)

Jasno je dakle da nedjelju nije uveo Konstantin 320g. Naprotiv, mnogi kršćani tog vremena izvještavaju o sastajanju prvih kršćana u nedjelju:

Sv. Ignacije Antiohijski upozorava 107g.:
"Jer ako još živimo po židovskom Zakonu, obznanjujemo da nismo primili milost. Ako su dakle, oni koji su otkupljeni od negdašnjih propisa, došli do nove nade, više ne obdržavaju subotu, već žive u svetkovanju Dana Gospodnjeg, u kojem je i naš život blagoslovljen po njemu i njegovoj smrti."

Sv. Justin piše 155g.: "I u dan zvan nedjelja svi koji žive u gradovima sakupljali su se zajedno na jednom mjestu i čitali zapise apostola ili proroka koliko god je vrijeme dopuštalo ..." (dalje se još opisuje lomljenje kruha i sakupljanje milostinje).