Srbija i pravoslavlje u toj državi kompleksno je pitanje.
Kompleksno znači višeslojno; može se i treba promatrati iz više dimenzija.
Ne treba bježati od činjenice da većina, pa i vjernika u Hrvatskoj pojednostavljeno gleda stvari, a radi prikrivene samodopadnost, izraženo pojmovnim cinizmom kao: svetoslavci, nebeski narod itd. produbljujući tako antagonizme. Donekle je to i razumljivo za Ratnu generaciju. No, to nije put.
Imate izjavu Hočevara, umirovljenog katoličkog nadbiskupa Beograda, koji je dao odmjerenu kritiku srpskom društvu vezano uz pogreb Mladića. Nije na odmet popratiti i kardinala Nemeta koji stoluje u Beogradu. Naprosto ljudi žive tamo i poznaju, osim teoloških implikacija, društvo iznutra, kako hrvatsku manjinu, tako i pravoslavnu većinu.
Svojedobno je vladika, Gregorije, javno tražio oprost za granatiranje Dubrovnika 90tih.
Nakon svega, u situaciji gdje većina Srba gravitira prema Rusiji, i gdje je narodni etos takav kakav je nezavidna je pozicija njihova patrijarha, iako ga ne podržavam u toj gravitaciji shvaćam da staje na liniju većine svoga naroda,
koliko god se mi u Hrvatskoj čudili, a zasigurno ne pomažemo ni Srbima ni Srbiji agresivnom retorikom; demoniziranjem naroda i tom crno - bijelom pristupu.
Imamo i mi Srbe tražiti oprost pogotovo što se tiče NDH i ubijanje Srba u Glini, i to vam je Stepinac pisao Paveliću da narod koji tako čini nema blagoslova.
Bravo prijatelju jednostavno sam iznenađen tako dobrom refleksijom i ako bolje poznajem situaciju tamo nisam još pronašao odgovor čekajući da to ipak učini neko ko ima više znanja, dragi mi je što se se Hočevar i Nemet osvrnuli.
Ovo za traženje oprosta je nešto što prelazi granice uobičajenog a ipak nužno potrebnog.