Katolički odgovori

Molitva za protivnike, za one koje ponekad ne podnosimo ili oni ne podnose nas - upriličena je u ponedjeljak 5. studenog u crkvi sestara Anćela na Pilama. Euharistijsko slavlje na tu nakanu predvodio je fra Stanko Dodig, pročelnik Vijeća za posvećeni život Dubrovačke biskupije koje je potaknulo ovu inicijativu.

Objašnjavajući u propovijedi smisao ovakve molitve fra Stanko je istaknuo kako u svim ljudskim zajednicama (redovničkim, obiteljskim, društvenim, poslovnim) postoje ljudi koji si ne mogu pogledati u oči, koji ne komuniciraju jer nemaju što više reći jedni drugima. Onda nastupa šutnja koja je u ovom kontekstu grob međusobnih odnosa za razliku od razgovora koji predstavlja most za slijedeći razgovor i oživljava međusobne odnose. Nakon sjećanja na nebesku Crkvu na Svi svete i svojih pokojnika na Dušni dan ovom molitvom željela se simbolično upaliti svijeća za one koji su živi, a kao da su već umrli jer smo ih pokopali ili su oni pokopali nas, rekao je propovjednik. Dobro bi bilo sjetiti se takvih osoba u svom životu, a potrebu za takvim spomenom jače osjetimo kada doživimo da mi nekima nismo vrijedni, da nas ne pozdravljaju, ne vide, da im nismo potrebni. Spomen na takve osobe u Godine vjere pomoći će nam da obnovimo zajedništvo i osnažimo vjeru. Jer što god se dogodi treba doći s tim pred Gospodina, kleknuti, otvoriti srce Bogu i doći će do rješenja. Molitva je idealan način kojim možemo svojim bližnjim i onim dalekim iskazati ljubav i poštovanje, zaključio je fra Stanko.

U molitvi vjernika posebno se molilo upravo za osobe koje su jedni drugima teški u međusobnim odnosima, za ljubav, strpljivost, opraštanje, zajedništvo, mir i uzvraćanje dobrim na uvrede koje pojedinac doživljava. Slijedeća molitva ovakvo tipa održat će se slijedeće godine u isto vrijeme.

Angelina Tadić
http://www.dubrovacka-biskupija.hr/port ... Itemid=466

Ima li netko takvih iskustava te kako mu je molitva pomogla?

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.

Dobro je napisano da tu jedino molitva pomaže.
Znam ljude koji imaju velike duhovne teškoće jer ne mogu oprostiti jedni drugima i predbacuju si stvari iz prošlosti mrzeći i samoga sebe, dok istovremeno mole (žena - muž, sin - roditelji). Znam i neke koji su prekinuli svaki kontakt sa svojim najbližima, a to je uzrokovalo prekid i sa Crkvom.
Ne znam kako tu pomoći, al znam da to nije u redu.
To nisu protivnici u pravom smislu riječi.

Teško je gajiti osjećaje za ljubav, strpljivost, opraštanje, zajedništvo i mir te uzvraćati dobrim na uvrede koje se doživljava od pojedinih osoba (još gore ako su to bliske osobe), a da te osobe ne navode razloge za takvo svoje nekorektno ponašanje. Bio sam svjedokom jednog vrlo ružnog osuđvalačkog napada u kojem nisu davani nikakvi konkretni dokazi već je osnova za napad i podcjenjivanje, nalažena u riječima nekog drugog "taj kaže" ili "zar treba dokaz kad dvoje kažu isto" itd . Teško je u takvom okruženju gajiti osjećaje koji su spomenuti u prvoj rečenici jer ne može biti riječi o nekom korektnom dijalogu i iskrenom kršćanskom ponašanju. Najviše što tada čovjek može učiniti je ne dozvoliti da takva nepravda izazove frustracije koje onda povrijeđena osoba, možda i nesvjesno, ispoljava prema drugima. U tom smislu molitva je od vrlo velike važnosti jer se u njoj nalazi snaga za ispravne postupke mirotvorstva.

_________________
Neka je Milost Gospodina našeg sa svima nama.

Na sve živ čovjek naiđe pa i na one uvrede gdje su riječi oštrije od bilo kojeg koplja, od osoba koje su nam mnogo značile, koje smo u srce urezali.
Te osobe ne samo da su nas uvrijedile nego i duboko razočarale, ali još uvijek pokušavamo naći opravdanje za njih.
Molimo, ali svejedno boli.
I iskreno, život mi je bio lakši prije obraćenja. Puno lakši. Isusovci imaju geslo "Agere contra" iliti djeluj suprotno svojoj naravi i ovog puta (a pokosilo me), prvi puta u svom životu sam šutila na sve te uvrede.
Osjećam se loše i izigrano i mislim si - Bog od nas traži da budemo dobri a ne naivni. Ne želi on da mi trpimo da bi trpili već da bi naučili na zlo uzvraćati dobrim. To je on učinio i na to nas poziva.
No, pitanje je gdje su granice poniznosti i ponižavanja?
Jedino što mene na nepravdu i uvrede bi držalo je spoznaja da "Poniznost znači živjeti u istini" (sv. Terezija Avilska) ponavljajući si da ako Bog i ja znamo istinu - čega se to bojim.