Katolički odgovori

Dobra večer kako ste danas?

Evo imam pitanje o grijehu propusta koju bi volio znati ako ima tko vremena za odgovoriti bili bi mi drago naučiti zato vas lijepo molim ako tko zna moze te mi molim vas lijepo objasanit sto je to zapravo grijeh propusta

Zasto to pitanje?

Zbog toga jer sam se tek obratio i jos učim svoju vjeru

Ovaj htio bi isto objasniti nesto sto sam naučio u bibliji o sablazni kad nekoga dovodis na zlo u kojem to moze biti slučaju imate li mozda primjer volio bi znati hvala unaprijed!

Drugo

Je li grijeh kada netko psuje a mi nista ne učinimo? ili je bolje šutjeti i molit u sebi i odmaknut se od osobe kad to čini?

Je li propust kada vidimo nekoga stranca da nosi tesku vreču ili nesto drugo a mi nista ne uradimo ili to mora biti poznanik ili prijatelj rodbina i obitelj i ako sam vidjeo na jednom videu gdje se pomaze ljudima strancima sa stvarima nista puno samo mala gesta drzanje vreče ili dignuti papir ili ako je nesto palo vraititi

Kako se vi odnosite u slučaju ogovaranja u vasoj prisutnosti ili kad netko psuje ima te li kakvog iskustva naravno tko je jak u vjeri nadam se da me mozete naučiti

Prije nego odgovorite lijepo vas molim da pročitajte par puta moje pitanje molim vas bez kraktih odgovora jer moramo se sjetiti svetoga pisma u starom zavjetu gjde govori da se ne odgovori prije nego sto se sasluša osoba itd molim vas molite prije odgovora uzmite se vremena i ja ču za vas moliti

Neka vam gospodin podari blagoslov da dobite pravi odgovor na moje pitanje Amen

Mislim da je grijeh propusta puno teži od nošenja vrećice nekom strancu.. Uostalom, svaki put i nije preporučljivo pristupati strancima i tražiti od njih vrećicu (hm, to može biti i sumnjivo).. Propustiti se mogu i puno veće stvari, npr. kod odraslih pravi kršćanski odgoj djece; a kod mladih npr. vrijeme za molitvu i sabranost.

U redu hvala vam na odgovoru ovaj jeli to znači da nije tezak grijeh kad netko psuje u nasoj prisutnosti znate one isprazne rečenice sa proklinjajem itd

Da, to je težak grijeh, ne samo u našoj prisutnosti, nego i inače...

Da li moramo odmah reagirati kad osoba to učini onu koju poznajemo?

Naravno ima slučajeva di nasa opomena bi uzrokovala jos vise proklinjaja je li u tom slučaju bolje se odmaknuti?

U ovom drugom slučaju bi svakako trebalo u sebi zazvati Božje ime, blagosloviti Ga i pomoliti se za grešnika.

Hvala za lijep upis - post!

Problem nastaje kad mislimo da smo jaki, da smo sposobni drugoga mijenjati mimo njegove volje upozoravajući ga.
Iz moje prakse je većinom to da ta osoba bude još u većoj muci, grijehu kojeg širi još i jače ili samo gomila u sebi nezadovoljstvo što isto nije dugoročno dobro...
Isus nam je jasno rekao da se ne opiremo Zlomu i da se ne okrećemo od drugoga koji traži! (Mt 5,38-48)

Kad netko griješi - to nam daje priliku (milost) da to grešno stanje ne osuđujemo, već da blagoslovimo tu osobu i oprostimo joj propuste i grijehe.
To grešno ponašanje nam daje priliku da privolom Bogu Ocu preko Isusa Krista omogućujemo Duhu Svetome da djeluje mijenjajući nas (molitva) ognjem neugasivim i vijačom.

Dakle grešno ponašanje drugog, pa i mene samog, je prilika za iskazivanje milosti kojom se mi mijenjamo umnažajući Ljubav vršeći volju Božju.
Što više ima grešnog ponašanja (mač) to imamo više prilika iskazivati milost, tj. imamo veću mogućnost davati milosti, tj. to više umnažamo plodove koji se ne mogu ukrasti i hrđa i moljac ih neće uništiti.
Kako smo različiti, jedinstveni, neponovljivi - tako je normalno da nam drugi jako lako može ići na živce, da nam ne odgovara, da ga mislimo mijenjati - jako je lako da padnemo u grijeh kad smo pale naravi i počnemo negodovati, prigovarati, osuđivati, kritizirati, "drobiti u sebi"... a to znači da se uništavamo jer svako kraljevstvo razdijeljeno u sebi ... (Lk 11,14-23)
Samo preko Spasitelja i Otkupitelja - vjerom u Isusa Krista se možemo spasiti.
Skupljajmo sa Isusom, ne rasipajmo kad smo bez Isusa, tj. kad mislimo da ja znam, da ja mogu...
Hodajmo sa Bogom kao Henok obraćajući se umnažajući plodove Ljubavi

Poniznost i zahvalnost su jako vrijedne osobine koje idu sa opraštanjem kad se ja mijenjam djelovanjem Duha Svetoga bez da prigovaram, bez da se opravdavam, bez da se uspoređujem, bez da...
ali sa osjećajem radosti dragosti gdje se divim ovom predivnom svijetu kako ga je dragi Bog stvorio na hvalu i slavu očaran Ljepotom.
Tko tada ne bi vjerovao još jače; još sa većim žarom; tko ne bi umnažao plodove Ljubavi. Teško je tada ne hodati sa Bogom.
Samo naprijed.
Velika je Ljubav Božja

_________________
Mt 5,3
"Blago siromasima duhom:
njihovo je kraljevstvo nebesko!

Ja uvijek kad čujem da netko psuje (baš imam jednog u firmi što je posebno žestok na Gospu) u sebi pomislim "Isuse, obrati jadne psovače", kako sam davno čula. Nešto drugo bilo bi kontraproduktivno.