Katolički odgovori

O svetom Kvirinu ove se godine nešto više pisalo i čulo, pošto je i televizija prenosila misno slavlje iz Siska, iz bazilike svetog Kvirina. Zajedničko sa svetim Dujmom mu je hrabro mučeništvo u vrijeme istog cara, Dioklecijana.
Istina, u primorskim krajevima je rimsko naslijeđe više istraženo, a mnogi misle da u sjevernim krajevima i nije bilo Rimljana niti prve crkve, zato me sva istraživanja i zapisi o svetom Kvirinu zanimaju i raduju...

Za početak ovo je jedna zanimljiva mapa rimskih cesta (osmišljena prema Antonijevom Itineraru i Tabuli Peutingeriani) u kojoj se vidi da je cijela Hrvatska bila premrežena njihovim cestama, naseljima, gradovima:
https://omnesviae.org/

U istraživanju kulta svetog Kvirina velik su doprinos dali mađarski arheolozi u rekonstrukcijama rimskog grada Sabarije (Szombathely), ali i ovo istraživanje prirodnih nepogoda i klimatskih promjena u starom vijeku i njihov utjecaj na štovanje sv. Kvirina: https://www.bib.irb.hr/820816

Pokoravati se

U naše vrijeme rijetko se koristi riječ pokoran ili pokoravati se. Zato rečenica preuzeta iz prve povijesti Crkve, Djela apostolskih, možda mnogima ostaje nepoznata i nejasna. Dakako da je riječ pokoran ili pokoravati se vezana uz autoritet. Za katolika je prvenstveno vezana uz Boga i Božje zapovijedi. Onaj tko je pokoran riječima i djelima izražava svoju poslušnost Bogu. Jednostavan je i ponizan. Podlaže se pod Božju Providnost, pod Božje planove i evanđeoske norme života. Sve drugo je od drugorazrednog ili manjeg značaja. Svaka zemaljska vlast, pa tako i oni koji je predstavljaju, smatra se nesavršenom. I, kao nesavršena, vlast ne može katoliku biti primarno važna.

Maksimilijan Galerije, zloglasni rimski podcar i ljut neprijatelj Katoličke crkve, naredio je svetom Kvirinu preko svoga namjesnika da se odrekne Isusa Krista i da prinese žrtvu u čast rimskih bogova. Ali hrabri i sveti biskup Kvirin njegovu je namjesniku Amneciju odgovorio: „Ja zapovijed carevu ne slušam, jer je bezbožna, te protiv zakona Božjega zapovijeda slugama Kristovim da žrtvuju vašim bogovima, koji nisu ništa. Bog je pak moj na svakom mjestu i nad svima je, jer je on sve stvorio i njega ja slušam.“ Rimski namjesnik upita biskupa Kvirina: „A zar ne znaš tko je naš uzvišeni car i koliku vlast on posjeduje?“ „Znam“, odgovori sveti biskup, „ali znam i to da se treba više pokoravati Bogu nego ljudima“.

I nama se često nudi nešto što se kosi s katoličkim moralnim naukom, sa stvarnošću da je čovjek slika Božja: rodna ideologija, eutanazija ili smrt iz milosrđa, i mnoge druge moralne devijacije kao nešto sasvim normalno i u duhu današnjeg vremena. Nastaje pitanje koliko u stvarnosti vjerujemo i branimo činjenicu da je čovjek Božje biće od začeća pa sve do prirodne smrti. Kome se mi pokoravamo? Jesmo li povodljivi za onima koji propagiraju iskrivljeni nauk o spolu, rodu, spolnosti, obitelji? Glasujemo li na izborima za one čiji se nauk kosi s katoličkim moralnim načelima i Božjom biblijskom slikom o braku, spolnosti, životu? Tko su naši zemaljski bogovi kojima smo podložni ili poslušni? Jesu li to možda oni koji sve zakone, koliko god štetni bili za pojedinca i narod, usvajaju po brzom postupku dodvoravajući se time jačim političkim moćnicima? Ili možemo reći sa svetim Kvirinom: „Više se treba pokoravati Bogu nego ljudima“?

(Marko Štrok, https://duhovnost.net/sveti-kvirin-sisacki/ )

Obratiti se

...Najstariji podatak o njegovom mučeništvu imamo od svetog Jeronima, koji se poziva na djelo Euzebija Cezarejskoga iz 309. Biskup u Sisciji, današnjem Sisku, za Dioklecijanova i Galerijeva progonstva bio je uhvaćen po nalogu namjesnika Maksima.

Pokušao je pobjeći, sklonio se iz Siscije, ali je uskoro uhvaćen i odveden u Sabariju, danas mađarski grad Szombathely. Kad ga je Maksim upitao zašto je htio pobjeći, biskup mu je odgovorio da je to učinio po zapovijedi svojega Gospodina koji je rekao: „ Ako vas budu progonili u jednom gradu, bježite u drugi.“ „Neću žrtvovati demonima jer je pisano: Svi bogovi naroda su zli duhovi, i tko bogovima žrtvuje bit će iskorijenjen.” Upravitelj je zahtijevao od biskupa da ostavi kršćansku vjeru te štuje rimske bogove i njima u čast stavi tamjan na oltar. Budući da je Kvirin ustrajao u svojoj vjeri, Maksim ga je dao izbičevati i baciti u tamnicu. Legenda govori da se Kvirin u tamnici molio za druge utamničenike da bi se obratili na kršćanstvo. Oko ponoći zasjala je velika svjetlost oko biskupa. To je milosno potreslo i čuvara zatvora. Kvirin ga je poučio u vjeri i pokrstio.

https://hkm.hr/svetac-dana/sveti-kvirin-sisacki/

Okrijepiti se

Jedna legenda kaže da su u blizini grada Scarabantiae (današnji Šopron) vodili okovanog svetog Kvirina. Namjeravali su ga odvesti pred predstojnika Panonije koji je putovao iz Carnuntuma u Savariju. I dvije kolone su se susrele na mjestu današnjeg Rastkreutza. Za Kvirinov dolazak dočule su i kršćanke iz Scarabantije i pohitale su mu ususret. Okovanog starca tješile su i krijepile hranom, a njemu su, dok ih je blagoslivljao spali okovi, a darovima hrane ponudio je svakoga, čak i svoje mučitelje. On sam zadovoljio se mrvicama.
Mjesto Scarabantia današnji je grad Šopron, kojeg zbog lijepih neogotičkih i baroknih crkvi nazivaju "Dubrovnikom zapadne Mađarske".