Katolički odgovori

privatne stranice s raspravama o suvremenim vjerskim temama
Sada je Sri tra 22, 2026 15:40

Vrijeme na UTC + 01:00 sata




Započni novu temu Odgovori  [ 60 post(ov)a ]  Idi na stranu Prethodni  1, 2, 3, 4  Sljedeće
Autor Poruka
PostPostano: Ned vel 07, 2010 08:38 
Avatar korisnika

Pridružen: Sub ruj 26, 2009 16:15
Postovi: 88
Lokacija: Moj Dom je Hrvatska
Ako si ti dobar profesor, ne znači da su svi profesori dobri. Isto tako ako sam ja dobar roditelj, ne znači da su svi roditelji dobri prema svojoj djeci. O pozitivnim primjerima se ne piča puno, ali o negativnim čitamo u novinama i to o onim radikalnijim:
o profesorima pedofilima i djeci koja tuku profesore.
Ono o čem se ne govori, jer nije radikalno, je psihičko maltretiranje djece od strane nekih profesora (ne tebe).
To je teško dokazivo jer tu postoji tanka granica između odgojnog i šamarujeć govora. Posljedice se vide na djetetu.
Osobno sam u osnovnoj imala primjer takve profesorice, kojoj nitko nije mogao stati na kraj. Sad kao roditelj imam problem sa svojim djetetom. Nikakvi razgovori ni s profesoricom, ni s ravnateljem ne pomažu. Jedino mi preostaje da dijete naučim kako da se obrani od takve vrste maltretiranja, a ne znam kako.

_________________
samo je u Bogu mir, dušo moja


Vrh
 Profil  
 
PostPostano: Ned vel 07, 2010 12:16 

Pridružen: Sub vel 14, 2009 20:30
Postovi: 2092
Nisam ni mislila da se tvoj post odnosi na mene. No, ja sjedim u zbornici i čujem i vidim i svoje kolege. Sigurno da ima i ponižavanja i neprikladnih riječi i postupaka od strane profesora. Ipak, i dijete mora imati određenu čvrstoću.
Dok sam išla u gimnaziju imali smo staru profesoricu iz latinskog koja nam je doista svašta govorila. Bojali smo je se, ali ni na koga od nas to nije osobito utjecalo, a vrijeđala nas je stalno. i naučila nas. Za primjer: ja sam imala trojku, ali sam dugi niz godina kasnije pomagala kćeri u gimnaziji koja je imala odličan.
Dijete se osnažuje doma. Ono treba znati da život nije bajka, ni ljudi anđeli i da svatko griješi. Iz obiteljske ljubavi i podrške, iz vjere u Boga treba nositi samopouzdanje i svijest o vlastitoj vrijednosti. Te se stvari grade do tri godine, do sedam dograđuju, a poslije samo dotjeruju. Jasno da jednoga dana, kao odrastao, svatko može, vođen vjerom, raditi na sebi i ispraviti mnoge "krive Drine".


Vrh
 Profil  
 
PostPostano: Ned tra 11, 2010 12:55 

Pridružen: Pon tra 05, 2010 23:56
Postovi: 6
EDIT: ovaj post je prebačen sa teme Postoji li mogućnost Crkvenog vjenčanja s ateistima?
Admin


Giovi je napisao/la:
alojz je napisao/la:
U današnje vrijeme većina ateista ne zna za ove informacije, te se nepotrebno izlažu raznim "tečajevima" kroz nekoliko mjeseci da dobili sakramente i prihvatili vjeru u koju ne vjeruju, sa svrhom da udovolje drugoj strani.

Mislim da nisi shvatio što je nepotrebno, a što je potrebno.
Ako si potpisao, pred svjedocima, da će djeca imati odgoj u katoličkoj vjeri i majci omogućiti da živi svoju vjeru, onda bi trebao upoznati što to ona živi i uostalom kako će ti djeca biti odgajana! U ljubavi i jedna i druga strana žele upoznati drugoga i sve ono što im je bitno u životu. Dakle ne iz prisile, nego baš zato što to drugoj strani nešto znači. Nije ovdje stvar o sakramentima koji se "odrade", dobivanje sakramenata nije uvijet, već se radi o ljubavi koju zanima sve o drugoj strani, dakle i njezina vjera.



Gosp. Giovi,

Situacija je drugacije ovdje, niste racunali na opciju roditelja, koji kao zadrti katolici ne pustaju svoju kcerku da se uda
izvan crkve.Kcerci je mozda vjera nametnuta rodenjem, a ne njezinim izborom.Zna se da katolici svojoj djeci namecu vjeru cim se rode tj. dijete biva krsteno i primljeno, tamo gdje mu nije mjesto da bude.Ja sam jedan od takvih slucajeva.
Ovo je slobodna zemlja,svatko ima pravo slobodnog izbora.
Upravo obratno, svojoj djeci kao katolici iliti nametnuom vjerom, ne zelimo ih odgajati u katolickom duhu,jer smatramo da je to pogresno.Ne zelimo ponavljat grjeske svojih roditelja i nametati djeci vjeru, neka sama izaberu kad za to dode vrijeme.
Prije toga nece biti ni krstenja, ni pricesti.
A ljubav nema veze sa vjerom, jel da se tice vjere mi nikada ne bi bili zajedno.
Dolazim iz mjesta od 20-tak tisuća stanovnika i sa sigurnoscu vam mogu potvrditi da radi od "odrađivanju sakramenata" za nevjernike, ispunjenju roditeljskih zelja, ugođaj "tradicionalnog vjenčanja".
Iskreno,meni kao katoliku crkveno vjenčanje predstavlja samo lijepe fotografije iz svatova iliti ugođaj.

S postovanjem!


Zadnja izmjena: alojz; Ned tra 11, 2010 13:03; ukupno mijenjano 1 put/a.

Vrh
 Profil  
 
PostPostano: Ned tra 11, 2010 13:30 
Avatar korisnika

Pridružen: Čet pro 31, 2009 12:59
Postovi: 248
Ako se govori o katoličkom odgoju kao nametnutom onda je i svaki drugi odgoj nametnut djeci. Pa najlakše je pustiti s lanca. Ako su krštenje i ostali sakramenti nešto objektivno dobro, ako je katolički odgoj u svojoj biti dobar, ako uči dobroti itd. onda mislim da je dužnost roditelja priuštiti svome djetetu nešto dobro. Koji roditelj svome djetetu neće dati nešto što je dobro. Može se reći.,,Majčino mlijeko nije ukusno. Čokolino je ukusniji. Djeci je nametnuto majčino mlijeko, ona bi čokolino. Nemojte hraniti djecu dok ne mognu sama izabrati.

_________________
http://www.mhfm1.com


Vrh
 Profil  
 
PostPostano: Ned tra 11, 2010 14:42 

Pridružen: Pon tra 05, 2010 23:56
Postovi: 6
Poanta je u tome da živimo u slobodnoj državi, te imamo mogućnost izbora.
Neka svatko izabere svoj put.Osobno necu nikome nista nametati.Ako u buducnosti moje dijete hoce ici na vjeronauk,
ili pristupiti katoličkoj ili bilo kakvoj vjeri podržat ću ga.
Prije toga neću nikome ništa nametati,jer vjera je bila nametnuta meni, ali ja sam izabrao svoj put.Svatko ima svoj put ili
će ga naći.
Ako netko nije član katoličke crkve ili nije odgajao svoje dijete u tom duhu zašto bi njegovo dijete bilo "pušteno s lanca"
U današnje vrijeme crkva i moral ne idu zajedno, dobri i moralni ljudi ne trebaju biti vjernici.
Nažalost za vas poznato je kakve afere tresu danas katoličku crkvu, sve su to ljudi koji su katolici,koji su moralni, koji su vjernici, koji se ispovjedaju i koji su ugledni članovi zajednice, pa čitate svaki dan što rade.
Ne znam po čemu zaključujete da je crkva "dobro" te da ja kao budući roditelj zakazujem u tome što djetetu neću dati ono što je dobro, naprotiv tome pružit ću mu sav izbor i podršku ovog svijeta, pravo izbora.


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Recycle Bin
PostPostano: Ned tra 11, 2010 21:22 
Avatar korisnika

Pridružen: Sub ruj 26, 2009 16:15
Postovi: 88
Lokacija: Moj Dom je Hrvatska
Što znači sloboda izbora - po meni bi ona trebala biti omogućena svakom punoljetnom čovjeku, ali s vremenom ta dobna granica se spušta sve niže, pa i tamo gdje je opravdana i gdje nije.
Primjerice kod odabira zvanja, ili dečka, ili vegetarijanske prehrane...djeca u sve mlađim godinama traže svoja prava.
Što znači da roditelji djeci omogućavaju izbor...u čemu.
Kad odgajaš dijete, vidiš da već kao malo gleda do kuda dosežu njegova prava...kad neće ići spavati, ili neće jesti, kad ne bi u školu, neda mu se pisati zadaće, ne želi u crkvu, ne želi kući...kasnije zahtijeva svoje pravo izbora da izlazi do kada hoće, da se oblači kako hoće...hoćeš li mu omogućiti slobodu izbora u svemu što zahtijeva...odgovorno tvrdim da nećeš.
Kao roditelji svojoj djeci želimo najbolje. To znači da ćemo mu ograničiti pravo izbora u onim stvarima za koje znamo da će mu biti na štetu. Tu mislim na sve ranije nabrojano. A odgojem ćemo mu pružiti sve one vrijednosti koje su i za nas važne. Koliko će dijete od toga prihvatiti ovisi o njemu, ali tek kad sazrije može samo donositi odluke i reći - ne prihvaćam ili ne slažem se ili ja ću činiti suprotno onom što su mi roditelji odgojem htjeli nametnuti, moji prioriteti vrijednosti su drugačiji i slično.
To je po meni pravo izbora.
Ali vidim ovdje se radi samo o pravu na nekatolički odgoj...

_________________
samo je u Bogu mir, dušo moja


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Recycle Bin
PostPostano: Pon tra 12, 2010 08:25 
Avatar korisnika

Pridružen: Čet pro 31, 2009 12:59
Postovi: 248
Tako je ozana. To je upravo ono što sam ja htio reći. Djeci od najranije dobi ''namećemo'' stvari koje su za njihov rast i razvoj nužne. Što će biti ako pustimo dijete da samo bira? Neće znati. Kako će dojenče izabrati čokolino?

Ili dijete od 5 godina kad mu mama skuha nešto što mu se ne sviđa, recimo kelj ili poriluk. Jedi dijete zdravo je. A dijete bi slatkiše, smoki, čipsove, McDonalds i ostalo smeće što nije zdravo za njegove zube i ako samo to bude jeo najvjerojatnije će se jaku udebljati i kasnije će patiti od kolesterola, imat će smetnje na srcu i ostalo.

Slično je i s religijom. Zar da ne odgajamo djecu u duhu u kojem smo mi odgojeni? Kako ćemo ih odgajati? Jedan od značajki religioznog odgoja jeste zabrana psovanja. Je li to loše? Siguran sam da je nametnuto. Ali, je li to loše?
Druge su poticanje na ljubav, na molitvu, na praštanje, na poštovanje tuđeg...je li to loše?

Ako ih ničemu ne učimo kako naša djeca će kasnije izabrati? Ako ja svoje dijete (nemam dijete..imam 17 godina) ne učim o kršćanstvu što će ono kad dođe u pubertet, ono doba pronalaženja? Neće ništa ni izabrati jer mu nitko nije ništa niti ponudio da izabere.

Mnoge stvari nam se čine nametnute. Nametnut nam je ovaj jezik, ova država, himna, grb, zastava...

Još ću reći da ti možeš odgajati svoje dijete kako god hoćeš. To je tvoje pravo, tvoja slobodna volja. Ali znaj da kao što je tebi ''nametnut'' katolički odgoj ti ćeš svojoj djeci nametnuti nekatolički. Ono što misliš da je dobro za tvoju djecu daj im, ali znaj da postoji mogućnost da i ona budu nezadovoljna onim stvarima koje im pružaš za njihovo dobro.

_________________
http://www.mhfm1.com


Vrh
 Profil  
 
PostPostano: Pon tra 12, 2010 17:38 
Avatar korisnika

Pridružen: Sub ruj 26, 2009 16:15
Postovi: 88
Lokacija: Moj Dom je Hrvatska
Zanimljivo kako ti, cunjozu, zrelo razmišljaš u ovim godinama...mislila sam da si stariji...ja u ovim godinama mogu slobodno reći da nauk svete Crkve katoličke ima u svojoj osnovi sve pozitivne vrijednosti i ne naučava ništa loše, a negativni primjeri članova Crkve znače samo to da ti pojedinci ne slijede pravila u cjelosti.

Naravno da će katolik odgajati djecu kao katolike, a ateist kao ateiste, ali ovdje je u pitanju razočaranost katoličkim odgojem, koji možda nije bio dobar. Ne znam. Imam takvih primjera oko sebe, ali nedavno sam doživjela nešto suprotno. Žena koja je u kasnijim godinama upoznala katoličku vjeru izražava žaljenje zbog toga što u djetinjstvu nije dobila osnove katekizma. Osjeća se zbog toga zakinutom i govori otprilike: "Vi ste sretni što ste još kao djeca upoznali Boga, ja sam bila prazna i bez cilja sve ove godine, ukratko ja nisam živjela..."

_________________
samo je u Bogu mir, dušo moja


Vrh
 Profil  
 
PostPostano: Sri tra 14, 2010 14:14 
Avatar korisnika

Pridružen: Sub svi 17, 2008 15:56
Postovi: 635
alojz je napisao/la:
Situacija je drugacije ovdje, niste racunali na opciju roditelja, koji kao zadrti katolici ne pustaju svoju kcerku da se uda izvan crkve.Kcerci je mozda vjera nametnuta rodenjem, a ne njezinim izborom.Zna se da katolici svojoj djeci namecu vjeru cim se rode tj. dijete biva krsteno i primljeno, tamo gdje mu nije mjesto da bude.Ja sam jedan od takvih slucajeva.!

Nisam takvog misljenja..
Imam udanu djecu i unucad i dobro znam da je itekako vazno da postoji " granica" u svemu...
Itekako je vazno sta roditelji daju i pruzaju djeci,isto i Crkva i Skola...
Dali je RK vjera nametnitna tebi dragi brate ne ulazim u to..
Meni nije,za mene je vazno moji stari s nasom tradicijom..Ja dajem i prenasam ono sto sam dobila u roditeljskom domu,upravo sada to prenasamo i na unucad...
Kod djece sam vidjela da nisam ni truna pogrijesila...a ni kod mene moji roditelji,ako mislis da su mi " nametnuli "vjeru....
Djete od malena stice radnu naviku,duzni smo im to "nametnuti",inace sta ce biti od tih ljudi,bolje reci djece ako se ne naviknu radu....
Mi smo im duzni "nametnusti skolu i skolovanje",ako ono samo odluci...moze se dogoditi da nece biti ni pismeno...
Sloboda je dobra,ali i ta sloboda ima granice...
Svima nam je jasno da smo duzni ciniti dobro,inace za zlo i nerede mozemo biti kaznjeni...

Citat:
Ovo je slobodna zemlja,svatko ima pravo slobodnog izbora.
Upravo obratno, svojoj djeci kao katolici iliti nametnuom vjerom, ne zelimo ih odgajati u katolickom duhu,jer smatramo da je to pogresno.Ne zelimo ponavljat grjeske svojih roditelja i nametati djeci vjeru, neka sama izaberu kad za to dode vrijeme.
Prije toga nece biti ni krstenja, ni pricesti.

Imas pravo na svoju slobodu , ne zelis praviti greske svojih roditelja,ali zato ces praviti "druge "greske,za koje ce tvoja djeca jednoga dana isto reci kao ti za tvoje roditelje,da nisu zadovoljni s tvojim sto si im dao i pruzio...
Citat:
A ljubav nema veze sa vjerom, jel da se tice vjere mi nikada ne bi bili zajedno.
Dolazim iz mjesta od 20-tak tisuća stanovnika i sa sigurnoscu vam mogu potvrditi da radi od "odrađivanju sakramenata" za nevjernike, ispunjenju roditeljskih zelja, ugođaj "tradicionalnog vjenčanja".
Iskreno,meni kao katoliku crkveno vjenčanje predstavlja samo lijepe fotografije iz svatova iliti ugođaj.


Zasto mislis da ljubav nema veze s vjerom....Ljubav ima veze sa svim..Ako ti Sakramente vidis kako ispunjenje zelja...Hm...sta reci na to...? Tu nesto nedostaje...?

_________________
"Čovječe stvoren si na sliku Boga koji je ljubav. S dlanovima da daješ, sa srcem da ljubiš i s dvjema rukama - upravo toliko dugačkima da zagrle drugoga".Vergelt’s Gott


Vrh
 Profil  
 
PostPostano: Sri tra 14, 2010 18:47 

Pridružen: Pon lis 05, 2009 23:25
Postovi: 133
Evo ja mogu reci tu samo osobno iskustvo.
Vrlo jasno cu reci da da nisam kao dijete bila odgajana u katolickoj vjeri da bi bila zauvijek izgubljena i nikad ne bi upoznala tu mogucnost, koliko zivot moze biti lijep, slobodan, u ljubavi s ljudima i Bogom. Nikad ne bi shvatila da je najpotpuniji zivot za covjeka unutar katolicke vjere. Tada je najblizi Isusu.

Jer tamo su me ucili o Bogu u pravo vrijeme, znaci kad sam bila jos nevino dijete i sve sam shvacala nevino i apsolutno, onako kako samo djeca mogu, ucili su me da je Bog savrseno dobar, savrsena istina, logika, razum, milosrdje, otvorena mi je bila dusa za Boga, da zudim za njim kao savrsenim, bez mane....sve ono za cim mi je cijelo bice zudjelo nakon toliko tragedija i zla u zivotu, mojih gresaka i posljedica gresaka ljudi u mojoj okolini.

Katolicka vjera dopusta ljudima slobodu, otvorenost uma, da slobodno odabiru, nema prisile, tako da sam pocela lutati u svojim buntovnim tinejdzerskim godinama, traziti se. Sve je bilo cool, moderno. Na nacin razmetnog sina sam pocela zivjeti.

Bog zbilja zeli da Ga odaberemo potpuno slobodni, da to bude potpuno nas odabir. Dopusta nam nase razne opacine i oprasta nam sve i svasta, jaaako je strpljiv s nama i ceka, i tako mozemo razlikovati dobro i lose i tako potpuno slobodni se odlucujemo za dobro i za popravak. I Gospodin je milosrdan i popravlja. Nevjerojatno, zar ne? Nama ljudima takva sposobnost za oprost i milosrdje je skoro pa nezamisliva.

Sva ucenja ili druge religije su imale neku gresku u sebi, da li manjak ljubavi od one koja je zivjela u meni ili manjak logike od one koja je zivjela u meni. Nisam osjetila potpuno zadovoljstvo, bas nevinu radost, potpuni smisao. Na kraju me Isus doslovno iscupao iz blizine jedne sekte. Samim tim sto je bio sa mnom od pocetka mog zivota, prisutan kroz katolicko ucenje. Ti sektasi nisu ni do koljena Isusu kad Ga odaberes i kad On preuzme stvar u svoje ruke, premda su jaci od samog covjeka i nenormalno zavodljivi. Bogu hvala da sam Ga upoznala dovoljno rano da znam prepoznat.

Kad sam odabrala, pokazao je svoju snagu, da je On Kralj i Istina i da me volio i imao u namjeri jos prije pocetka vremena, prije ovog svemira i priznao me opet kao svoje dijete kad sam Ga odabrala u slobodi i da je Njegov pecat na meni od pocetka, od krstenja. I da "zlocesti" sa svojim okultizmom moze samo skakutat ko nemocni majmun kako je jedan svecenik iz Vatikana opisao. Stvar je u tome da smo stvoreni slobodni i da sami biramo. I to je najvaznija i kljucna odluka u nasem zivotu, odluciti se za dobroga Boga i traziti Ga i biti Ga gladni u najkompletnijem obliku. Da se tako izrazim. :) Biti istinski trazitelj, bez kompromisa. Bez prilagodbe "modernom svijetu" i njegovim zahtjevima.

I veliki je blagoslov imati Bozji pecat na sebi od pocetka zivota.

Samo u Bogu kako Ga katolicka crkva naucava sam nasla mir. I ja vise ne lutam. Zbilja sam jako zahtjevna i kriticna. I sve mora "klapat" da prihvatim. To sam nasla jedino u katolickoj vjeri. Onako kako katolici cuvaju ono sto im je Bog povjerio. Istinu o Njemu. Sto je prava ironija, nasla sam se kod kuce jer sam vec bila upoznata s tim, pojmovno. Ali kao buntovno dijete nisam razumjela. Oholost i sebicnost tako jako moze zaslijepiti.
I hvala Bogu na strpljenju i ljubavi. Mislim da nitko od nas ne moze ni zamisliti koliko je Gospodin strpljiv s nama i koliko nas voli i zapravo navodi da ucimo na svojim greskama. Pravi Otac.

Od svih krscana, smatram da jedino katolici cuvaju puninu vjere, nisu oni nikamo isli, na istom su mjestu jos od Petra, ma kontinuitet vjere jos od Mojsija, jos od Abrahama, od njih se odlazilo i modeliralo nauk vjere, a ne obratno. Zbilja se nadam da ce se jedinstvo krscana napokon dogoditi. Da se svi sinovi vrate kuci, da Tijelo Kristovo bude jedno opet, kako i treba biti. A ne da stoji razderano u svijetu kakvo je danas. Ah, kako to boli. :(


Vrh
 Profil  
 
PostPostano: Sri tra 14, 2010 19:34 

Pridružen: Pon lis 05, 2009 23:25
Postovi: 133
Sad sam procitala komentare o feminizmu.
Jos davno sam procitala u nekim americkim teorijama zavjere da je feminizam dizajniran kao jedan od najjacih pokreta za razbijanje osnove zdravog drustva, dakle cvrstine obitelji. Ako je obitelj zdrava i narod je zdrav i budan, to smo vec culi.

A i slaze se s neposlusnoscu Eve.

A ono iz Biblije da zena treba postivati i slusati svoga muza, a muz voljeti i maziti svoju zenu mi se cini ne ponizavajuce za ovo ili ono, vec dobivanje ravnoteze u braku. Zene su veci kalkulatori i takticari u vezi, a muskarci slabiji na zgodne zene. Opcenito govoreci. Drugim rijecima, zene zele sigurnost, da su samo one voljene i jedine u muzevim ocima, a muskarci zele sigurnost da ta ljubav prema zenama ne bude izigrana, iskoristena i takticki izmanipulirana, onako kako samo zene znaju trazeci zivotnu sigurnost, sta god to kojoj zeni znacilo nakon toliko razocarenja u ljubavi.

Svi mi zapravo zelimo isto: da u sigurnoj okolini, znaci s pravom osobom u koju mozemo imati povjerenja otvorimo svoje srce do kraja. Bez straha. Jer pogreska boli, jako boli. I to onda postane kriz.

Mislim da se tu spominju slabosti muskarca i zene i opominjanje da svako na svom poradi. Sve je to zapravo jedno. Tu se vidi da smo isti, a opet kao muskarac i zena razliciti spol sa razlicitim slabostima. Premda ima varijacija na temu, osnova mora biti jasna.


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Odgoj u vjeri
PostPostano: Sri vel 09, 2011 13:53 
Avatar korisnika

Pridružen: Uto tra 25, 2006 08:23
Postovi: 159
Lokacija: ZG i dokolica
Podizem temu, htjela bih malo vise razmijeniti iskustva u odgoju u vjeri.
Za pocetak imam jedno pitanje:
Midraši.
Što Crkva kaze o njima?
Da li ih mozemo uzeti kao pomoc u odgoju?

_________________
Ljubi i kaži to životom. (sv. Augustin)


Vrh
 Profil  
 
PostPostano: Sri vel 09, 2011 16:10 

Pridružen: Ned ožu 07, 2010 16:23
Postovi: 242
Lokacija: Brodsko Posavska županija
kalimero je napisao/la:
Podizem temu, htjela bih malo vise razmijeniti iskustva u odgoju u vjeri.
Za pocetak imam jedno pitanje:
Midraši.
Što Crkva kaze o njima?
Da li ih mozemo uzeti kao pomoc u odgoju?


Midraši , šta je to , tko je to....... :roll: :oops:

_________________
Tražite kraljevstvo nebesko sve ostalo će vam se dodati !!!


Vrh
 Profil  
 
PostPostano: Sri vel 09, 2011 17:08 

Pridružen: Sub sij 01, 2011 21:51
Postovi: 186
Ja našao na guglu "Midraš je tumačenje (egzegeza) religioznih tekstova u rabinskom židovstvu"
moguće da se radi o metodama odgoja "klačanje na kukuruzu" i tome slično


Vrh
 Profil  
 
PostPostano: Sri vel 09, 2011 20:44 
Avatar korisnika

Pridružen: Uto tra 25, 2006 08:23
Postovi: 159
Lokacija: ZG i dokolica
Evo par pojašnjenja o midrašu, iz knjige "Kad te tvoj sin zapita" (Michi Costa):

Midraš dolazi od hebrejske riječi koja znači "tražiti".
Po proroku Amosu: "Tražite Gospodina i živjet ćete" (Amos 5,6),
midraš je upravo to: rezultat posebnog načina "traženja Gospodina".
Izraelovi mudraci polaze od uvjerenja da je svaka riječ Svetog Pisma važna, jer nijedna nije slučajno napisana!
Stoga sa strpljivošću i pozornošću traže odjeke "svake riječi koja izlazi iz Božjih usta."
Isto uvjerenje očituje i Isus Krist u Govoru na gori:
"Dok ne prođe nebo i zemlja, ne, ni jedno slovce, ni jedan potezić iz Zakona neće proći, dok se sve ne zbude." (Matej 5,18)

Postavljena su i pitanja:
"Kakvu vrijednost može za nas kršćane imati midraš?
Ne izlažemo li se pogibelji da ljudsko maštanje izmiješamo sa Svetim Pismom, koje je objavljena Riječ?
I nećemo li, pripovijedajući midraš, unijeti zbrku u dječju pamet?
.... ali na njih nisu dani konkretni odgovori.
E tu sam i ja zapela, pa molim (mozda sneni?) nekog kompetentnog za pomoć.

_________________
Ljubi i kaži to životom. (sv. Augustin)


Vrh
 Profil  
 
Prikaz prethodnih postova:  Sortiraj po  
Započni novu temu Odgovori  [ 60 post(ov)a ]  Idi na stranu Prethodni  1, 2, 3, 4  Sljedeće

Vrijeme na UTC + 01:00 sata


Tko je online

Nema registriranih korisnika pregledava forum i 1 gost


Ne možeš započinjati nove teme.
Ne možeš odgovarati na postove.
Ne možeš uređivati svoje postove.
Ne možeš izbrisati svoje postove.

Traži prema:
Idi na:  
Pokreće phpBB® Forum Software © phpBB Group
phpbb.com.hr