Katolički odgovori

Još uvijek povremeno čitam Book i puno pitanja mi se javlja. Recimo, u srpanjskom broju – demonologija. „Karakteristične aktivnosti demona“. S piscem ovih redaka slažem se barem u jednome – na našim fakultetima sigurno se ne predaje ovakav nauk, a vjerojatno se niti prije nije.

Book između ostaloga nabraja što demoni sve mogu činiti i na koje načine nas napadaju. Pa tako uzrokuju razne prisile, loše navike, ovisnosti, postoje duhovi koji uzrokuju bolesti, demoni ogovaranja i kritiziranja, demoni prisilne konzumacije alkohola i nekontroliranog jedenja, demoni ovisnosti o pornografiji ili demoni umora i pospanosti, koji napadaju najčešće u vrijeme molitve ili čitanja Biblije, da ne nabrajam dalje…

Nisam studirala teologiju, ali koliko znam o vjeri čini mi se da nije potrebno sve svoje grijehe pripisivati demonima, čak to zna biti kontraproduktivno. Ako sam uvjerena da neku moju lošu naviku ili grijeh uzrokuju demoni, umjesto ispovijedi tražit ću pomoć egzorcista ili službe oslobađanja. Ako ni nakon toga učinka neće biti, proglasit će me ili malovjernom ili trajno opsjednutom. Takva vjernička dijagnoza može doprinijeti još većim duhovnim i psihičkim bolestima i „posljednje stanje može biti gore od prvog“… Nije li u neku ruku opasno bez temelja vjernike uvjeravati da su opsjednuti?

Varaš se "adrijana"....itekako se ućila demonologija na teološkim fakultetima....

_________________

A gdje to?
Inače, taj mi se časopis uglavnom čini žutilo kršćanske provenijencije sa ponekim sumnjivim napisima. Prelistam ga kad naletim, ali nemam volje to čitati.

To je bilo prije vaše ere - pohađanja theologije

_________________

Razlog što teologija nikad nije na takav način naučavala o demonima jesu velika praznovjerja i pogrešna učenja koja su od starih vremena vezana uz demone. Gotovo svaka antička religija imala je svoju demonologiju, sve su one bile uvelike pogrešne, a u narodu se smatralo da svaka neprotumačiva bolest ili psihička slabost imaju uzrok u đavlu. Koji svećenik danas može staviti potpis uz tvrdnju da epilepsiju, sljepoću ili neplodnost uzrokuju demoni? Ili ako zaspiš tijekom molitve da si opsjednut? Ali Book očito može.
Iskrivljenih predodžbi o đavlu ima toliko da bi mogla važiti definicija da je demonologija nauka „koja se uči od demona, ona poučava o demonima i vodi k demonima“, što bi bila adaptacija riječi sv. Alberta Velikog o teologiji "koja poučava o Bogu i vodi k Bogu".
Stoga kad neki teolog kaže „Anđeli postoje, ali se u anđele niti u demone ne vjeruje. Samo se Bogu vjeruje.“ onda to nije „ogromno neznanje o djelovanju đavla“ (Book) nego ispravno slaganje stvari u vjeri.

Kupio sam nekoliko primjeraka ovog časopisa i mogu reći da je ostavio čudan dojam na mene. Nekako djeluje previše neozbiljno, pogotovo sa onim slikama koje ponekad znaju biti i neprimjerene. Neke teme su zanimljive, ali često su toliko površno obrađene da bi čovjek ozbiljno mogao pomisliti da je zabunom kupio 24 sata. Također ne volim kada se traži sotona u svemu. Mislim da to može štetno utjecati na ljude koji su psihički nestabilniji. U svakom slučaju imaju strast za vjerom, ali ta strast treba biti pod kontrolom, inače se može pretvoriti u fantaziranje. Ne znam kakav je stav Crkve o ovom časopisu i općenito karizmatskom pokretu.

Časopis "Nacija" je privatni projekt nekih laika karizmatske duhovnosti te iza njega ne stoji vrh Crkve u Hrvata. Ima jedan osebujan stil kojim nalikuje na moderne časopise. Tematski se bavi svim i svačim pa se u njemu moglo pročitati stvarno svašta, a jedini zajednički nazivnik je bio protivljenje uobičajenom načinu djelovanja i razmišljanja unutar Crkve. Uglavnom kao da su se svojski trudili kako bi se zamjerili kleru možda procjenjujući da će time podići čitanost. U zadnje vrijeme objavljuje hvalospjeve o Marcelu Lefebvreu što naoko djeluje zbunjujuće jer Lefebvreovci drže karizmatike nekom vrstom protestantskog otpada (da se blaže izrazim) od kojih im se diže kosa na glavi. Napisao sam "naoko" jer kad se racionalno promotri posve su se našli na crti protivljenja prema oficijelnoj Crkvi i u tom protivljenju nalaze duhovno zajedništvo. I na tome se vidi kako im je nadahnuće napadanja Crkve pod izgovorom borbe protiv modernizma, a pri tome potpuno zanemaruju kako su se tim napadima, svrstali na stranu svih napadača prema Crkvi počevši u kojoj su Ruden, Kolman, Jovanović, Milanović itd.

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.

Tako je. U to vrijeme se i kreacionizam iz Booka preselio u Naciju, pa je Book postao time bolji.

I meni se također učinilo neobično što se časopis Nacija odlučio objaviti tekstove o Marcelu Lefebvreu kad je duhovnost Lefebvreovih radikalnih tradicionalista u potpunosti suprotna karizmatskoj duhovnosti koju inače promoviraju Nacija i Book. Ne pratim više Book, a Naciju nikad nisam čitao pa nisam baš u toku događanja, zar je moguće da su se i oni odmakli od službenih stajališta Crkve? Ne vidim što ima sporno u Crkvi u Hrvatskoj, mislim da se odlično drži i ne povlači se pred agresivnim sekularizmom. Pretpostavljam da bi za Book/Naciju mogao biti problem to što su u Hrvatskoj zabranjene duhovne obnove nekih karizmatika, ali valjda vrh Crkve ima veću težinu od karizmatika? Sigurno postoje valjani razlozi za te zabrane.

Što se tiče samog karizmatskog pokreta. Ipak ne bi trebalo samo na osnovu pisanja Booka ili Nacije prosuđivati čitav karizmatski pokret. Ukoliko želimo biti objektivni ipak trebamo uzeti širu argumentaciju i protumačiti ju bez pretjeranog subjektivizma.

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.

Hm, iza Booka stoji Lončar koji za sebe tvrdi da je legitimni predstavnik karizmatskog pokreta u Hrvatskoj.

Nisam to znao. Tko uopće može biti legitimni predstavnik?

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.

Ako netko navodi da je predstavnik u međunarodnom tijelu, onda bi ga se, valjda, moglo smatrati legitimnim predstavnikom - meni se tako čini.

Ja sam tek prije nekoliko mjeseci počeo nešto malo proučavati katolički karizmatski pokret, dakle nisam neki stručnjak, ali vidim da u tom pokretu postoje neka učenja koja bi mogla biti problematična. Tu mislim pogotovo na jedno učenje koje se u Americi zove "prosperity gospel" - učenje koje tvrdi da će Bog za kršćane želi i financijski blagoslov, zdravlje i svaki oblik blagostanja. To mi se nekako čini čudno i protivno katoličkom shvaćanju evanđelja. Zar nije istina da svatko od nas mora nositi svoj križ? Naravno da nam Bog ne želi loše, ali ako ovako tumačimo evanđelje postoji opasnost od banalizacije kršćanstva i pretvaranja Boga u neku vrstu automata. Vjerujem u čuda i nemam ništa protiv ljudi koji vole ići na duhovne obnove kod karizmatika, i ja bi također volio biti prisutan na duhovnoj obnovi. Od svih karizmatika najviše mi odgovara Tomislav Ivančić. Nekako mi se čini da kod njega nema tih nekih problematičnih elemenata i vjerojatno je najviše teološki obrazovan.

Slažem se s vama obojicom.
Osobno, što god da dolazi iz Amerike - trostruko filtriram!!!