Uh,to je jako tesko za odgovoriti...Osobno iz iskustva znam,da je lako reci...oprostila sam ti,ili oprostio sam ti..To cesto izgovorimo bez mnogo razmisljanja..OPROSTENO TI JE... Ne,dok srce ne kaze DA, nema oprosta ,tek kada srce kaze oprosteno ti je...tada mozemo biti sigurni...da je stvarno oprosteno... Jer nije svaka uvrijeda jednaka...ima ih razlicitih,manjih,vecih.Zavisi i od koga dolazi...Nekome oprostiti ,tko je daleko od tebe je puno lakse ,s kim se ne moras susrecati svaki dan..,nego onome tko zivi u tvojoj kuci...ili onim s kim se susreces svaki dan... Nikada se ne moze usporedjivati ,jedan oprost s drugim...i ako oni svi pred Bogom ,moraju da budu isti...Bez obzira sta bilo,duznost nam je da oprostimo,cim prije s tim bolje... Cesto cujem ljudu kako lako pricaju o oprostu a da nisu svjesni toga... Ja osobno mogu brzo da oprostim,ali sam isto tako imala dosta puta u zivotu,gdje sam mjesecima trebala da oprostim,to su bili jako bolni trenutci...Iako sam odmah u pocetku mislila da sam oprostila,kada su ponovni problemi nailazili...ja sam osjecala korijen stare uvrede u srcu...koja je zacala..To ne prolaze svi,svaki covjek je "unikat Bozji",pa tako i svatko prolazii dozivljava drugacije ... Znam da mnogi nece da shvate ovo ,ali osobe koje su duboko i tesko u zivotu bile povrijedjene,jako su osjecajne...i prilikom slicnih problema,ili istih problema...odnosno uvreda, nekako odma eksplozivno osjecajno reaguju...boje se da se stvar ponovno ne ponovi... Ima onih uvreda,gdje se "noz zabije u srce",to nikako nije s nekom uvredom usporedjivati,ako ti je netko nesto ukrao,,opsovao,oduzeo,itd.. Najtezi oprost je postici u obiteljskim prilikama...pravi ,oprost i iskreni oprost... Ili kod onih,koji su nam mnogo znacili ,koje smo u srce urezali,a oni ne samo da su nas razocarali..nego su nas i duboko uvrijedili...POSTICI OPROST... Mislim da je to SAMO MILOST OD BOGA I ON NAM DAJE DA PRASTAMO.... Jer bez Njega nema nista...Mi smo svi samo slabi,grijesnici.... Mi isto tako i druge vrijedjamo...Vazno je i zatraziti prvi oprost od doticne osobe,koju smo uvrijedili...Jer i ona pati....najbolje je ,kada ne vidimo,ili ne zelimo vidjeti da smo s tim nekoga povrijedili...Oglusiti se na takvu stvar,a drugi pati zbog toga..???"Oče, oprosti im, ne znaju što čine!" Da, tu se stvarno moramo svaki dan zapitati...Da li smo stvarno svjesni toga u nasem zivotu...Covjek,danas cesto gleda nekako brzo,pa puno toga vidi onako kako zeli,a ne kako jeste...Covjek i kada oprosti,neke stvari ne zaboravlja....tesko ih se sjeca....a zasto? Ako je oprosteno,zasto se onda tesko sjeca..?
_________________ "Čovječe stvoren si na sliku Boga koji je ljubav. S dlanovima da daješ, sa srcem da ljubiš i s dvjema rukama - upravo toliko dugačkima da zagrle drugoga".Vergelt’s Gott
|