Barnaba je napisao/la:
Tko slijedi Krista ne pristaje na farizejštinu. Koliko god današnji farizeji, koji sebe nazivaju "tradicionalistima", htjeli biti tvrde kože, realno su u srcu truli, slabi jer kao i njihovi prethodnici rafinirano relativiziraju nauk Božji kroz vanjsku uređenost koja nažalost nije odraz obraćenja, već puke krutosti. Kad to ne bi bilo tako onda bi se danas moglo sresti farizeje koji mogu ljubiti, opraštati, razumijevati druge, imati veliko srce za ljude, biti milosrdni i ne osuđivati.
Ne gubi nadu ni strpljenje. Bog čini čuda i obraća i farizeje, pa i one gore od njih (ako ih ima). Ali ne očekuj čuda odmah, ipak je Crkva bila u rukama farizeja sve do Drugog vatikanskog sabora. Sjetimo se samo u kakvom su duhu tih dugih stoljeća Pape i crkveni Oci sastavljali svoje izjave. Uzmimo za primjer encikliku Blaženog Pija IX. iz 1864. (dakle poslije Francuske revolucije), slavnu Quanta Cura
http://www.papalencyclicals.net/Pius09/p9quanta.htmiz koje, ilustracije radi, citiram dio uvoda:
"Uistinu, Našim Prethodnicima, utvrditeljima pravde, koji su osobito žudjeli za spasenjem duša, ništa nije bilo više na scru nego da svojim premudrim Pismima i Konstitucijama razotkriju i osude sve one hereze i greške koje, budući suprotne našoj Božanskoj Vjeri, doktrini Katoličke Crkve, moralnoj ćistoći i vječnom spasenju ljudi, često poticahu, nasilne oluje koje teško pogađahu i Crkvu i državu.
Iz tog se razloga Naši Prethodnici apostolskom hrabrošću neprekidno odupirahu
opakim poduhvatima zlih ljudi koji, pjeneći se vlastitim zabludama poput razbješnjelih valova, i obećavajući slobodu dok sami bijahu robovi pokvarenosti, nastojaše svojim prijevarnim mišljenjima i najopasnijim spisima, razoriti temelje katoličke vjere i civilnog društva, ukloniti svaku vrlinu i pravdu među ljudima, izopačiti osobe, posebno mlade, da ih odvedu u zamke zabluda, i da ih na kraju istrgnu iz grudiju Katoličke Crkve."
Ako je vidljiva Crkva bila gotovo dvije tisuće godina vođena farizejima, ako takvima treba smatrati one koji "uvijek teže za disciplinarnim rješenjima", "koji žude za pretjeranom doktrinarnom sigurnošću", koji su "opsjednuti prenošenjem nepovezanog mnoštva doktrina" (
http://www.catholicnews.com/data/storie ... 303971.htm), treba danas imati i malo strpljenja. Tim prije što bi nagla promjena u primjeni inače nepromjenjivog Nauka mogla kod nekih izazvati dojam da se sam Nauk promijenio, a time bi i pojam poslušnosti izgubio svaki smisao. Budući da autoritet Crkve počiva na vjerovanju da njen Nauk proizlazi iz Božje Objave. Ako je Objava nepromjenjiva, a Nauk promjenjiv, jednostavna logika govori da taj nauk ne može imati Božanski autoritet. Prema tome, autoritet Crkve počiva na apsolutnoj koherentnosti.
Dakle, strpljenja s farizejima, sve će doći na svoje mjesto. I bratska ljubav umjesto prišivanja etiketa kao što su "truli u srcu", "slabi", skloni "rafiniranom relativiziranju", "kruti", nesposobni za ljubav, razumijevanje itd. Jer, ako inzistiraš na takvim etiketiranjima, uskačeš sam sebi ravno u usta.