Katolički odgovori

privatne stranice s raspravama o suvremenim vjerskim temama
Sada je Sub vel 16, 2019 23:09

Vrijeme na UTC + 01:00 sata




Započni novu temu Odgovori  [ 20 post(ov)a ]  Idi na stranu Prethodni  1, 2
Autor Poruka
PostPostano: Uto sij 22, 2019 18:41 

Pridružen: Čet tra 26, 2018 14:48
Postovi: 209
Ovih dana razmišljam i o ovoj temi.
Davno prije imala sam ja svoje kriterije - da je ovakav, da je onakav, da su nam iste vrijednosti i onako kako već priča biva.
Onda, upoznaš nekoga tko je (prividno) takav i užasne te što taj čovjek na kraju jest. Vidiš da si u totalnoj zabludi.
Onda, upoznaš nekog tko je na relaciji crkva - osoba jednako kao ja i nuklearna fizika i biti s nekim nevjernikom iti strah me pomisliti jer gledam to onako - u obiteljskom životu ima trenutaka u kojima treba odlučiti.
Kako bi ga se živjelo u istinskom miru, jedinstvu i ljubavi, bračni i obiteljski život zahtjeva Božju prisutnost.
Brak bez milosti? Postoji li to? I onda, mogu li ja to? Mogu li biti sol zemlje? Mogu li "nositi" drugoga k vjeri?
Znam da svašta Bog smisli za nas, ali... nekako to "ali" je za mene veliko, preveliko.
Kako biti jednog dana u braku s osobom u kojem sam samo ja s Bogom. Trudim se da Isus bude u svakom mojem danu i ako osoba koja mi treba bit najbliza to ne shvaca, znaci da najveci dio sebe ne mogu podijelit s njim.
Brak je sam po sebi tezak, trazi puno umiranja sebi, puno, puno rada, divim se zenama koje jos uz to imaju muza koji ne dijeli njihovu vjeru.
I to je moje razmišljanje.

No onda, zapitam se što bi na to sve rekle sv. Rita i sv. Monika?
Što li je Božja volja?

Super je ako se netko obrati, a otkud znamo hoće li se netko obratiti.
Uzimamo li svjesno i stavljamo li si svjesno na leđa križ pristajući na vezu/brak s nevjernikom?

Je li mi dovoljno da netko "tolerira" moje granice ili da ih i on sam zivi...
Što ako se počnem osjećati kao da nekome nesto uskracujem jer u dubini sebe zelim nekoga tko ce me podizati ako malo zapnem, kao i ja njega (btw mislim da svaki ok momak koji je malo stariji i vec bi se skrasio, ne bi imao problem s cekanjem do vjencanja..., ali bi li koji shvatio/ prihvatio cistocu u braku van teoloskih okvira u koje sam ne vjeruje? - tesko, vrlo tesko..., iako moguce).


Vrh
 Profil  
 
PostPostano: Sri sij 23, 2019 14:35 

Pridružen: Pet lis 03, 2014 20:55
Postovi: 292
Ovih dana razmišljam i o ovoj temi.
Davno prije imala sam ja svoje kriterije - da je ovakav, da je onakav, da su nam iste vrijednosti i onako kako već priča biva.
Onda, upoznaš nekoga tko je (prividno) takav i užasne te što taj čovjek na kraju jest. Vidiš da si u totalnoj zabludi.
Onda, upoznaš nekog tko je na relaciji crkva - osoba jednako kao ja i nuklearna fizika i biti s nekim nevjernikom iti strah me pomisliti jer gledam to onako - u obiteljskom životu ima trenutaka u kojima treba odlučiti.
Kako bi ga se živjelo u istinskom miru, jedinstvu i ljubavi, bračni i obiteljski život zahtjeva Božju prisutnost.
Brak bez milosti? Postoji li to? I onda, mogu li ja to? Mogu li biti sol zemlje? Mogu li "nositi" drugoga k vjeri?
Znam da svašta Bog smisli za nas, ali... nekako to "ali" je za mene veliko, preveliko.
Kako biti jednog dana u braku s osobom u kojem sam samo ja s Bogom. Trudim se da Isus bude u svakom mojem danu i ako osoba koja mi treba bit najbliza to ne shvaca, znaci da najveci dio sebe ne mogu podijelit s njim.
Brak je sam po sebi tezak, trazi puno umiranja sebi, puno, puno rada, divim se zenama koje jos uz to imaju muza koji ne dijeli njihovu vjeru.
I to je moje razmišljanje.

No onda, zapitam se što bi na to sve rekle sv. Rita i sv. Monika?
Što li je Božja volja?

Super je ako se netko obrati, a otkud znamo hoće li se netko obratiti.
Uzimamo li svjesno i stavljamo li si svjesno na leđa križ pristajući na vezu/brak s nevjernikom?

Je li mi dovoljno da netko "tolerira" moje granice ili da ih i on sam zivi...
Što ako se počnem osjećati kao da nekome nesto uskracujem jer u dubini sebe zelim nekoga tko ce me podizati ako malo zapnem, kao i ja njega (btw mislim da svaki ok momak koji je malo stariji i vec bi se skrasio, ne bi imao problem s cekanjem do vjencanja..., ali bi li koji shvatio/ prihvatio cistocu u braku van teoloskih okvira u koje sam ne vjeruje? - tesko, vrlo tesko..., iako moguce).


mio mao, mio mao, lajlajlajlajlaj....


Vrh
 Profil  
 
PostPostano: Sri sij 23, 2019 18:55 
Administrator

Pridružen: Ned ožu 26, 2006 22:09
Postovi: 1820
Nemoj se zavaravati, nipošto se ne preopruča brak sa nekrštenim (npr. ateistom, muslimanom), takav brak zapravo ne može biti i nije sakramentalan.

Druga stvar je ako upoznaš nevjernika koji se oduševi za vjeru i prihvati ju, ali ne samo radi crkvenog vjenčanja, nekakve svečanosti i običaja, nego iz dubljih razloga. U tom slučaju trebaš prepoznati to ozbiljno obraćenje za vrijeme hodanja, a ne računati da će se kasnije u braku mijenjati. Poznajem par koji je tako prohodao i sada imaju sretan i plodan pravi katolički, sakramentalan brak, a s druge strane tamo gdje je jedna strana ateist koji je samo pristao da se njihova djeca odgajaju katolički (jer je morao), uvijek trpi zajednički život, nema u tome kompromisa.


Vrh
 Profil  
 
PostPostano: Uto vel 12, 2019 11:07 

Pridružen: Čet tra 26, 2018 14:48
Postovi: 209
Jedno od meni najdražih dijelova evanđelja je ono koje smo čitali prošlu nedjelju na misi, evanđelje koje nas poziva da budemo ribari ljudima.
Poziva li nas Bog nekada na svetost svakodnevice kroz odnose s drugim ljudima koji Ga nisu upoznali još? Poziva li nas Bog da mi budemo njihov put do Njega? Kako znati je li to ono što On od nas traži? Kako znati je li to dio Njegova plana? Držati se Njega, a dati priliku i onima koji Ga ne znaju?


Vrh
 Profil  
 
PostPostano: Sri vel 13, 2019 12:15 
Administrator

Pridružen: Ned ožu 26, 2006 22:09
Postovi: 1820
Možemo i trebamo svojim životom stalno svjedočiti i upoznavati s Evanđeljem one koji to žele poslušati.
Ali ako nikako ne žele, onda se ne može na silu, jer svatko ima slobodnu volju.
Matej čak navodi "Gdje vas ne prime i ne poslušaju riječi vaših, iziđite iz kuće ili grada toga i prašinu otresite sa svojih nogu." (Mt 10,24)
Ili: "Ne dajte svetinje psima! Niti svoga biserja bacajte pred svinje da ga ne pogaze nogama pa se okrenu i rastrgaju vas." (Mt 7,6)
Ili pak: "S krivovjercem nakon prvoga i drugog upozorenja prekini" (Titu 3,10)

A ovdje se ne radi o razgovoru s prijateljem kojem govorimo da život u grijehu nije dobar, da ga Bog ljubi i želi mu puninu života, pa on to može u svojoj slobodi prihvatiti ili odbiti, nego o braku, zajedništvu gdje ćemo sve dijeliti s tom osobom. Kako sam rekao, brak s nevjernikom nije sakramentalan brak i Crkva nipošto ne preporuča svjesno ulaziti u takav odnos. Ali ako mladić prihvati vjeru i vidi se da ga je ozbiljno dotaknulo obraćenje, onda to može biti put prema plodonosnom sakramentalnom braku gdje će se zajednički živjeti sve, i odgoj djece i cijelu svakodnevnicu kroz kršćansku duhovnost.


Vrh
 Profil  
 
Prikaz prethodnih postova:  Sortiraj po  
Započni novu temu Odgovori  [ 20 post(ov)a ]  Idi na stranu Prethodni  1, 2

Vrijeme na UTC + 01:00 sata


Tko je online

Nema registriranih korisnika pregledava forum i 0 gostiju


Ne možeš započinjati nove teme.
Ne možeš odgovarati na postove.
Ne možeš uređivati svoje postove.
Ne možeš izbrisati svoje postove.

Traži prema:
Idi na:  
Pokreće phpBB® Forum Software © phpBB Group
phpbb.com.hr