Katolički odgovori

OVAKO, imam jedan veliki problem. Naime opsjednut sam grijehom, stalno mislim na njega itd.. Poceo sam citati duhovne obnove fra Zvjezdana pokojnog, Gospine poruke iz Međugorja itd.. Čitajući to kao da me obuhvati neka mržja prema svemu tome... U glavi tada često pomisljam strasne riječi protiv Boga, iako ih nikad ne izgovorim. Što da radim? Kako da ispovjedim te silne psovke protiv Boga u mislima i tu mržnju prema njemu? Osjećam kao da mi je vjera pritisak, a ne dar. Isto tako mogućnost je da bolujem od opsesivno-kompulzivnog poremećaja, jer imam neke znakove. Što da radim? Kako da se iskonski vratim Bogu? Nekako kao da se žeim posvetiti Bogu, ali ne potpuno...

Bok, Marko128,
na pitanje iz naslova, ovako na prvu, mogu pretpostaviti da je lako vjerojatno i jedno i drugo... Makar većina psihologa danas ne želi govoriti o zlu, grijehu, savjesti, moralu... istina je da mnoge psihičke smetnje uzrokuje grijeh... i može to biti samo simptom da u nečijem životu ima svega - samo duhovnog lijeka ne...

Isto tako, zapanjujuće je da one simptome koji su danas odraz psihičkih smetnji (i liječe se tobože tabletama), nekad su sve tri monoteističke religije gledale kao na utjecaj zla... pa su tako puno učinkovitije liječile...

Pogledaj samo, današnje epidemije depresije, anksioznosti, paničnih poremećaja... Nekad je vjera bila jača i tih bolesti u takvom obimu nije bilo.

Dragi Marko128! Ima lijeka za tebe... Jesi li pokušao kršćanski meditirati? Evo, uzmi sat vremena svaki dan, u miru sjedni ili legni na pod, nekoliko puta duboko udahni... i pokušaj svojim riječima obratiti se Bogu... uzmi temu, pa kad ti se misli razbježe, samo se lagano vratiš na temu... Prva tema ti može biti "Božja ljubav"... A sutra "Zahvalnost", pa naprimjer "Obraćenje" ili nešto drugo... Povjeruj da Bog tebe ljubi (iako ti Njega ponekad mrziš)... da te ne ljubi, ne bi te ni stvorio... On te voli više od oca i majke... On ti ne želi nikakvo zlo. Ako ti je molitva dosad bila brzinska, rastresena ili grčevita, vrijeme je možda sad da polako izliješ dušu pred Njega, da ti pomogne i izliječi te.

Evo, to je prvi duhovni lijek... a ima ih još.

Kako da vratim mir u duši? Kada molim osjećam samo pritisak da to moram raditi, iako iskreno molim i krunicu i osobne olitve, ali razvio se nekakav otpor na sve to... Isto tako smatram se u ostalim stvarima skrupuloznom osobom, stalno mislim na grijeh itd. Kako da taj grijeh kažem na ispovijedi? Je li to teški grijeh? Kako da ispravno živim svoju vjeru i da budem sretan, i da normalno zivim a ne ovako po cijeli dan razmisljam o grijesima i o tome kako jos moram moliti.

Sv. Leopold je jednoj gospođi koju su mučile slične stvari napisao: „Što se tiče molitava i obveza koje ste si nametnuli da biste postigli željene milosti, ja Vas oslobađam svih tih malih obveza. Nastavite i dalje moliti se kako možete a da se pritom ne vežete posebnim obećanjima. Međutim, što bolje možete, pristupajte svetim sakramentima, to jest ispovijedi i pričesti, te slušajte, ako možete, svaki dan svetu misu.“

Možda je to što te muči vrijeme suhoće – moliš, a ne vidiš darove Duha Svetoga u svom životu (radost, ljubav, mir...) iako se redovito ispovijedaš i ispituješ svoju savjest...

A možda je to ipak poteškoća savjesti, tada ju treba ispovijediti točno tako kako si tu počeo.

Pođi na ispovijed i reci: „Već toliko i toliko vremena osjećam pritisak u molitvi, kao da se javlja neki otpor prema svemu tome. Imam opsesivne misli i ne mogu odrediti da li je nešto težak grijeh ili nije. U glavi često pomišljam strašne riječi protiv Boga, ali želim se osloboditi svega toga i ponovno se vratiti Bogu, u jednostavnosti. Želim ponovno osjetiti mir koji sam izgubio...“

Tako reci, a onda tek prijeđi na konkretan grijeh koji te muči. I ne brini i ne uznemiruj se, svećenik će znati je li to težak grijeh ili nije i dat će ti savjet i nešto za pokoru; neće te ni ispitivati za detalje niti zgražavati nad tobom. Tome služi ispovijed: svi teški grijesi se tu opraštaju. I vjeruj u to, vjeruj da ti je Bog oprostio i svaki put kad se nakon ispovijedi sjetiš grižnje savjesti zbog nekog grijeha – odmah pomisli da ti je Bog to već oprostio – i radosno kreni dalje. Nemoj se vrtjeti u krug da ne padneš u napast samokažnjavanja. (http://rijec-za-tebe.blogspot.hr/2015/0 ... ivnje.html,
http://rijec-za-tebe.blogspot.hr/2014/0 ... ocnog.html)

A svi laki grijesi opraštaju se ionako i drugim putem (ne samo u ispovijedi): nego u molitvi, dobrim djelima, milosrđu prema bližnjima i sl. Tako da si možeš odrediti ovako: moli svaki dan 15 minuta (predoči si Božju prisutnost i najbolje razgovaraj s Njim svojim riječima) i svaki dan si odredi jedno konkretno djelo milosrđa koje ćeš ispuniti i u molitvi tu nakanu prikaži Bogu, tj. da je to Bogu za ljubav i za oproštenje grijeha.

A ispovijed počni sa poteškoćama u molitvi i svom odnosu prema Bogu (nemoj ništa skrivati, reci sve točno kako je! Budi iskren!), pa zatim sve ostalo kasnije... Nećeš pogriješiti. Sv. Terezija Avilska je uvijek davala savjet da je najispravnije i ključno ispovijed početi sa iskrenošću o svojem odnosu prema Bogu. Svećenik će ti znati udijeliti savjet.

Hvala na odgovoru. No, što je s privatim objavama Gospe? Gospa je rekla da treba postiti o kruhu i vodi, moliti lrunicu, klanjati se Presvetom... Iskreno, meni se to sve neda bas... Ne znam trebam li vjerovati u te privatne objave i zamarati se njima ili ne?

Mislim da si na sasvim dobrom putu kad postavljaš takva pitanja.
Kad tvoj duh na sasvim unutarnji način postavlja pitanje ZAŠTO i ČEMU SVE TO, to može biti radi tvojeg dobra...
Možeš sad napraviti dvoje:
-možeš osmisliti sve to u svjetlu vjere Katoličke crkve
-možeš odbaciti privatne objave i vratiti se iskonskoj duhovnosti čiste vjere

1. Uzmimo primjer Fatime: Gospa je tamo bila vrlo zahtjevna, zar ne... Gospa je ponudila molitvu krunice kao lijek i spasenje, ali krunica se ne može moliti bilo kako... inače vodi (kao i pretjerivanje u bilo čemu) u neku patološku religioznost i u neurotičan osjećaj krivnje, ili bolesnog straha... Psihičke smetnje može izazvati ili prevelika revnost ili prevelika lijenost... Ali ako osmisliš ZAŠTO se Gospa uopće tamo ukazala i ako sebe staviš u tu krunicu, pa ona ne bude molitva dosade i nabrajanja, nego molitva prebivanja u Bogu i smirenosti duha, tada ona može biti najbolji lijek u kojem ćeš se odmarati tako da će ti dani prolaziti a da ti jedva dočekaš trenutke smirenja s Gospom u tišini svoje duše...

2. Ako i odbaciš privatne objave (koje uistinu nisu obvezujuće), imaš u duhovnosti Crkve toliko drugih načina susreta s Bogom koji su možda upravo prikladniji za tebe (misaona molitva - meditacija; lectio divina; časoslov...). U prvom postu sam ti preporučila meditaciju, pronađi neke knjige o tome; ona je zaista ljekovita i moćna i možeš pomoću nje nanovo produbiti svoju ljubav prema Bogu. Ne samo to, nego da i molitva bude način obraćenja i odricanja od svih navezanosti i nepotrebnih briga, kao i post - koji ne mora biti za tebe o kruhu i vodi (osobito ako ti hrana treba kao energija u fizičkom poslu) - nego može biti post u odricanju od malih opterećujućih stvari koje te zarobljuju...

Dragi Marko,
Prisila u bilo cemu nije dobra stvar, pa tako ni u molitvni, neovisno o tome da li te netko prisiljava ili prisiljavas sam sebe. Forma molitve nije bitna, bitna je sustina. Umjesto sto ponavljas odredjene formalne molitve, pokusaj pronaci dio Biblije koji ti osobno govori nesto, primijeni duhovnu meditaciju ili lectio divina, pokusaj molitvu pretvoriti u razgovor sa Bogom. Konacno, pokusaj pronaci mir u molitvenom zivotu koji ce ti onda otvoriti druge puteve osobne spoznaje, pa i istinskog razloga zasto razmisljas o grijehu na taj nacin. Zle sile manipuliraju samocom svakog covjeka i u tome vide slabost koju napadaju. Otud i tvoje ruzne misli. Pokusaj naci grupu ljudi, podrsku svecenika ili onih koji ti mogu pruziti i ljudsku podrsku. Crkva akcentira zajednistvo. Biti sam u pomenutim mislima je prilicno tesko, a molitva kao forma nece pomoci, ukoliko se ne spozna sustina. Mozda ti je potrebna i druga vrsta razgovora i podrske u okviru problema o kojima pises. Od svega je najimpresivnije da i u toj slabosti ti i dalje tezis ka Bogu i u vjeri nastojis naci odgovore na teska pitanja, a to je znak prisustva svetog duha, sto je VELIKI korak naprijed. Budi jak. Hvala sto si sa nama podijelio ovo i sto i na ovome forumu trazis podrsku. Svako dobro ti zelim:)

Hvala vama na odgovorima. Međutim, ja sam vrlo mlad. Uskoro ću imati 18 godina i nekako želim živjeti u vjeri ali i ne želim napustit ono svjetovno: želim nastaviti trenirati karate, igrati košarku, imati prijatelje s kojima idem van koji i nisu praktični vjernici itd.. Je li to grijeh? Nekako problem je što ne mogu spojiti ta dva područja, i nisam tip za nekakve duge i ozbiljne molitve, i onda mi počnu ići misli kako moram puno moliti, i to određene molitve, i nakon toga u meni se pojavi nekakva odbojnost prema tome svemu, pa se javljaju svakave psovke teške u mislima, iako ih ja nikad ne izgovorim. Što da radim kako bi sve to uspio srediti? Pošto sada nemam nikakvih obaveza, stalno o tome razmišljam i ne mgu praktički ni normalno spavati ni jesti a da ne razmišljam o tome...

Marko, mislim da si sada pojasnio stvari kada si spomenuo svoje godine:). Zvucao si nekako ozbiljnije u sferi opisa problema. Kao 17-godisnjak sasvim je normalno da imas takva reagiranja, a da ti vazan aspekt bude drustvo, sport, izlasci. Ja sam stariji od tebe i u tvojim godinama molitva je bila prisutna, ali ne na listi prioriteta. U samoj crkvi, mladi ljudi cesto odu tijekom tinejdzerskih i ranih 20-ih godina, a onda se vrate. Sama cinjenica da razmisljas o duhovnom aspektu tvog zivota, dovoljan je pokazatelj da imas duhovni potencijal sa svim svojim odrastanjima, uspomima i padovima. U godinama koje dolaze, takvih izazova bice jos vise. Moj savjet je da u svom tom odrastanju ne zaboravis na duhovni aspekt svog bica i da se ne prepustis u potpunosti utjecaju svih oblika okoline, utjecaju drustva, tijela. Mi smo, caki i u 17-oj, duhovna bica privremeno u tjelesnom obliku. I neka te ne brine sto uzivas u karateu, druzenju i kosarci:)). To ne nikako ne cini manjim krscaninom, a sasvim normalnim ljudskim bicem. Takodjer ne trebas ljude izbjegavati ako su druge vjere ili nevjernici, ali je bitno ostati ponosan na to sto jesi. Ne opterecuj se previse ozbiljnim analizama molitvene forme. Budi svoj, prihvati sebe, kao i nesavrsenost svoje prirode, kontekst godina i odrastanja, ali uvijek imaj jasno definiran koncept onoga sto je dobro i k cemu trebas strijemiti. Drago mi je da razmisljas o ovome:). Pozz i uzivaj u ljetu dok jos traje:).

Da, ja bi se zelio vratiti Bogu ali kao da nemam dovoljno ljubavi...Znam da bi da sada umrem isao u pakao,. Ali ja zelim se opet ispovijediti ali zelim zivjeti slobodno, bez nekih molitvenih obveza.. Zelim moliti iz srca, ali jednostavno i kratko, i nedjeljom ici na svetu misu... Ali sve slobodno... A ja imam osjecaj da nisam dovoljno fobar, da ima pu o boljih vjernika od ene, i da se trebao potpuno promijeiti, a ja to ne zelim...

Dragi Marko, da bi se zelio vratiti Bogu, treba da budes dovoljno udaljen od njega. Sama cinjenica da si tako mlad pun zelje da mu se predas na jedan konstantan i intenzivan nacin dovoljno govori da si mu mnogo vise blizak nego sto sam to spoznajes. Jos si manje svjestan koliko on u tome prepoznaje tvoju zelju i koliko te zbog toga voli i ljubi. Dobra je stvar sto pred sebe postavljas duhovne izazove i ciljeve. Losa je stvar sto si tako preostar prema sebi, pa i prema Bogu. Mislim da podcjenjujes Boga kada tako a priori spominjes pakao i svoju navodnu destinaciju tamo. Rijetko ko je u tvojim godinama mogao biti tako odredjen prema tom putu. Bog je mnogo vise dobar i milostiv nego sto mi mislimo, a sama cinjenica da nam je podario Isusa kao manifestaciju sebe i kao najveci akt ljubavi u povijesti, govori da je prema nama naklonjen vise ljubavlju, a manje sa teskim osudjivanjem, sto ne znaci da njegovu ljubav trebamo uzeti za garantirano. Sama cinjenica da smo u ljudskom obliku govori da smo grijesni. Svi, bez izuzetka! Tako i ja i ti i svi ljudi. Zbog toga nastoj fokusirati se na pozitivno, postavi pred sobom male korake i nastoj u Isusu pronaci prijatelja prije svega. Onda pronadji zajednicu na koju se mozes osloniti, a zelja za molitvom i odlaskom na svetu misu doci ce spontano.

+!
MIR

Ef 2,14-18
Doista, On je Mir naš, On koji od dvoga učini jedno: pregradu razdvojnicu, neprijateljstvo razori u svome tijelu.
Zakon zapovijedi s propisima obeskrijepi da u Sebi, uspostavljajući Mir, od dvojice sazda jednoga novog čovjeka
te obojicu u jednome Tijelu izmiri s Bogom po križu, ubivši u Sebi neprijateljstvo.
I dođe te navijesti Mir vama daleko i Mir onima blizu, jer po Njemu jedni i drugi u jednome Duhu imamo pristup Ocu.



Osobne i zajedničke pobožnosti mogu biti dobre i korisne, ali odnos prema Ljubavi (OtacSinDuhSveti) treba biti iskren i jednostavan poput djeteta.
Naravno, da se čovjek veoma fokusira na grijeh, jer grijehom nanosi nepravdu Ljubavi, a sebi veliku štetu,
ali je korisnije fokusirati se na Raspetoga.
Grijeh je sve ono što nema smisla u Ljubavi, a u čovjeku se grijeh rađa u 'Evi'.

Sin može svaki dan majci biti neposlušan i zadavati joj mnogo boli i suza,
a opet može svaku večer govoriti joj kako mu je žao i da će se popraviti.


ISKRENOST

Lk 18, 9-14
Nekima pak koji se pouzdavahu u sebe da su pravednici, a druge potcjenjivahu, reče zatim ovu prispodobu:
"Dva čovjeka uziđoše u Hram pomoliti se: jedan farizej, drugi carinik.
Farizej se uspravan ovako u sebi molio: 'Bože, hvala ti što nisam kao ostali ljudi: grabežljivci, nepravednici, preljubnici ili - kao ovaj carinik. Postim dvaput u tjednu, dajem desetinu od svega što steknem.'
A carinik, stojeći izdaleka, ne usudi se ni očiju podignuti k nebu, nego se udaraše u prsa govoreći: 'Bože milostiv budi meni grešniku!' Kažem vam: ovaj siđe opravdan kući svojoj, a ne onaj! Svaki koji se uzvisuje, bit će ponižen; a koji se ponizuje, bit će uzvišen."



Samo Ljubav zna, tko su dostojni Kraljevstva, a usavršavati se u Ljubavi smo dužni svaki dan.
Govoriti "Isuse, volim Te!", a u svakodnevici srcem 'biti daleko od Njega' je zavaravanje samoga sebe.
Čovjek može na vidljivi način pokazati ljubi li Ljubav.

Što više ono 'ja' umire u čovjeku to više ima Života=Radosti=Slobode=...

2 Kor 13,11
Uostalom, braćo, radujte se, usavršujte se, tješite se, složni budite, mir njegujte i Bog ljubavi i mira bit će s vama.

Fil 4,4
Radujte se u Gospodinu uvijek! Ponavljam: radujte se!

1 Sol 5,16
Uvijek se radujte!

_________________
Tko se smiješi umjesto da bjesni, uvijek je onaj jači. - japanska

Dan bez osmijeha i čuđenja je bezlično siromašan dan.

Marko,tko ti je usadio gluposti u glavu da ne smijes igrati kosarku,baviti se sportom i sl.To sto se tebi dogadja je zbog potiskivanja.Ne vjeruj bilo kome tko ti nudi recepte u vjeri koji se svode na potiskivanje.Problem s nagonima rjesava se nadilazenjem,a ne potiskivanjem.Razgovor s dobrim psihologom je takodjer u redu,nije istina da psiholozi ne uzimaju u obzir moral,savjestvi sl i da kljukaju lijekovima kako ti je tu netko savjetovao.Psiholozi ne izdaju lijekove,nemaju tu ovlast,lijekivima kljukaju psihijatri,to je bitna razlika.Ne slusaj ni fanatike kojima je svaki kurslus u psihi od zloga i " kako se nekad to lijecilo vjerom" i tako pristupalo.Internet je pun vjernika papskijih od pape,Navest cu ti jedan primjer koji bi pola vjernika strpalo u djelovanje zla a radilo se o autimunoj bolesti.O tome je ozdravljena zena napisala knjigu Mozak u plamenu,imas je u svakoj knjiznici.Jedna mlada zena je odjednom pomahnitala i poludjela,zavrsila na psihijatriji sa tipicnim teskim simptomima shizofrenie.Zahvaljujuci jednom lijecniku otkrilo se da je uzrok autoimuna bolest,koja osim navedenih simptoma jos i uzrokuje " nakupine gvalje" u tijelu,kombinaciju zuba,ociju i kose,ne pacijenticinih nego su to nove izrasline.Sad si postavi pitanje da ta zena slucajno nije dosla u ruke pravom lijecniku,sto bi u ne tako davna vremena " velki vjernici" zakljucili kad bi ta zena umrla u ludari a na obdukciji joj nasli smotuljke zubiju,kose i ociju koje nisu njene?Ovo je samojedan banalan primjer,jer i za tu zenu su nudiki egzorcizam,psihicko lijecenje i sl i mnogi ljudi su ovog trenutka u umobolnicama sa dijagnozom teske psihicke bolesti ,a radi se o organskom oboljenju.Prihvati savjet svakoga vjernika,a ako ti netko vrsi pritisak,salje te na Siget ili tko zna kuda a da negdje u sebi ne osjetus da je to to,nemoj ici.Ako osjetis odi.Neki vjernici vole pametovati,savjetovati,i uvijek ce reci da vjeruju,nalaziti i Svetom Pismu opise i znakive necije hereze ili zloga,ali ne vide opis onoga sto ce " pratiti ljude koji uzvjeruju" ,a kaze da ce na bolesne ruke polagati a oni ozdravljati,izgoniti zloga,dakle vjeru ce pratiti izlijecenja i cuda i to svakog koji uzvjeruje,ne biskuoe,svecenike karizmatike,nego svakog,a toga nema,osim ponekad,vrlo rijetko,znaci tu nesto ne stima i ne daj se manipulirati receptima s interneta.

_________________
Mislim,imamo mi problema... https://youtu.be/IPsFK4hOQng

Uzročno-posljedični slijed je: nepokajani grijeh > strah od Boga > izbjegavanje molitve i sakramenata > gubitak mira...

Svatko tko ti govori drugačije, ne želi ti dobro...

To kako si rekao: želim moliti iz srca, jednostavno i kratko, to i čini... A to da trenutno osjećaš da nemaš dovoljno ljubavi i da si veliki grješnik, to je spasenjski za tebe i za to zahvali Bogu. I Petar je rekao: "Grješan sam čovjek, odlazi od mene, Gospodine". Pročitaj u Lukinom evanđelju 5 što mu je Isus odgovorio...

Spoznaja vlastite grješnosti znak je milosti Božje. Želim ti puno Božje ljubavi i duhovne radosti, a to donosi molitva i obraćenje... Bez toga ne ide.

Nije bezveze napisao sv. Pavao: "Neka vam ne dodija činiti dobro."