Ignisardent je napisao/la:
patriot_1 je napisao/la:
Spašava Krist a ne crkva!
Mnogi koji su u crkvi nikad spašeni biti neće.I to ne samo u katoličkoj,u sve tri!Crkva treba samo usmjeravati ka Kristu!On je naš spasitelj!
"Ima mnogo onih vani koji su unutra I mnogo onih unutra koji su vali"!-reče poznati Katolički teolog govoreći o svojoj crkvi!
Hans Kung
Crkva kao misterij, tj. Mistično Tijelo Kristovo, je isto što i Krist Bog. Ne Crkva kao ljudska zajednica ili pravna osoba, nego kao misterij službi i nauka koji proizlaze iz Krista i u njega se vraćaju (~ Izaija 55.10-11 "tako se riječ koja iz mojih usta izlazi ne vraća k meni bez ploda, nego čini ono što sam htio i obistinjuje ono zbog čega je poslah").
Pripadnost Crkvi ne ukida važnost osobnog odnosa prema Bogu, nego ga stavlja u ispravan okvir: ako uz osobni odnos ne postoji sakramentalni odnos prema Crkvi, onda si ti sam procjenitelj svog odnosa prema Bogu i njegove ispravnosti. Npr. ako se ti sam ispovijedaš direktno Bogu ti sam upravljaš okolnostima u kojima se ta ispovijed odvija; nema nikoga i ničega što te ograničava ili usmjeruje osim tvoje savjesti, koja je nedovoljna, i Boga, koji ne intervenira. Ipak, ti misliš da ti je oprošteno na osnovu svoje savjesti i uvjerenja da si iskren prema Bogu, što nije dovoljno za oproštenje iako si savjestan i iskren. Jer Bog ionako zna i to da si sagriješio i to da ti je žao i da se kaješ, ali ti ipak smatraš da moraš moliti Boga za oproštenje. Znači da su Božja milost i tvoja savjest i kajanje u istom odnosu i prije i nakon tvoje molitve, pa čemu onda uopće i takva molitva? Zar ne bi bilo logičnije nakon grijeha skratiti proceduru i odmah zahvaliti na oproštenju, a usput i na oproštenju za buduće grijehe? U sakramentalnoj ispovijedi predaješ se okolnostima koje nemaš pod nadzorom, koje nisi uvjetovao. I lakše se posramiti pred Bogom, koji ionako sve zna, nego pred čovjekom. A tko je vjeran u manjem, bit će vjeran i u velikom. Bog je u nama uvijek prisutan, i onda kad činimo grijeh ("Tebi, samom Tebi ja sam zgriješio i učinio što je zlo pred Tobom"), a da bi zadobio oproštenje moraš se poniziti pred Bogom i pred čovjekom kojeg nisi ti zaredio za svećenika, ali koji ti daje oproštenje po Kristovim riječima "Kome oprostite grijehe oprošteni su im, kojima zadržite, zadržani su im."
Naravno da sakramentalna ispovijed ne garantira savjest a time ni oproštenje, ako npr. prešućuješ grijehe, isto kao što i Bog oprašta svakome tko se iskreno kaje za učinjeno, ali je ipak sakramentalna ispovijed nužna za potpuno oproštenje i primanje Pričesti.
I, što se tiče Kinga Kunga, premda se s citiranom izjavom slažem, on je jedan od onih koji su unutra, ali su zapravo vani.
Kung je vani,slažem se,van katoličke crkve jer joj nije poslušan.No dali je van kraljevstva Božjeg,e to je već drugi par opanaka.Ostvari,on je još uvjek u katoličkoj crkvi iako se ne slaže sa svime što ona uči!
Tko je u pravu,on ili ona,ostavimo Bogu da sudi!Zanimljivo mi je od njega I ovo:"U životu sam bio u mnogim iskušenjima ali nikad u tako velikom iskušenju da postanem Protestant",,ha ha ,,dobra dobra!
Glede ispovjedi,kome sam ja zgriješio I koga moram moliti oproštenje?Bogu!I jedino je pravo da ga osobno molim da mi oprosti.Ajmo ovako,ti si povredio susjeda Juru,peče te savjest I moliš susjeda Antu da ječe Juri da si poručio da ti je žao!Nebi li imalo veću snagu to da njemu osobno kažeš:"Jure,zasra san,oprsti!"
Ispovjedao sam se ja , ne jednom,dok nisam postao ateista,i primjetih sa zadrškom,kasnije,kad o tome razmišljah,da nisam nikad na ispovjedi svećeniku rekao BAŠ SVE!Bilo me sram a ,kaj ćeš,on ionako nezna!
Kad se ispovjedaš Bogu,znaš da on zna.Sve!I tu nema muljanja!Neznam dali je kod svih tako,kod mene je bilo!
Prednost ispovjedanja Bogu je I u tome što možeš doći kad god hoćeš I reći mu "Oprosti mi"!Kod svećenika baš I ne!I zamisli,dođe smak svijeta a ti nisi ispovjeđen.Ča sada?Ja se ispovjedam svakodnevno!
No,na kraju,ako kažem Bogu,"Oprosti mi molim te!"dali ti misliš da mi nije oprošteno?Da I svećeniku moram poć?Ako kažeš "Da",to meni ništa ne znači,ne obavezuje me,ja ću I dalje po svom ,ipak zanima me tvoj odgovor!
Npr. dok sam studirao bogosloviju na katoličkom fakultetu,jedan svećenik je bio peder(mi to tad nismo znali) koji je kasnije ubio ljubavnika I objesio se.Da se tom smradu ispovjedam?On će me odriješiti,,,,ma hajte molim vas!