Napisao si: sve što je stvoreno ne može trajati vječno, a dalje: Krist jeste u svakome od nas u svojoj punini oduvijek - pošto je Krist Bog, On doista može vječno živjeti u nama, tako i naša duša u Njemu može živjeti vječno... Logički poveži to što si sam napisao. Nemoj odlutati sad kad si tako blizu.
Naša duša jest besmrtna, i tvoja i moja, i od sviju nas.. I Adamova je. (Crkva slavi Adama i Evu u kalendaru na Badnjak, kao svece, znači kao spašene - Bog je uistinu milosrdan.) Što je Krist učinio? On nije svojom Mukom, kao što to Kopitar tvrdi, u naše duše udahnuo besmrtnost - onda bi se s pravom postavilo pitanje jesu li besmrtni samo oni koji su kršteni ili ipak svi ljudi, a u te filozofije nema potrebe sada ulaziti. To bi onda dovelo u pitanje i spasenje svih onih prije Krista - a na to pitanje odgovara sam Krist u evanđelju kad kaže Židovima koji ne vjeruju u uskrsnuće: Vi nazivate svoga Boga Bogom Abrahama, Izaka i Jakova - a Bog nije Bog mrtvih, nego živih...
Upravo zbog toga što je naša duša besmrtna zahtjev je vjere odrediti se u ovom životu za Boga ili protiv Njega. Izabirući ljubav Božju, radije nego vječnu smrt, bolje reći uz Njegovu milost; On dolazi k nama, "nastanjuje se u nama" kako je rekao, ili riječima svetaca: mi postajemo prebivalište Presvetog Trojstva.. Pošto svi ljudi ne vjeruju, neki također odbacuju Boga, ne možemo preuzetno zaključiti da "se Bog nalazi baš u svakome", jer je Krist sam rekao: "Ja sam trs, a vi loze. Tko ostaje u meni, donijet će ploda, i ja ću ostati u njemu. Tko ne donosi ploda, reže se i u oganj baca."
Što ako to jest istina? Što ako nam je Krist doista rekao svu istinu?
Predlažem da malo meditiramo i razmatramo o tome...
Čovjek druge religije ali neke stvari bolje kuži ili barem postavlja pametno pitanje?
Vrlo jednostavno razmišlja:
Bog kao besmrtan, bespočetan i vječan a sa druge strane stvoreno ( tvorevina) stvorenja. Logički nisu kao stvoritelj nosioci besmrtnosti sami po sebi po prirodi već besmrtnost baštine samo ukoliko im onaj koji to jeste to na neki način daruje.
Zatim kažeš:
Što je Krist učinio? On nije svojom Mukom, kao što to Kopitar tvrdi, u naše duše udahnuo besmrtnost - onda bi se s pravom postavilo pitanje jesu li besmrtni samo oni koji su kršteni ili ipak svi ljudi, a u te filozofije nema potrebe sada ulaziti. To bi onda dovelo u pitanje i spasenje svih onih prije Krista - a na to pitanje odgovara sam Krist u evanđelju kad kaže Židovima koji ne vjeruju u uskrsnuće: Vi nazivate svoga Boga Bogom Abrahama, Izaka i Jakova - a Bog nije Bog mrtvih, nego živih...
Gdje sam ja to rekao?
Koliko se sjećam rekao sam da Bog besmrtnost ne daje kao sa čarobnim štapićem već ga je ta besmrtnost stajala vrlo skupo , neizmjerno skupo....a jedini način da je da stvorenju je da postane jedan od njih tj. da svoju vječnu, bespočetnu Božansku prirodu preda tom stvorenju a od njega uzme njegovu smrtnu, ograničenu i raspadljivu prirodu...da bi kako Augustin kaže Bog postao čovjek kako bi čovjek postao Bog...iz toga proizlazi da bez utjelovljenja Isusa Krista te dalje smrti a kao centar svega USKRSNUĆA nebi bilo ni za koje stvorenje bilo na nebu bilo na zemlji Života vječnog a to isto vrijedi i za Adama i Evu jer je njegovo Uskrsnuće van temporalni događaj...iz jednostavnog razloga što ga izvršava onaj nad kojim vrijeme i prostor nevrše uticaj jer je on i njihov tvorac.
Puno toga bi ti bilo jasnije da čitaš oce ili barem Ratzingera.
Zatim vidim da imaš problem sa besmrtnom dušom jer je odvajaš od tijela te vraćaš sve na neki neoplatonizam koji forsira vječnu i besmrtnu dušu kojoj tijelo nije potrebno.
To nije kršćansko-otačka antropologija koja da kažem na primitivan način gleda čovjeka kompletnog a ne razdvojenog na entitete...to sve možeš naći i u U.U.K. kod Ratzingera.( Tijelo je bez duše leš a duša bez tijela fantom- kaže Florovski pozivajući se na sv.Jefrema Sirijskog.)
Nesvjesno si pokupila nekoliko heretičkih konstrukcija samo iz puke lijenosti jer ti je dovoljno što katekizam kaže da je duša besmrtna ali zašto i kako to te ne zanima.
Dakle da rezimira:
Samo je Bog po prirodi vječan i besmrtan.
Stvorenje- čovjek nije po prirodi besmrtno nego po milosti. Što znači da mu je besmrtnost uvjetna i ovisna a da bi bio dionik te besmrtnosti mora postati i dionikom te Božanske prirode znači besmrtnost je kako za nas tako i za cijelu tvorevinu koja iščekuje tu Proslavu i koja se ostvaruje po Isusu Kristu Bogočovjeku i nikako drugačije.