moram priznati da i mene pomalo zbunjuje pojam egzorcizma, posebno u zadnje vrijeme otkako su se pojavili karizmatski pokreti, tj. otkako sam postala svjesna njih. Onaj zli se cesto jasno spominje u govorima karizmatika, koliko sam primjetila. I nije lose podsjetiti tu i tamo, ali sto neki ljudi cine s tim informacijama? Puno, puno njih? Oni danas bez razmisljanja sami "istjeruju" raznim egzorcistickim molitvama. Ko da ce ih te recenice same po sebi zastititi.
Nazalost, dosta ljudi vjernika koje sam upoznala pridaju preveliku vaznost napadanju zloga i nekakav strah od njega i moram priznati da primjecujem neke crte fanatizma u njihovom nacinu vjerovanja. Kod obicajnih vjernika starije generacije i kod vjernika gladnih senzacija, neceg drugacijeg, koji se grupirano mogu zateci na mjestima kao sto su molitve za oslobadjanje na karizmatskim susretima. Koliko je to dobro?
Duh Sveti je taj koji pokazuje covjeku sto je ispravno pa se nadam za sve nas da cemo dostojanstveno vjerovati i zivjeti s Gospodinom, sad i u vjecnosti.
Mislim da je podjednako lose negirati prisutnost zloga kao i pretjerano pricanje i razmatranje o njemu, obracanje njemu "istjerivanjem", da se tako izrazim.
Mislim da treba biti svjestan njegovog postojanja, ali mu previse ne dati maha u nasim recenicama, u nasim mislima, tj. ne pricati stalno o njegovom djelovanju. Mozda je i to jedna vrsta njegove zamke. Jer sto vise covjek razmislja o istjerivanju i kak sad on djeluje i slicno, cita tekstove o tome, molitve egzorcizma za laike i svasta nesta dovede se u situaciju da pomisli da mu on moze nauditi. I postaje "covjek u strahu", a ne "covjek u sigurnosti".
Ako je covjek slobodno bice koje moze reci ne i koje moze traziti zastitu i dobiti ju od Boga, gdje je tu strah? A ljudi se neprestano boje, i njega i svega na svijetu.
Nema pouzdanja u Boga, onog nevinog djecjeg pouzdanja da nas stiti i vodi. A to je vjera. Potpuno predanje. Vjerovati da je Bog uz tebe i obracati se samo Bogu i misliti samo na Boga. Tako zli nema mjesta za manevar. Bar tako mislim.
Ja sam se jedno vrijeme dovela u situaciju da sam pretjerano citala knjige, tekstove o zlom. Dobro je informirati se, ali covjek je covjek i on si uvijek umisli vise no sto treba i pocela sam vise misliti o tome kako sad zli djeluje, koje molitve su za "tjeranje" i takve ideje, vise no sto sam poboljsavala odnos s Bogom, rasla u vjeri, jel.
Ako se vec sad, za ovog zivota, mozemo pripremati na potpuno zajednistvo s Bogom sto nam, vjerujem i nadam se, neminovno slijedi u nasem postojanju, zasto to ne cinimo?
Zli je nemocan ako smo svjesni da smo slobodna bica koja slobodno odabiru, ako znamo tko smo i sto smo i ciji smo i ako zivimo zivot iskreno u miru u zajednistvu s Bogom, nasim Ocem. Ako vjerujem da me Bog stiti, onda nema straha. Pa i kad sam usred kusnje.
Ne mozes vjerovati istodobno da ti netko moze nauditi i da te Bog potpuno stiti. Onda nesto nije u redu s tvojom vjerom, nisi jos potpuno predan Isusu. Jer kad jesi tad nema straha.
A egzorcizmom nek se bave svecenici, kako su vec rekli, posebni svecenici, odabrani tj. oni koji imaju veliku milost duboke vjere i sigurnosti u Boga. Svatko u Crkvi ima neku ulogu. Bar tako mislim. A i mislim da je kod nas u Hrvatskoj potrebno vise sluzbenih egzorcista svecenika. Koliko znam imenovan je samo jedan, zar ne?
A potrebno je i sto vise "ucionica vjere" za odrasle, tribina, radionica, redovitih susreta gdje u svakom trenutku mozes pitati i nauciti ono sto te zanima, gdje mozes biti savjetovan, to mozes i sad ali da to bude dostupnije svim zupljanima i da se to ustali kao svakodnevnica u svakoj zupi, cini mi se da puno ljudi tapka u vjeri po svem i svacem, ne poznaju vlastitu vjeru. Pa eto i ja dok mi pokoja ne sine, jel.
A trebali bi uciti i rasti u vjeri cijeli zivot..ne samo neki, svi. Bez znanja, svijesti o necem to ide malo teze.