Katolički odgovori

Ovo ćeš morati objasniti hrvatskim jezikom. Posve je normalno da u znanstvenom svijetu postoje prijepori oko toga, tako i piše u članku koji sam citirala. Međutim ti si prije napisao:



a ja sam ti samo pokazala da se o tome raspravlja i istražuje itekako u znanstvenom svijetu.


Na ovome hvala što si me ispravio. Isto sam i ja pronašla u međuvremenu.


U Knjizi postanka stoji:
Jahve, Bog, napravi čovjeka od praha zemaljskog i u nosnice mu udahne dah života. (Post 2,7)
Malo gdje je u Svetom Pismu tako slikovito, a opet tako jasno naznačena povezanost čovjeka sa zemljom, od koje je Bog načinio i druga stvorenja.
Jasno sam i prije napisala po čemu se čovjek razlikuje od ostalih stvorenja:
„Čovjeku je jedinome Bog pružio mogućnost i dao poseban dar da može stvoriti odnos sa svojim Stvoriteljem i po tome je čovjek "kruna svega stvorenja"...“ Taj dar se obično naziva „duhom“, a pojam je širi od samog razuma.


Prepoznali ste časopis o kojemu sam govorila! Hvala.
Osobno takav pristup izgleda mi dosta neozbiljan, ali o tom ćemo na odgovarajućoj temi, ako se kad pruži prilika.



Ako je tako onda su vjerojatno i rodoslovlja u Knjizi Postanka istinita: deset pokoljenja od Adama do Noe i deset pokoljenja od Noe do Abrahama… A već postoje čitavi gradovi i narodi.
Nadam se, ako tumačimo prva dva poglavlja Knjige Postanka doslovno, da tu ne prekidamo „tradiciju“…




Razlika je u tome što se monogenizam uobičajeno prihvaćao kao objavljena istina, a tek u novije vrijeme se govori o mogućnosti poligenizma. Ukoliko se on ne kosi sa vjerskim istinama, može se dopustiti. „Vjerske istine“ su vjerske istine, a papin nauk je papin nauk. Nadam se da znaš u kojem je smislu on obvezujući za vjernike, za razliku od obveznosti vjerskih istina. I nadam se da znaš u kojim slučajevima Papa donosi nepogrešiv nauk, a kada ne.

Drago mi je što si se nakon dugo vremena vratio na forum, ali moram ti reći da na ovoj temi postoje zaista nespretni izrazi (tvoji i Matini) vezani za dr. Ladislava Nemeta i njegovu „Teologiju stvaranja“. Ako ništa drugo, bar ste mene zainteresirali da ju u međuvremenu pročitam. Prestrogo i potpuno pogrešno ste sudili o njemu, bespotrebno stvarajući paniku oko pravovjernosti jednog biskupa. Oprostit ću vam te prebrze zaključke, jer vjerojatno navedenu knjigu niste ni čitali.

PS. Ali ubuduće provokacije tipa "koliki je rok trajanja papinskog nauka" i sl. selim direktno u Recycle bin i neću ni odgovarati na njih...

Međutim, Pio XII je u svojem iskazu argumentirao zašto smatra da se poligenizam KOSI s vjerskim istinama - konkretno, onom o istočnom grijehu.


A bi li proglas Tridentskog koncila o istočnom grijehu, donesen "tek u 16. stoljeću" (iako se zapravo provlači već po Bibliji) spadao u obvezujuću vjersku istinu?

Evo bila sam slobodna prepisati ova dva ulomka, pošto te knjige nema na netu:

Nauk Crkve o grijehu i istočnom grijehu razvio se pod „utjecajem“ nekoliko „dogmatskih istina“. Što to znači? Shvaćanje pojmova „grijeh“ i „istočni grijeh“ bilo je uvjetovano velikim dogmatskim diskusijama o milosti i nužnosti krštenja djece u 4. i 5. stoljeću te o ranjenosti ljudske slobodne volje u vrijeme reformacije i protureformacije. Pored toga, monogenizam, koji je u katoličkoj teologiji bio općenito prihvaćen kao objavljena istina sve do sredine 20. stoljeća, igrao je veliku ulogu u formiranju tog nauka; monogenizam je dopuštao jednostavno tumačenje posvemašnje grešnosti ljudskoga roda: budući da svi ljudi potječu od jednoga ljudskoga para, znači da svi imaju udio u grijehu praroditelja. Danas je sve više prihvaćen poligenizam, pa se teorija istočnoga grijeha i opće grešnosti ljudskoga roda ne može jednostavno graditi na pretpostavci da svi ljudi potječu od jednoga para. Eventualnim tumačenjem poligenizma tumačenje istočnoga grijeha i njegova prenošenja postaje poprilično složeno. Pri tom nastaje niz novih pitanja, poput onoga jesu li svi ljudi pod utjecajem istočnoga grijeha ili samo oni koji su kao prvi došli do spoznaje dobra i zla. Ako su svi ljudi pod znakom grijeha, kako je onda istočni grijeh dospio i na one ljude koji nisu bili u krvnoj vezi s „prvim parom ili praroditeljima“, ili pak kako je prenijet na ljude koji su se razvili na drugim kontinentima?

Za shvaćanje nauka o grijehu i istočnome grijehu napose je važno napomenuti da je suvremena teologija napustila radikalno individualno gledanje na stvarnost grijeha i grešnosti u svijetu. Već prije Drugoga vatikanskoga sabora počelo se govoriti o zajedničarskom, društvenome značenju grijeha i grešnosti. Individualno shvaćanje ljudske grešnosti i grijeha stoljećima je označivalo crkveni nauk. Stoljećima se govorilo da je svaki grijeh osobno djelo kršćanina, i kao takvo odnosi se samo na njega i Boga (i na neke treće osobe, ako su bile sudionici u činu grijeha ili njegovim posljedicama). U 20. stoljeću su sociološke, antropološke i druge znanosti koje se bave čovjekom ponovno otkrile značajnu povezanost ljudskoga roda i svih ljudi te uzajamno djelovanje svakog pojedinog ljudskog čina na društvo i životnu zajednicu u kojoj se živi. Zahvaljujući i tim znanostima teologija se vratila izvornom biblijskom shvaćanju koje je isticalo društveni, socijalni karakter grijeha. Naime, u Bibliji je svaki grijeh protiv Saveza, protiv zajednice i protiv Boga. To je shvaćanje vladalo i u Crkvi gotovo do početka 6. stoljeća, što se odražavalo u praksi da su veliki grešnici bili isključivani iz crkvene zajednice i u nju su se mogli vratiti tek nakon izvršenja zadane pokore. Glavna je misao tog nauka bila da nema izoliranoga grijeha, nego svaki grijeh ima posljedica za čitavu Crkvu, i po njoj za cijeli svijet. (L. Nemet, Teologija stvaranja)

Moj dodatak:
Naravno da je nauk o istočnom grijehu kakav je usvojen u 16. stoljeću mogao biti onakav kakav jest, jer je unaprijed pretpostavljao monogenizam. Da je kojim slučajem tada postojala teorija poligenizma - sigurno bi se i tada veći naglasak stavio, ne toliko na osobni grijeh Adamov, nego grešno stanje koje je uvedeno u čitavo čovječanstvo grijesima pojedinaca. Jer istočni grijeh za mene ne znači, karikiram: Adam je jednom davno sagriješio pa i ja moram ispaštati; nego: grijesima pojedinaca cijelo društvo (i društvene strukture) postale su grešne, već prije nas, pa se tako svi mi rađamo u svijetu koji je grešan i jedino nas Isus otkupljuje od njega.

Neke hipoteze poligenizma su i ranije neki pokušavali naučavati. Zato je Papa Pio II. u pismu Cum sicut accepimus, 1459. god. (znači, gotovo 100 godina prije Tridentskog sabora), osudio tvrdnju da Adam nije bio prvi čovjek i da je bilo u vrijeme stvaranja mnogo drugih muškaraca i žena.

Opet ću se poslužiti citatom:

"U to vrijeme monogenizam nije bio upitan ni katolicima ni protestantima pa je bio prihvaćen kao biblijski objavljena istina. Danas, kada je moguće govoriti o počecima ljudskoga roda i u obliku poligenizma, općenito se prihvaća da izjava o monogenizmu nije dio dogmatizirane istine o istočnome grijehu, i to stoga što nitko nije razgovarao ni odlučivao o monogenizmu ili o poligenizmu. Dogmatske se istine mora tumačiti u okviru postavljenoga pitanja ili problema zbog kojega su i definirane." (L. Nemet, isto)


Većina znanstvenog svijeta tada je tvrdila drukčije i bila pod utjecajem crkvenog mišljenja. Znanost nije bila samostalna kao danas. Ti koji su zagovarali poligenizam još su i dobro prošli. Dobili su samo pismo.
Galileo je nastradao jer u njegovo vrijeme nije bilo dokaza da se Zemlja vrti oko Sunca.

Tu se definitivno slažem s vama. Zanima me koji je stav Vatikana na ovo što ste napisali stvaranje čovjeka kroz neki period ili kroz neke „preinake“ postepeno?
Tko kaže da se čovjek postepeno razvijao (ne od majmuna), ali postepeno od "praljudi" po meni ne prihvaća Bibliju.

Svakako, to stoji u Bibliji, to samo dokazuje stvaranje čovjeka na sliku Božju, a ne kroz neki period ili kroz neke „preinake“ postepeno, tako da još jedan protu-dokaz evoluciji


Ne razumijem čemu ovaj hvala , no naravno da sam ga prepoznao jer smo sa teme tog časopisa došli na ovu temu i dobivam ga svaki mjesec doma, pa naravno da sam prepoznao o čemu se radi, a i nitko baš drugi ne piše intenzivno u zadnje vrijem o tome kao taj časopis, tako da nije problem zbrojiti dva i dva



KKC 115 Prema staroj predaji moŽe se razlikovati dvostruk smisao Svetog pisma: doslovni i duhovni smisao. Ovaj potonji se opet dijeli na: alegorijski, moralni i anagogicki. Kad se ova cetiri smisla potpuno slazu, zivom citanju Pisma u Crkvi zajamceno je sve njegovo bogatstvo

KKC 116 Doslovni smisao jest značenje sto proizlazi iz rijeci Svetog pisma a utvrdjuje se egzegezom, koja se drži pravila ispravna tumačenja. "Omnes sensus (sc. sacrae Scripturae) fundentur super litteralem - Svaki se smisao (Svetog pisma) temelji na doslovnom".

Da pojasnim na jednom primjeru: Isus je hodao po vodi i znademo da je zvao i Petra. Znao da je on kad se uplašio pao u vodu, Taj pad mi možemo sebi protumačiti kao npr. da mi sami padnemo kad se udaljimo ili ne vjerujemo Isusu ili tako nešto, tako si to u Duhu možemo poistovjetiti sa nekim našim slučajem u životu, no činjenica je da je Petar hodao po vodi i to nam kaže KKC 116.

ISTOČNI GRIJEH – Ne znam da li ste čitali KKC 1008 (nemojte ga tražiti na web-u jer je, baš zanimljivo, taj članak obrisan (vjerojatno da ne bi netko napravio Find), no pročitajte u tiskovnom izdanju) no kaže ovako: [ SMRT JE POSLJEDICA GRIJEHA. Kao vjerodostojni tumač nauka Svetog Pisma i Predaje, Crkveno Učiteljstvo uči da je smrt ušla u svijet zbog ljudskog grijeha. Iako čovjek posjeduje smrtnu narav, Bog je odredio da ne umre. Smrt je dakle protivna naumu Boga Stvoritelja; ona je ušla u svijet kao posljedica grijeha.

Kako to tumačite? Evolucionisti ovo na svu silu žele pobiti, zar ne? O čemu onda pričamo?



Ne znam točno što ste misli pod „Vjerske istine“ su vjerske istine, a papin nauk je papin nauk“, no ko da stalno dovodimo neke stvari u pitanje, ovisno u situaciji.
Evo primjera iz HUMANI GENERIS (svatko može provjeriti). Na stranici 739 (hrvatski prijevod) u članku 3897 stoji: A kada se radi o poligenizmu, kako ga zovu, tada sinovi crkve nipošto ne uživaju takvu slobodu. Kristovi vjernici naime ne mogu prihvatiti ono mišljenje, za koje tvrde oni koji ga iznose, da je ovdje na zemlji bilo prvih ljudi poslije Adama, koji ne vuku podrijetlo prirodnim rađanjem od njega kao praroditelja sviju…..
Ima tu još toga pročitajte dalje.

Na istoj strani u članku 3896 stoji: „…katolička nam vjera naime nalaže da duše Bog neposredno stvara…“

Na 734 strani stoji (članak 3879): Naime, katolički filozofi i teolozi, koji imaju tešku ulogu braniti božansku i ljudsku istinu, te je ucjepljivati u ljudske duše, ne smiju ne-poznavati ni zanemarivati takva shvaćanja, koja su više ili manje skrenula sa pravog puta.

Na strani 733, članak 3877 između ostalo stoji: Ima ih koji sustav evolucije, kako ga zovu,… nastoje bez razmišljanja i bez razlike primjenjivati na postanak svih stvari. (…) Takvim se shvaćanjem rado koriste zastupnici komunizma kako bi učinkovitije širili i zastupali „dijalektički materijalizam“, te iz duša iščupali svako priznavanje Boga.
Zar ne podsjeća ovo na nek stvari u bližoj prošlosti i neke ljude zbog kojih su milijuni nedužnih izginuli?
Zanimljiv je i 3878, no da sad ne pišem, bolje da si svatko sve u cijelosti pročita.

Meni su zanimljive i poveznice teologa dr. Janka Obreškog (mislim da znamo svi koliko je cijenjen unutar katoličke crkve) koji radi vezu na Humani Generis. Cijeli dokument o tom dijelu može se skinuti na http://hrcak.srce.hr/index.php?show=cla ... ezik=72770. Tekstovi su duži (nisu predugi) pa da sad ne pišem sve na forum, bit će predugo. Sve skupa nalazi se od 29-32 strane.

Na 29. Strani stoji slijedeće (odgovor o teoriji evolucije proglašen NEGATIVNO, nakon toga ide tekst): Iz ovog odgovora Papinske Biblijeske Komisije vidi se ne samo to, da se evolucinistička teorija o decendenciji čovjeka od nerazumne životinje ne može dovesti u sklad (suglasje) s dogmatskim naučavanjem katoličke crkve (…), …nego je ona u suprotnosti s temeljnom naukom o jedinstvu ljudskog roda, zatim naukom o istočnom grijehu….

Na kraju te stranice i na početku 30. stoji: … a ja tak nazovi-irenizam osobito, ako bi se radilo o ustupcima katoličke dogmatske nauke, ne samo veoma poguban, nego bi značilo i izdajstvo katoličkog dogmatskog naučavanja.

Dalje na 30. strani: Ova činjenica dovoljan je razlog, da katolički predstavnici znanosti treba da budu veoma oprezni kada prate istraživanja svjetovnih predstavnika prirodnih nauka. Dobro je da budno prate rezultate istraživanja prirodnih nauka, ali pri tom treba da paze, da se nikad ne udaljavaju od svetog učiteljstva crkve, pa da se svjesno ili nesvjesno nađu u pogibli da se udaljuju od same istine i da DRUGE POVUKU ZA SOBOM U ZABLUDU.

Na 31 stranici stoji nastavno na ovo: Naročito je papa Pio XII naglasio opasnost zablude, koja ugrožava ispravno shvaćanja i tumačenje Sv. Pisma, a to je tedencija nekih modernijih egzegeta…. (..) Ta je zabluda već osuđena od pape Leona XIII (…), zatim od pape Benedikta XV. (…)

I završavam sa ovime: Budući da se u novije vrijeme još uvijek pojavljuju takove nastrane tendencije tumačenja Sv. Pisma, Papa Pio XIII. ponovno i osuđuje u enciklici Humani Generis kao zavodljive za neoprezne duhove pod plaštem lažnog imena znanosti.

Iz ovog je sve vidljivo i zaključujem sa ovime da Isus nije došao kao neki prelazni oblik, nego kao savršeni čovjek.

Božji blagoslov!

Malo sam uređivao neke stvari koje sam naglasio, pa je moj post na kratko nestao i onda je vaš završio ispred mojeg , no o svemu tome možete pronaći najviše u Humani Generis koju niže spominjem, kao i na linku koji sam niže stavio. To su glavni i Istinski stav Crkve, a naravno da nažalost ima i pojedinačnih drugačijih koji nisu ničime utemeljeni, no zanimljivo mi je gdje dr. Janko kaže: "...bi se radilo o ustupcima katoličke dogmatske nauke, ne samo veoma poguban, nego bi značilo i izdajstvo katoličkog dogmatskog naučavanja.

Pročitajte si svakako sve to, ima par stranica, začas se pročita.

Božji blagoslov!

Nisam se htio uključivati jer u ovoj temi nisam dovoljno potkovan niti siguran, osobito s obzirom na stanje genetičkih istraživanja tijekom posljednjih desetak godina.
Osobno mi se čini da je biblijsku atropologiju i postanak čovjeka lakše i uvjerljivije tumačiti s pozicija kreacionizma i njegovih varijanti nego bilo kakve varijante evolucionizma. Koncepcija teističke evolucije prema kojoj bi čovjek u jednoj fazi dotadašnjoj dvonožnoj inteligentnoj životinji udahnuo dušu ne izgleda mi nimalo uvjerljivom. No, istražujmo dalje.

_________________
Ne varajte se: Bog se ne da izrugivati! Što tko sije, to će i žeti! (Gal 6:7)

Maloprije pričam sa kolegom na poslu vazano o evoluciji, stavu crkve o svemu tome i općenito, pričam mu i za ovaj forum na kojem vodimo tu raspravu i on meni kaže da li sam pročitao na stranici Radio Vatikan nešto o tribini koja je održana o kreacionizmu i evolucionizmu.

Uglavnom, između ostalog stoji slijedeće:
Izvjestitelj s te tribine želi se pokazati objektivnim, ali on to nije, upravo zbog svojega ideološkoga i zagriženoga zagovaranja evolucije proglašavajući one koji ne misle kao on gotovo maloumnima, opasnima, makar to bio i znanstvenik svjetskoga glasa poput Davora Pavune. Autor se već samim naslovom legitimira kad veli da kreacionističke nebuloze nisu bezopasne, a mi pak smatramo da je evolucionistička ideologija još opasnija. Kad bi samo malo barem stao na loptu koju nosi na vlastitim ramenima, možda bi uvidio da su i njegova logika i njegova učenost vrlo ograničeni. Vrijedi to i za mnoge njemu slične zanesenjake znanošću kao božanstvom

Kompletni tekst možete pogledati na (drugi pasus): http://www.radiovaticana.org/cro/Articolo.asp?c=456570

Božji blagoslov!

Prava znanost uvijek je otvorena preispitivanju dosegnutih granica na temelju novih otkrića. Prijepor između kreacionizma i evolucionizma izaziva velike svjetonazorske posljedice. Ako teorija evolucije kojim slučajem uvjerljivo padne, tad bi njeni zastupnici morali temeljito preispitati svoj svjetonazor i-kako reče jedan protestantski teolog-položiti Bogu račun, a to, naravno, ne dolazi u obzir. Otud ljutnja pojedinih zastupnika t. evolucije. Međutim, ni pojedini blogovi i web stranice koje zastupaju kreacionizam nisu baš uvijek primjer uljudnosti prema drukčije mislećima.
Ni naš zadatak nije lagan (integracija znanstvenih spoznaja u teologiju), ali već smo to jednom uspješno učinili: nakon velikih zemljopisnih otkrića, kad se primjerice moralo objasniti zašto u Europi nema životinja koje su pronađene na drugim kontinentima.

_________________
Ne varajte se: Bog se ne da izrugivati! Što tko sije, to će i žeti! (Gal 6:7)

Ne samo da je "lakše" i "uvjerljivije" nego je i vrlo jednostavno, bez velikih naprezanja i dodatnih razmišljanja, dovoljno bi bilo samo u udžbenik biologije prepisati prva dva poglavlja Svetog Pisma i to je to, jel tako?
Al nažalost nije...


1) Članak s interneta nije obrisan. Nalazi se na linku http://www.hbk.hr/katekizam/i/1e94c1.html#RTFToC24, samo treba malo rolati.

2) Ne bih se složila da evolucionisti "na svu silu žele pobiti" jednu katoličku vjersku istinu. Što se tiče životinja koje su živjele prije stvaranja čovjeka, one su vjerojatno i umirale, jer stvorenja nisu vječna poput Stvoritelja. A što se čovjeka tiče, prvi je sagriješio, ujedno prvi je i umro, a evolucija ne može dokazati je li prvi čovjek sagriješio ili nije, tako da ne znam što ona ima s ovim člankom vjere.
O tome smo već raspravljali na ovoj temi, a ja sam već prije rekla da postoje tumačenja da se ovdje govori o eshatološkoj smrti, tj. potpunom gubitku zajedništva s Bogom u vječnosti iliti čovjekovom potpunom prestanku postojanja.
Inače znamo da smrt ionako nije posvemašnji kraj, te da je puno gora ona vječna smrt, tj. vječna Božja kazna.


Humani generis je jedna od papinih enciklika, dakle to je papinski nauk. Dobro je u njoj zapaženo da dotadašnje tumačenje vjerskih istina nije u skladu s dostignućima znanosti, ali treba znati da vjerske istine ionako ne spadaju u prirodoznanstveno područje - da bi morali strahovati da će te znanosti biti u stanju dokazati ili opovrgnuti neke dogme vjere.
Primjerice, jedna je od dogmi da postoji Bog. Znanost to ne može dokazati ili opovgrnuti.
Ne treba se plašiti onih znanstvenika koji u svom ateističkom uvjerenju mogu čak i reći: "Boga ne mogu empirijski dokazati, dakle Bog ne postoji." Vjera je potpuno drugo područje od znanosti.

Monogenizam je u povijesti Crkve bio općenito prihvaćen i služio je kao neprijeporna pretpostavka nekim dogmama i sukladno tome razvila su se tumačenja koja uključuju monogenizam (i to isključivo monogenizam). Treba razlikovati vjersku istinu (npr. o istočnom grijehu) od prirodoznanstvene podloge (monogenizam).
Nekad je Učiteljstvo tako pretpostavljalo položaj Zemlje kao središta svemira i na tome gradilo svoja tumačenja i vjerske istine, ali to se kako znamo promijenilo. Ovdje treba dobro zapaziti da se unatoč promjeni okvira, vjerske istine nisu mijenjale.




Papa je ovdje pod utjecajem događaja prije i tijekom II. svjetskog rata u kojem su njemački darvinisti zloporabljivali teoriju evolucije tvoreći od nje hitlerovski rasizam, ali daljnji razvoj evolucije puno se odmaknuo od takvih zloporaba i ona više nije ideološki produkt, nego znanost.




Članak je iz 1964. g., tada su se vodile mnoge polemike između tzv. kreacionista i evolucionista.
Vrijedi pročitati i drugu stranu, iz novijeg vremena:
I. Kešina: Stvaranje i evolucija, 2006.

Citiram dio zaključka:

Bog prirodoslovcu ne može nikada služiti kao tumačenje prirodnih pojava
jer bi to bilo i teološki krivo. Naime: »Bog je temelj prirode, a nikada njezin
dio.« S druge strane, svjesni smo da jedan prirodoslovac, jer je svojom metodom
apstrahirao od egzistencije svih stvari koje nisu vidljive ili mjerive, sa svojom matematičko-
eksperimentalnom metodom ne može uopće spoznati natprirodne uzroke.
Budući da Bog nije predmet spoznaje prirodnih znanosti, ne može se prirodo-
znanstveno niti pitati o Božjem stvarateljskom djelovanju. Naime, prirodoslovna
teorija evolucije ništa ne govori o metafi zičkim uvjetima mogućnosti, tj. ako je
evolutivni proces stvaralački, ako se radi o prirastu bitka, onda teorija selekcije
ništa ne kaže o tome kako je taj ontički prirast kao takav moguć. Odgovor na ovo
pitanje, kao što rekosmo, ovisi o fi lozofsko-teološkim pretpostavkama. Zbog toga
je dobro razlikovati metafi zička pitanja od fi zičkih, pitanja fi lozofi je i teologije
od pitanja prirodnih znanosti. Istina je da je u prošlosti teorija evolucije često
služila kao sredstvo antireligiozne propagande, a djelomično i danas tome služi.
Međutim, ona to može biti samo ako se njezine termine shvati mehanicistički ili
se njezinu vrijednost ekstrapolira preko dozvoljenih granica, no u tom slučaju
krivnja nije u ideji selekcije, nego u krivim pretpostavkama ili zaključcima. Ona
se ne protivi pojmu Stvoritelja, nego štoviše može poslužiti kao shema dokaza za
Božju egzistenciju i doprinijeti boljem i dubljem shvaćanju materijalnog bitka i
njegovog odnosa prema Stvoritelju.



Ovdje dr. Janko definitivno pretjeruje. Suvremeni teolozi (većinom njemački i talijanski), od naših recimo V. Bajsić, nikako se ne bi s njim složili.



Šteta što i ovdje urednik koristi ad hominem argumente:
"Kao što se imamo moliti za jedinstvo kršćana, tako valja i za njih moliti da se sastanu s pravom pameću."

Prepucavanjem nećemo nikuda dospjeti.
Osnovna kritika znanstvenika s te tribine bila je da je kreacionizam zapravo pseudoznanost.

To me podsjetilo na Bajkalskog tuljana. Nedugo sam čitao o Bajkalskom jezeru. Tamo živi Bajkalski tuljan - nerpa (Phoca sibirica). To je jedina vrsta slatkovodnog tuljana na svijetu. Znanstvenici još nisu razriješili tajnu odakle u Bajkalskom jezeru morska životinja, nerpa, neka vrsta dupina, jer su njeni srodnici, arktički tuljani, više od 3000 kilometara sjevernije.

Primitivizam ne služi na čast takvim komentatorima. Vidio sam u vrijeme komunizma kako su neki partijci smatrali vjernike zatucanima, primitivnima i gotovo zrelima za ludnicu. Imajući na umu velika djela umjetnosti i kulture koje su stvorili vjernici u povijesti, takvi zaključci nekih ateista ne samo da su grubi, nego i potpuno promašeni. Ne znam što kane postići mislim da katolicizam ne treba žuriti s konačnim zaključcima o mogućnosti sinteze evolucije i stvaranja jer su ljudske znanosti promjenljive i svako malo jedan naraštaj znanstvenika pobija rezultate prethodnog naraštaja. Bilo bi pogubno da i teologija koja se bavi konačnim istinama padne u tu zamku.

_________________
Ne varajte se: Bog se ne da izrugivati! Što tko sije, to će i žeti! (Gal 6:7)

U koje vrijeme? Ako govoriš o vremenu Pija XII, to su 1940-te i 50-te i definitivno je teorija evolucije već dobrano "jahala" - pa svejedno papa odbacuje poligenizam i daje teološki argument zašto ga odbacuje. On smatra da su teološki argumenti ovdje jači; štoviše neoborivi. Ja se slažem. Uostalom, on je smatrao da pitanje evolucije nije neraskidivo povezano uz pitanje poligenizma: ono prvo dopušta, dok drugo zabranjuje. I doista, zašto bi to bilo neraskidivo povezano? Tako da ne razumijem zašto se u ime evolucije, koja je jedna stvar, sada toliko inzistira na poligenizmu, koji je sasvim druga. Ja sam skeptik po pitanju evolucije, pa mi je svejedno savršeno jasno da netko može vjerovati u evoluciju, a ipak smatrati da je Bog stvorio jedinstveni par prvih ljudi, udahnuvši izravno dušu samo dvama primatima. Kažem, osobno u to ne vjerujem i Mata je svojevremeno dao neke zanimljive argumente protiv, ali ako netko baš tvrdoglavo ustraje da je evolucija "znanstveno dokazana" i da ju se kao takvu mora silom prihvatit htjeli-nehtjeli, opet mi nije jasno zašto bi se i u tom slučaju morao prihvatiti poligenizam i ugrožavati svetu vjersku istinu? Osim ako je riječ upravo o (krivovjernim) teološkim motivima koji bi baš tu svetu vjersku istinu najradije izbrisali.

Ako pak govorimo o Tridentskom koncilu i 16. stoljeću, sama si rekla da su vjerske istine obvezujuće za vjernike, a vjerujem da znaš da proglasi ekumenskih (tj. općih) koncila, u koje spada i Trident, u to spadaju. Ako je Trident nešto proglasio kao definitivnu i obvezujuću vjersku istinu, ne znam kako povijesni kontekst tu može bilo što promijeniti na stvari. Ili su obvezujuće, ili nisu. Pa valjda barem po pitanju vjerskih istina Crkva zna što naučava i što je istina, jer ako ne zna, ne znam kome takva Crkva treba i što uopće radimo u njoj. Ne možeš mi nauk vjere vremenski uvjetovati; to neću nikada prihvatiti.
I nije dovoljno samo citirati Nemeta, kao da to rješava svaki problem. Jel mjerodavniji Nemet, ili je mjerodavnija dogma?

PS. što se tiče moje "provokacije" o roku trajanja papinskog nauka, to si sama isprovocirala kad si rekla da nijedan papa u novije vrijeme nije osudio poligenizam.


Ali je s njome najuže logički povezana, kao što je logičkim argumentom pokazao isti Pio XII u istoj svojoj izjavi. I problem je što se onda danas usljed odbacivanja monogenizma koji možda sam po sebi i nije dogma, redovito odbacuje i nauk o istočnome grijehu, koji dogma sasvim sigurno jest - proglašen na Tridentu, a prisutan u kršćanskom svjetonazoru od početka i kroz sva stoljeća. Pa ti sama to radiš. Jer logički i ne možeš drukčije, jer je jedno s drugim neraskidivo povezano.