Katolički odgovori

Mislim da takvog okvirnog dokumenta nema jer bi se često trebao ažurirati i, što je još važniji razlog, jedan takav dokument navodio bi ljude na pomisao da te objave pripadaju u tzv. „javnu objavu“, obvezatnu za sve – onu koju nam je Isus ostavio u Riječi (Svetom Pismu) i tradiciji iz apostolskih vremena (pogledaj: http://www.newadvent.org/cathen/13005a.htm ). Da bi netko sastavio i samo pregled svih priznatih privatnih objava u povijesti kršćanstva trebalo bi mu dugo vremena, jer takvih objava ima na stotine, ako ne i tisuće. Najpoznatije su one koje su vezane uz određene svece (Sv. Katarina Sienska, sv. Brigita, sv. Hildegarda…), ali i mnoge blaženike koji još nisu sveci, ili uz mjesta hodočašća (Guadalupe, Lourdes…) ili neke od Papa (Lav XIII.). Objava ima danas toliko da je praktički nemoguće da ih Crkva sve istraži i provjeri, ali one koje su vjerodostojne uvijek nekako (ne bez Božje milosti) pronađu put do biskupovih očiju, jer su često praćene velikim znakovima i očiglednim čudesima. Tako se u Fatimi prilikom zadnjeg Gospinog ukazanja dogodio neviđen „ples“ Sunca kojemu su svjedočile tisuće ljudi ili kada neki kip proplače krvlju ili suzama to nerijetko vide mnogi.

Postoji više vrsta crkvenog priznanja: ono temeljno je biskupovo. Kod nekih ukazanja sve na tome i ostane, a kod nekoliko njih vjerodostojnost su potvrdili i sami Pape (bilo proglašavanjem novih blagdana, npr. Nedjelja Božanskog milosrđa, blagdan Presveto Srce Isusovo i sl., bilo novim pobožnostima, hodočašćem u to mjesto ili samo spominjanjem u katehezama i nagovorima). Još od Tridentskog koncila (1512.-17.) mjesni je biskup prvi i glavni autoritet za procjenu o vjerodostojnosti ukazanja i Papino priznanje nije potrebno (ali ima na snazi).



Rijetke stranice nažalost nude dokaze (zato su baš dragocjene), a ukazanja u Akiti pripadaju među one koje je mjesni biskup potvrdio i dopustio Marijino štovanje pod nazivom „Gospa od Akite“. ( vidi: http://www.miraclehunter.com/marian_app ... nt_01.html )
Kao što sam prije objasnila situaciju, bilo je slučaja da su ljudi pitali je li Vatikan (Kongregacija za nauk vjere) potvrdila i priznala ta ukazanja, apostolski nuncij iz Tokija im je priložio biskupovo pismo kao mjerodavan dokument i dopunio kako Sveta Stolica nije priznala ta ukazanja ni poruke (znači, niti ne proturječi biskupu). > http://www.miraclehunter.com/marian_app ... nt_03.html



Na toj stranici nažalost (kao i u knjizi „Grmljavina pravde“ iz koje je to preuzeto) vole miješati ono što ima prednost kao crkveno priznato i ono koje ima manu što (još) nije priznato, pa tako odmah ispod Akite slijedi don Gobbi kojeg nije priznao nitko. Možda jednog dana kad će se razmatrati njegov život(opis) Papa i dođe do zaključka da je dotični bio autentični vidjelac, svetac ili prorok, ali po svemu sudeći – to se neće dogoditi.

Ovi događaji u Akiti zaslužuju još najmanje jedan post, jer ako su istiniti, šteta bi ih bilo zanemariti, a ako su sporni, bilo bi u redu vidjeti zašto. Iako je Gospina poruka s. Sasagawi vrlo slična fatimskoj poruci, na što i biskup upućuje u svom tumačenju, ima određenih razlika (npr. u apokaliptičnom tonu treće poruke ili u izravnoj kritici nekih događaja u Crkvi). Najvjerojatnije je ta treća "kontroverzna" poruka ujedno razlog suzdržanosti ostalih biskupa Japana prema tim događajima u Akiti, jer, kao što znamo, oni nemaju potporu šire crkvene hijerarhije.
Zanimljivo je da se, prije negoli što je javno objavljena tzv. "treća" fatimska tajna, dugo smatralo da je ona identična toj trećoj poruci iz Akite. A u njoj je opisan jedan slikovit dio Knjige otkrivenja, najava "kazne" i đavlovog uplitanja u samu Crkvu. 2001. g. ispostavilo se da su pogriješili oni koji su povezivali Fatimu i Akitu.
A može li Bog, kada se objavljuje, uopće proturječiti sam sebi?
Mogu li se te poruke iz Akite shvatiti drugačije, ako se stave u kontekst Svetog Pisma i ostalih priznatih privatnih objava?
U suprotnome ostaju vrlo slične onim lažnima, u kojima se prijeti, "kažnjava" i isijava osjećaj nemoći i ostavljenosti na cjedilu.

Strah je suprotan vjeri i pouzdanju

Iako su mnoge (lažne) poruke pune zastrašujućih simbola, opisa i scena, ono čemu čovjek teži nije poznavanje prijeteće sudbine i budućnosti, nego pouzdanje u Božju providnost i vjera koja razgoni svaki strah.

Kako reče jedan duhovnik i psiholog:

„Konačna se bitka na putu pročišćenja sastoji u osjetnu napuštanju životne tjeskobe. Tjeskobni strah nagoni nas i nadzire više od ijednoga drugog elementa našega psihičkog života. Pod tjeskobnim strahom podrazumijevamo trajnu spoznaju kako nam prijete sile koje izmiču našem nadzoru.
…
Vođe duhovnih pokreta dosljedno priznaju kako rast u životu duha otklanja tjeskobni strah. Razlozi za strah prepoznaju se kao tlapnje, ili pak prepreke, koje su tek privremene i nadvladive. Niti jedna od velikih duhovnih religija ne gleda na izvore straha kao na nešto što posjeduje vlastitu onostranu stvarnost. A što je sa strahom od pakla? Čak se i strah od vječnog gubitka shvaća kao lišavanje vječnoga dobra, koje se temelji na odlukama donesenima u vremenu, a ne nakon ovoga života. U svakom slučaju, strah od vječnoga gubitka sveprisutan je te ga ne valja olako zanemarivati. Riječ je od jednom od najdublje ukorijenjenih strahova što ga se u tom smislu nerijetko pogrješno naziva „strahom Božjim“. No, u konačnici je to strah od onostranoga zla, koje se može pojmiti jedino u istinski dualističkoj religiji, kao što je to zoroastrizam.“ (Benedict J. Groeschel)

Neki pak u sličnom kontekstu govore o tzv. bolesnoj religioznosti:

„Vjerski fanatici – osobe koje žive isključivo od religioznih formi. Oni kažu da imaju viđenja, šire proroštva o smaku svijeta, govore o Bogu srdžbe, nesposobni su prihvatiti evanđeoskog Boga, ulaze u sekte. Žive u nesigurnosti i strahu, te imaju potrebu praviti privatne žrtve koje bi umilostivile Boga.

Dakle, ranjena religioznost očituje se po nezainteresiranosti za vjeru, ili nepoznavanju svoje vjere, ili u pretjeranom naglašavanju svojih religioznih formi. Ljudi ranjene religioznosti znaju biti vezani za slike, kipove, hodočašća i crkvene službenike. Skloni su parareligijskim praksama, raspačavanju tekstova i slika o tobožnjim ukazanjima, porukama, proroštvima, glasovima, i u tome se ne daju smesti.

Kao ateisti opravdavaju se općom situacijom u društvu, poslovima, zaduženjima, iscrpljenošću. Ili imaju svoju religioznost, svoje pojmove o Bogu i životu, o savjesti i moralu. Jedni su preosjetljivi i skrupulozni, a drugi neosjetljivi na glas religiozne savjesti. Oni psuju, proklinju, a opet se proglašavaju vjernicima, miješaju nacionalno i religiozno. Ili su dobrohotni, ali u vjeri se ne snalaze, ne razumiju, krivo shvaćaju, žive suprotno od Božjih zapovijedi.“ (Tomislav Ivančić: Dijagnoza duše i hagioterapija)

Sestra Faustina i sv. pričest na ruku

Iako privatne objave ne spadaju u dogmatski dio vjere, često se neke od njih uzimaju kao tobožnji „argument“ u kritiziranju Crkve i u nametanju svojih pogleda ostalima. Tako su u nekih tradicionalističkih skupina (unutar i izvan KC) u modi poruke „Isusa i Marije“ kojima se sije strah i nepovjerenje u odnosu na sasvim ispravan i u Crkvi dopušten način pričešćivanja na ruku. Zanimljivo je da jedna od takvih skupina (na svojim američkim web-stranicama) niječe i sasvim priznate i poznate objave pod navodnim optužbama da promoviraju sv. pričest na ruku. Na meti se tako našla sv. Faustina Kowalska i njena poruka Božanskog Milosrđa, a sve zbog dva mala događaja zapisana u njenom duhovnom Dnevniku, gdje stoji sljedeće:

Jednom mi reče Isus: "Ja napuštam ovu Kuću. Ovdje su stvari koje mi se ne sviđaju."
Hostija dođe iz tabernakula i spusti se u moje ruke. S radošću je vratih nazad u tabernakul. To se ponovi i ja učinih isto.
Ali ponovi se i treći put, ipak hostija se promijeni u živog Gospodina Isusa koji mi reče: "Ovdje neću dugo ostati."
U mojoj se duši probudi iznenada nadasve velika ljubav prema Isusu te rekoh: "A ja te neću pustiti iz ove kuće, Isuse."
Isus opet nestade a hostija je mirovala u mojim rukama. Vratih je u kalež i zatvorih tabernakul. A Isus ostade s nama.
Tri sljedeća dana održavala sam klanjanje iz zadovoljštine.

*

Ovog dana činim zadovoljštinu Gospodinu za sve uvrede i prezire, molim da se ne učini nijedno svetogrđe tijekom dana. Moj duh bio je rasplamsan ovog dana u izuzetnoj ljubavi prema Euharistiji. Mislim da sam sva promijenjena u žar.
Kad sam se približavala Sv. pričesti, primjetila sam drugu hostiju koja se objesila o svećenikov rukav i nisam znala koju trebam primiti.
Dok sam za trenutak razmišljala, svećenik postade nestrpljiv i dade mi rukom znak za pričešćivanje. Kad sam primila hostiju iz njegove ruke, pade ona s njegova rukava u moje ruke. Svećenik ode s kraja pričesne klupe pričešćujući dalje a ja sam cijelo vrijeme držala Isusa u mojim rukama. Čim se svećenik vratio dala sam mu hostiju da je vrati u kalež, jer prethodno, dok sam se pričešćivala, nisam mogla kazati da je druga hostija bila pala iz kaleža nego tek kad sam se pričestila. U vremenu dok je hostija bila u mojim rukama osjećala sam takvu moć ljubavi da cijeli dan nisam mogla ništa jesti ni piti. Iz hostije sam čula riječi: "Htio sam boraviti u tvojim rukama a ne samo u tvom srcu."


Iako bi se ovo jedva moglo nazvati promoviranjem sv. pričesti na ruku, ono možda nije čak niti proročanstvo njenog ponovnog dopuštanja u Crkvi, ipak je znak da ruke nisu nedolično mjesto za položiti hostiju. Osporavanje navedenih ulomaka Dnevnika sv. Faustine samo su mrvice opširne kritike jedne sektaške skupine koja ne pripada Crkvi, a koji ne mogu vjerovati da ovom toliko grešnom čovječanstvu Bog može uopće upućivati poruke o svom Milosrđu. Oni zazivaju Božju pravdu i osvetu nad grešnicima, ne misleći na to da smo ama baš svi i grješni i slabi i potrebni Njegovog obilnog milosrđa…

U 20. stoljeću dvije (po mom mišljenju) najznačajnije Božje poruke svim ljudima – one od sv. Faustine i od djece iz Fatime – koje su same dovoljne preokrenuti i obratiti ljudska srca, premalo se danas šire čak i među nama vjernicima. Ponekad smo u napasti misliti da gotovo sve o tom znamo i da ništa novo ne možemo naučiti, dok se određene skupine „fanatičnih vjernika“ doslovno trude oboje ih osporiti i obezvrijediti…

Link s kojeg sam uzela citate iz Dnevnika sv. Faustine:
http://alfaiomegaduhovniforum.forums-fr ... t2597.html

O fenomenu koji prati jednog laika sa Sicilije, imenom Giorgio Bongiovanni

Talijanski stigmatist – dvojnik vlč. Sudca ili ne?

Da stigme (krvave rane kakve je nosio Isus) ne moraju biti nužno dar Božji, niti uvijek pokazuju duhovnu zrelost neke osobe ili svetost, poznato je iz povijesti kršćanstva. Jedna od poznatijih primjera „lažnih stigmi“ je navodna vidjelica Magdalena od Križa, koja je živjela u vrijeme sv. Terezije Avilske i sv. Ivana od Križa. Mnogi ljudi, uključujući i samog Svetog Oca, bili su uvjereni da je riječ o pravoj svetici koja nosi Božje rane na sebi, sve do časa njene ispovijedi prije smrti kada je priznala otkuda joj zapravo stigme: sklopila je „ugovor s đavlom“…

Iako nikad ne treba suditi prije vremena, mnogi su teolozi, biskupi i Pape od toga vremena bili više sumnjičavi prema nečijim nadnaravnim darovima, nego što li su ih uzdizali kao uzor. Za pravo im daje, u današnje vrijeme, i jedan talijanski stigmatist, o kojemu su još prije 3 godine pisali naši portali i povezivali ga (po sličnosti) s našim vlč. Zlatkom Sudcem. (http://www.24sata.hr/cudne-vijesti/kari ... iji-111416)

Pošto se novinari nisu potrudili nešto više doznati o „objavama“ koje taj stigmatik navodno prima, niti o stavu lokalne Crkve prema njemu, čitatelji su ostali izmanipulirani i uskraćeni bitnim informacijama.

Već i sama web-stranica dotičnog Bongiovannija daje nam do znanja da se on predstavlja katolikom, želi se povezati sa priznatim i nepriznatim katoličkim ukazanjima (reklamirajući ih na svojoj stranici), ali same njegove misli i tumačenja govore drugačije. Njegov je nauk posvemašnji New age, u kojem je Isus samo jedan od Majstora (prema suvremenoj okultnoj tehnici tzv. prizivanja Uzašlih majstora), a Djevica Marija je zapravo Majka Zemlja štovana u drugim religijama. Njegov nauk je posve sinkretistički, ezoterički i prema tome, nekatolički. Sa vlč. Sudcem povezuje ga jedino rekordan broj rana (stigmi) na tijelu, koje on čak niti ne prikriva.


Fotografije spojene za potrebe portala 24sata

zanimljivo?
ako sam dobro zapamtio , ovdje mariu simmu navodiš kao relevantan izvor i argument za nešto, ono potvrđuješ s njom neku svoju tezu, a samo jednu stranicu prije ili čak na povoj -ne sjećam se točno, mariju simu ocrnjuješ i navodiš kao jako spornog mistika??
navodiš u kontekstu dužine moljenja za duše u čistilištu, te da je zbog nje netko mogao prekinuti ( još potrebne) molitve za duše u čistilištu

a u ovom postu ti ta sumniva žena -mističarka služi kao relevantan i jako vrijedan dokaz za neku tvoju tezu??

hoću reći i kod tebe ima nekonzistentnosti i selektivnog pamćenja

mislim da je ovo tvoje povezivanje tog navodnog stigmate sa vlč. sucem totalno neprimjereneo i neumjesno
samo iz ovog što si nevela ako je istina je i prosječnom katoliku jasno da je taj talijanski navodni stigmat čisti new agovac , možda i lažni stigmat

pa gdje ćeš njega uspoređivati sa vlč. sucem??
ja mogu samo isčitati da kroz tog talijanskog fejkera , želiš lukavo , indirektno dovesti do zaključka da je i naš vlč. sudac isti tip ljudi

žalosno od jedne " pravovjerne" katolkinje

Netko ima selektivno pamćenje, a netko čitanje… Ja nikoga ne ocrnjujem, čak i kada je jasno da se vjernik ne može drugačije nego kritički postaviti i prema „vidiocu“ iz Nigerije i prema Mariji Simmi. Citiran post je ustvari dokaz da i takvi navodni vidioci imaju par značajnih „poruka“ (ali se nažalost mnogi njihovi sljedbenici takvih dobrih poruka ne drže) i druga stvar, sve te silne poruke različitih „proroka“ su ustvari toliko kontradiktorne da ne mogu sve skupa u paketu biti vjerodostojne.
Žao mi je kada to netko ne vidi…

Ovaj zadnji post u vezi s vlč. Sudcem nisam uopće ja sama povezala (niti se imalo osjećam krivom) nego sam dala linkove o tome tko ih je povezao, a jedino što nisam spomenula da su i neki vjernički forumi i portali zdravo za gotovo prihvatili tog Bongiovannija kao „talijanskog vlč. Sudca“. Naći ćeš na googlu…

Isto tako, nisam ja odgovorna za Večernjakovu kratku ediciju o vlč. Sudcu u kojem su ga sami prikazali više kao new-ageovca Bongiovannija nego kao karizmatičnog katoličkog svećenika (!)… Ne, o tome i takvim knjižicama koje najviše kupuju upravo katolici treba se navodno šutjeti (da ne skupiš na sebe sav bijes „pravovjernih“ katolika), jer tko to dovede u pitanje, tom bolje da ga nema…

Vlč. Sudca će suditi Bog kao i svakoga od nas. Do tada nam vrijedi samo sud Crkve i ništa drugo. To što netko ima stigme više govorio o njegovom psihološkom profilu, nego o vjerničkom.

Ovih je dana vatikanska kongregacija službeno objavila tekst o Normama o postupku u prosuđivanju navodnih ukazanja. Prije 30-tak godina te su Norme proslijeđene samo biskupima kao pomoć u njihovom radu, bez službenog objavljivanja, a u međuvremenu su njihovi neslužbeni prijevodi ipak izašli u javnost (internet) jer se pojavio velik interes za tu problematiku.

Norme donose pozitivne i negativne kriterije za prosuđivanje,
upute o postupcima mjerodavne crkvene vlasti (biskupa),
o njihovim interventima
i interventima Kongregacije za nauk vjere.

Među prvima taj je tekst na hrvatskom jeziku objavila Mostarska biskupija:
http://cbismo.com/index.php?mod=vijest&vijest=1019

Bok, prvi put sam na ovom forumu. Zamolio bih adrijanu kada nađe vremena da prouči poruke koje se objavljuju na sljedećoj stranici:
http://upozorenje-isusov-drugi-dolazak.de.tl/PORUKE-UPOZORENJA.htm
Naime, dosta katolika čita ove poruke (i laika i svećenika). Govori se da su vjerodostojne i da u njima nema ništa što krši nauk Crkve.
Ukratko, što sam shvatio iščitavajući te poruke:
- navješčuje se Isusov drugi dolazak,
- govori se da upravo sada živimo u posljednjim vremenima,
- da je ovaj papa, lažni papa, a da je Isus razočaran Bendiktovim odstupanjem,
- Benediktovo odstupanje je najavljeno i godinu dana prije,
- da će ovaj lažni papa, pokušavajući se približiti protestantskim denominacijama, dovesti misu do bezobličnosti, bit će izbačeno (ili umanjen značaj) euhorastije na Sv. Misi.
- vjernici koji čitaju te poruke mogu biti križari koji mole posebne molitve da se sve to zapravo ne dogodi, ili ako se i dogodi, da bude slabije izraženo.
- poruke su svakodnevne i dolaze od majke četvero djece. Ovaj link je prijevod na hrvatski jezik.

Eto, Adrijana, molim te kada stigneš ovo malo proučiti i dati svoje razumsko mišljenje na ovu temu...
Hvala

Nisam Adrijana, ali ti mogu reći da ovdje mnogo toga krši nauk Crkve - dosta je da poziva na neposluh Petrovom nasljedniku, da ne govorimo o drugim stvarima. Ovo je još jedna stvar u kojoj treba stisnuti tipku del

Vjeruj mi, nisam stigla pročitati svih 600 poruka koje ova vidjelica šalje, ali evo nešto što bi bilo dovoljno za početak:

1. Poruke navodno pripremaju ljude za drugi Kristov dolazak. Ali… Isus je još prije 2000 godina rekao da će mnogi unatoč svemu biti „nepripremljeni“, da neće biti drugih niti posebnih najava niti znakova Njegovog dolaska od onih koje su evanđelisti naveli, te da će se pojaviti vrlo mnogo lažnih proroka koji će se „zaogrtati svjetlom“. Zapravo, poruka evanđelja jest da treba uvijek živjeti budno, kao prvi kršćani, očekujući s punom nadom (a ne toliko sa strahom) Drugi Kristov dolazak.
Meni se čini da su ove poruke zapravo dosta toga preuzele od lažnih poruka iz Garabandala ('60-tih godina), jer se upravo tamo najprije govorilo o „Upozorenju“.

Nije baš dobar znak niti što poruke propagiraju milenarizam, nauk koji je Crkva osudila kao pogrešan. To su one poruke u kojima piše da će Era mira trajati točno 1000 godina jer doslovno tako piše u Knjizi otkrivenja. Poruke čak naglašavaju "Isusov" autoritet u odnosu na vjekovno crkveno mišljenje o simboličnom broju 1000. "Isus" jedne vidjelice tako se razlikuje od svih drugih Isusa koji su se tijekom stoljeća ukazivali u privatnim objavama, a razlikuje se i od Isusa kojeg naviješta Crkva.

2. Što se tiče lažnih papa, tj. antikrista, možda bi bilo najbolje to usporediti sa najstarijim kršćanskim naukom koji je ostao sačuvan, onaj crkvenih otaca, o antikristu. Zanimljivu knjigu je o tome napisao bl. John H. Newman, pa preporučujem ako nađeš.

3. O proročanstvu da će Benedikt XVI. odstupiti, tj. doslovno „da su mu dani odbrojani“, rekla bih samo da nije prorocima teško zaključiti da stariji čovjek ne će još dugo živjeti…

4. O aferama i zavjerama unutar Vatikana pisale su sve dnevne i tjedne novine (mislim na Vatileaks), pa prorocima i nije baš teško pisati komentare. Još malo dodatak starih sedevakantističkih teorija o masonskih zavjerama u Crkvi, pa čini mi se da ništa u tim porukama i nije baš NOVO.

5. Kaže da će ovaj papa Franjo izobličiti misu i da će umanjiti značaj sv. euharistije. Onda mislim da je baš dobro što se upravo njemu dogodilo ono euharistijsko čudo u Buenos Airesu prije par godina, kad se hostija pretvorila u pravo ljudsko meso. viewtopic.php?f=8&t=1298
A možda ipak on vjeruje u sakrament?

6. Još jedna stvar koja nije sasvim nevažna. Autorica poruka želi ostati anonimna. U takvim slučajevima to nije baš znak poniznosti, jer kad bi ljudi znali kojoj biskupiji pripada posavjetovali bi se s njenim biskupom, a ovako sve visi u zraku.

Što se raznih objava i viđenja tiče; postoji samo jedna Objava koja je za katolika obvezujuća i mjerodavna a to je Sv.pismo. Tu je i nauk Crkve koji se oslanja na Bibliju, otačku tradiciju i dogme koje su nam putokaz pravovjerja.
Privatne objave, viđenja.... ne obvezuju nikoga! Ako su nekomu inspirativne u njegovoj duhovnosti onda ih treba dobro provjeriti jesu li u skladu s gore navedenim odrednicama. Ako sam vjernik to nije u stanju neka pita svećenika ili teologa/inju koji u crkvi vrše neku službu vjeroučitelja/ice....
Mistici su posebna kategorija vjernika i sam fenomen mističnog zahtjeva poseban pristup i razlučivanje.
Teško da ćemo kod suvremenih mističnih pojava biti u stanju razlučiti što je tu plod bolesne mašte a što prosjaj nadnaravnog. Tek kada se iskristalizira tjekom vremena kao pravovjerni fenomen, poput velikih kršćanskih mistika, možemo biti sigurni u njegovu vjerodostojnost.
Uz toliku silnu pravovjernu duhovnu litereturu, stvarno ne vidim razlog da bi trebalo uzimati u obzir svako tobožnje viđenje i 'proročanstvo'.
Napose, kada je u pitanju 'proricanje' budućnosti u svezi kojekakvih katastrofa, kataklizmi i kojekakvo zastrašivanje Božjom kaznom - jednostavno treba odbaciti a ne trošiti na to vrijeme.
Isto tako kada je riječ o Isusu koji plače, Mariji koja lije suze nad ovim ili nad onim - riječ je o bolesnoj i hinjenoj pobožnosti. Isus je Kyrios što znači Gospodin, riječ koja se koristi za Boga. Cmizdravi Isus je plod bolesne mašte.
Ponekad dobijem poštom takve bolesne uradke i uvjek kad ih čitam zaboli me glava.

Ovo je bolji link http://upozorenjepreddrugidolazak.info/ - prevode poruke sa kašnjenjem od jednog dana za originalnom stranicom http://www.thewarningsecondcoming.com/messages/


Piše da će Papa Benedikt voditi Božju djecu. Znamo da je on star i ne zvuči mi moguće da će ići protiv Pape Franje. Ako se to ipak dogodi, tada ću povjerovati u te poruke.