Katolički odgovori

Nogomet je problematičan kao i svaka druga djelatnost u RH, sportska ili gospodarska.
Partikularni interesi su proizvod nasljeđa, zapravo taj se sport vodi samo u interesu reprezentacije, odnosno HNS-a i onih oko njega.
Činjenice su da su rijetki vrhunski klubovi, važi za sve sportove u RH, koji svoje obveze prema igračima i trenerima ispunjavaju u većoj mjeri. Ostali plaćaju malo ili ništa.
Žalosno je da je tako i u "malim" sportovima kao što su atletika, plivanje ili biciklizam.

S onim sucem što "tapka" karte ništa.
A Hajduku bi bilo dobro da počnu zadržavati igrače barem do punoljetnosti jer će ovako kako su igrali u nedjelju s Istrom i u srijedu s Ircima još puno bodova biti ukradeno...

Svima nam mora biti jasno da je u sportu jasno da nema rezultata bez uloga!
Rijeka i Dinamo nešto ulažu pa i koliko-toliko pristojno igraju...
Ostali su u ligi voda...
Na žalost!

U prvom dijelu se slažem s tobom, ali u ovom citiranom moram reći da su i klubovi ponekad razapeti između dugova, pa kako onda ne bi prodali kojeg igrača kad imaju prilike...

A što se suđenja tiče i krađe bodova, ima jedna dobra priča o pastiru koji je nekoliko puta prevario selo vičući da dolazi vuk napadati ovce, pa onda kad je vuk stvarno došao, i pastir počeo dozivati upomoć nitko mu nije vjerovao.
Toliko se puno već ta priča okreće, da većina samo mahne rukom...

Ali nogometno-sudačka mafija i namještanje utakmica je čak sudski dokazano i potvrđeno u Hrvatskoj, kako i piše u 7dnevno (i ne samo tamo). To nije stvar samo štete Hajduka nego i drugih klubova, jer kako ona sutkinja reče, to je već "greška u samom sustavu", mi bismo rekli i grijeh struktura.

Da, pitanje je gdje je sad Maleš?
I tko je u Hajduku uzimao novce kad su 90-ih prodavali Bilića, Štimca i druge?...

Mislim da je Hajdukov problem u krizi upravljanja klubom.

Da, gdje je sad Maleš, pitanje je sad...

Hajdemo onda svi forumaši devetnicu prije izbora i to prije formiranja listi kandidata...jer uvijek je udba u vrhu svake stranke...samo kodna imena na svim listama. I nije čudo da ljudi ne žele zaokružiti nikoga.

...da malo oživimo ovu temu...
...imam pitanje za sve forumaše koji se bave sportom ili samo navijaju:

Što mislite, ima li smisla da se ozbiljan odrastao vjernik moli za takve gluposti kao što je, recimo, nogomet?
Koje su vaše nakane molitvi ovih zadnjih tjedana i možete li se koncentrirati na veću sabranost, kao što je razmatranje, nakon odgledane večernje utakmice...?

Oprostite na izravnosti, mislim da je pitanje baš praktično...

Prije sam uvijek bila stava da ne treba "gnjaviti Boga i moliti ga za nebitne stvari". (sad koliko je nogomet nevažan, ili najvažnija sporedna stvar, o tom potom).
Ja gledam utakmice, navijam naravno za repku, mora se, važno je. Bog, Crkva i Domovina zar ne? Ne molim Boga da damo gol, nije mi to toliko bitno, imam ja cijeli spisak meni važnijih molitvi za Njega.
Ali rekla bih da je u redu moliti i za to. I u župama se organizira gledanje utakmica, i sam Dalić drži u džepu krunicu
Bog je sveprisutan. Pa i u nogometu. Kad igra repka. Kad navijaš za domovinu. Ili kad igra tvoj sin, u malom dječjem klubu.

Što se tiče sabranosti i molitve nakon odgledane utakmice, još ako sam i pivu popila , radije molim Boga da mi oprosti što će moja molitva večeras biti kratka jer ne mogu biti posve koncentrirana. Razmatranje ostavim za neko drugo vrijeme u danu kada Mu se mogu posve posvetiti.

Lijepo je to sve, ali molitva i sabranost su iznad svega mi puno draže od svih uzburkanih strasti i glavobolja koje bilo koji sport može izazvati... Bog je na kraju krajeva i s onim malenima, i sa slabima, i sa onima koji gube... Kada nas Bog i ne usliša onako kako bismo mi htjeli, još uvijek moramo vjerovati da nas On ljubi, da smo Mu uvijek na brizi - i da On uvijek čeka na nas... to znači, čeka na naše obraćenje... Navijanje je samo po sebi, iskreno rečeno, financijska zavrzlama, izum profita, okidač za "fanove" i idolatriju... A idolatrija je kad si beskrajno zaljubljen u nekoga, nekritički opsjednut, kad netko drugi (ili nešto drugo) dolazi na mjesto Boga i više ne vidiš, postaješ slijep za sve što je loše, mutno, sablažnjivo, strašno... Treba li u ime "domoljublja" biti slijep za neke stvari, ili je zaista domovini odan onaj koji je čuva od zla...?

Glasno razmišljam...

+!
1 Sol 5,17
Bez prestanka se molite!

Prije svega, šport (nogomet, boćanje, gimnastika, šah,...) i zabava (igranje, ples, skupljanje markica,...) nije glupost,
jer ima svoju svrhu, a nije ni grijeh (totalna glupost).

Naravno da čovjek može svemu 'promijeniti' smisao u svom srcu.
Ne samo športu i zabavi nego i molitvi.

Dakle, nije problem u športu i zabavi nego u ljudskom srcu.

https://www.bitno.net/vijesti/svijet/fo ... prvenstva/

_________________
Tko se smiješi umjesto da bjesni, uvijek je onaj jači. - japanska

Dan bez osmijeha i čuđenja je bezlično siromašan dan.

Hvala na zanimljivom odgovoru!... Ali, nadodajem, jedno je moliti za uspjeh pod svaku cijenu, a drugo je moliti npr. za smisao, susret, za milost zajedništva... Mislim da me razumijete.

Kao što ni svaka zabava nije ugodna Bogu (npr. grešna zabava je Bogu mrska) tako su i neke situacije u sportu Bogu ne-drage, pa čak i najplemenitije stvari koje je čovjek izmislio (recimo, škola) može se izvitoperiti, postati ralje beznađa i vrata trauma i duševnih bolesti... Tako je, sve ovisi o ljudskom srcu.

Ono da je gubitnik također kao i pobjednik zahvalio Bogu nakon utakmice stvar je srca, duboke osobne vjere i povjerenja u dobrotu Božje providnosti.

+!
NAVIJANJE I ZAJEDNIŠTVO

Izl 17,11
I dok bi Mojsije držao ruke uzdignute, Izraelci bi nadjačavali; a kad bi ruke spustio, nadjačavali bi Amalečani.
Lk 15,7
Kažem vam, tako će na nebu biti veća radost zbog jednog obraćena grešnika nego li zbog devedeset i devet pravednika kojima ne treba obraćenja.
Lk 15,10
Tako, kažem vam, biva radost pred anđelima Božjim zbog jednog obraćena grešnika.

_________________
Tko se smiješi umjesto da bjesni, uvijek je onaj jači. - japanska

Dan bez osmijeha i čuđenja je bezlično siromašan dan.

@utopija,
ti si Božja reprezentacija!

Kada se probudimo iz ovog sna i bijega od stvarnosti kad popusti opijenost lažne vrijednosti i umišljenosti , čeka nas bolna istina svakodnevice.
Bolest malih naroda je što se i dobro i loše množi na kvadrat puno brže nego kod velikih a pošto nemamo hrabrosti da se izborimo za životno bitne stvari, čekaju nas zaslužene i umnožene posljedice.

Bolest malih naroda jest što im zaista treba s vremena na vrijeme takva euforija, dizanje samopouzdanja, primijećenost od strane svijeta, da se narod makne od dežurnih pesimista (čitaj:novinara i nekih političara) koji potenciraju odlazak u Irsku, osjećaj manje vrijednosti, a podmeću noge za svaki ispravan korak...

Kad bi mi poznavali našu prošlost, neke vrijednosti za koje su živjeli naši stari i bitke koje su vodili, surov život koji ih je približavao Bogu, nikad kao narod ne bi bili depresivni niti malodušni...

"Prepusti Gospodinu putove svoje, i On će sve voditi" (Ps 37)

Zašto nemamo hrabrosti da se izborimo za životno bitne stvari?

Pitanje je puno dublje nego što na forumu možemo izfilozofirati...

"Čovjek snu­je u srcu, a od Gospodina je što će jezik od­govoriti.
Čovjeku se svi njegovi putovi čine čisti, a Jahve ispituje duhove.
Prepusti Ja­hvi svoja djela, i tvoje će se namisli ostva­riti."

Sve je u Božjoj providnosti i tu sve ima svoj smisao.