Katolički odgovori

Sin mi je danas krenuo u drugu vrtićku godinu,teško je prilagodljivo dijete.Molim dragu Majku Božju da ga čuva i da mi jedina bude putokaz za moje majčinstvo.
Vjerujem da je ona bila puno puta zabrinuta kao sada ja i vjerujem da se obraćala Bogu za pomoć.
Tako i sada ja,molim na neki način litanije.

Duše Sveti čuvaj moga sina
Duše Sveti čuvaj moga sina
Duše Sveti čuvaj moga sina...
...

Ja Tebi Isuse potpuno vjerujem
Ja Tebi Isuse potpuno vjerujem
Ja Tebi Isuse potpuno vjerujem...
...

Nema veće utjehe od molitve,nema veće snage koju ona pruža i vjerujem da po žarkoj molitvi kad tad sve sjedne na svoje mjesto.

Naša djeca ne idu u vrtić, ispisali smo ih. Kako sve obaveze posložiti je druga priča, no sa više djece je zapravo lakše, jer zakoni omogućuju više porodiljnog a time i više vremena s djecom. Dijete treba ljubav i vrijeme roditelja, no molitva je uvijek potrebna, za nas da im pružimo koliko god možemo i za njih da dobiju i ono što im ne možemo dati.

Dragi Giovi!
Mislim da dobro razmišljate supruga i ti i da ste dobro odlučili.
Muž i ja smo nezaposleni i hvala Bogu imamo vremena za svoje dijete cijeli dan i zaista mu dajemo sebe,i jedan i drugi,do kraja.
On ide samo 2 sata u vrtić po prilagođenom programu.
Kako je jedinac dali smo ga u vrtić zbog toga da bar malo bude s drugom djecom.
To što je jedinac jako nam je teško,voljeli bi imati puno djece,ali smo zdravstveno nesposobni.
A prilagodba moj Giovi,naše molitve su urodile velikim plodom,zaista kad žarko moliš i sa vjerom da će zaista biti onako kako moliš,sve nas je iznenadio,tako se brzo uklopio,malo plače kad ga ostavimo,a kad dođemo po njega osmjeh od uha do uha,ima prekrasnu dječicu i predivne tete,da nije tako,ispisali bi ga,al evo Bog nam je darovao za njega najbolje.

On je jadničak obilježen sindromom "Klaićeva",čim se rodio odmah su ga poslali tamo zbog bolesti probavnog sustava,to smo izlječili do 2.godine,ali od tada smo stalno Klaićeva-Suvag,a on je dijete koje je samo kasnije propuzao,prohodao,progovorio i sve usvaja mic po mic,ali usvaja,jedna moja prijateljica stručnjakinja kaže lijepo da se dijete ne razvija po knjigama i da je svako dijete individua i s tim se slažem.
On je u vrtiću super kad se navikne,prilagodba je teška u početku al evo ovaj put je i to s pomoću Božjom pregrmljeno.

I sad ti nama reci što da mi radimo,to se sami pitamo,jer nedaj Bože da dijete dovodimo u zaostatak,a lijepo vidimo da u vrtiću normalno veselo funkcionira,a stručnjaci mu nalaze sve i svašta jer nije u razvoju bilo sve u vrijeme u kojem bi po "šabloni"moralo biti.I svaki odlazak u te zdravstvene institucije mu je stres jer se upoznaje s novim tetama koje ga vode,zar onda nije bolje da vrijeme provede u vrtiću,pa makar dva sata nego da pola tjedna provodi po tim terapijama.

Teško nam je jer kažem-nedaj Bože da pogriješimo i dijete dovedemo u zaostatak.
I baš bi otvorila ovu temu da čujem ako ima i drugih iskustava i što je za našu djecu najbolje.

Hvala ti Giovi što sam ovo podijelila s tobom...

Pa 2 sata u vrtiću djetetu dođe više kao igraonica. Naša kuma je imala takvu situaciju, pa bi onda ta 2 sata što je čekala dolazila kod nas i pričala nam koliko joj dijete napreduje kroz normalno druženje s vršnjacima. Mislim da je to dobro za napredak djeteta, pogotovo u vašem slučaju. A molitva je uvijek potrebna i za nas i za djecu.

Tako je Giovi!

Svaki blagoslov!

Imam gotovo identican slucaj u siroj obitelji.Znam da je nekada Suvag bila ustanova svjetskoga ugleda u dijagnostici i lijecenju.Kakvi su sada u lijecenju ne znam,ali su dobri u dijagnostici.

Razumijem i sto prolazis vodeci dijete kod raznih logopeda,psihologa i ostalih koji se bave " sporijom" djecom.Taj problem bi se rjesio kada bi mogla platiti privatne strucnjake i tako imala slobodu dogovarati termine uskladjene s ostalim obvezama tebe i obitelji.

Sada da prijedjem na najbitnije sto ti zelim reci.Sporija djeca vrlo cesto izrazeniju emocionalnu inteligenciju i vrlo dobro shvacaju svoj problem.Na zalost u skolama moze doci do primjenje prilagodjenog programa skolovanja u smislu smanjivanja obima redovnog programa.Tako je kod nas.U nekim zemljama ne radi se na tako nego se prilagodi nacin ucenja i rezultati su fantasticni.Djeca zavrsavaju fakultete,budu lijecnici,kirurzi i vrlo visoko obrazovani i strucni.

Zbog visoke emocionalne inteligencije,a "sporijeg" savladavanja vjestina i zadataka djeca cesto budu inferiorna i osjecaju se manje vrijednom,tesko se afirmiraju,tesko izraze sebe,budu slobodna u izrazavanju svoje osobnosti,time im je jos teze i to je zacarani krug.

Ono sto ti mogu ozbiljno savjetovati jest da aktiviras djete u dramsku sekciju njegove dobi,dramsku skolu i sl aktivnosti. U dramskim ekcijama nema mjerljivih sustava da li je nesto dovoljno ili nije.Dijete na svoj izrazava zadatak.To je bitno.Nema dovoljnoga ili nedovoljnoga,loseg ili dobroga.Ide se mic po mic,dijete ima svoj zadatak u kolektivu koji je sinhroniziran,jedna velika cjelina u kojoj izvrsavanje zadatka svakog pojedinca cini uspjeh svih.Svi su povezani cak iako ne komuniciraju.Od tehnickog osoblja do svake osobe u projektu.Stvara se jedno zajednistvo u kojem se svatko izrazi,oslobodi stidljivosti,jedan uspjeh vodi drugome itd.Mnogi glumci bile su " sporije" osobe koje su cesto zbog tog problema izabrale glumu a s tim se moze piceti od dramskih sekcija u vrticu,agencija za statiste koje angaziraju i djecu,ljude svake dobi.Terapijski ucinak " seta" sam i sam osjetio,dakle znam sto govorim i zasto.Ako te zanima mogu ti u poruci proslijediti gdje se mozes javiti da upises " malog glumca" a dramskih radionica ima u gradu,vrticu itd.

_________________
Mislim,imamo mi problema... https://youtu.be/IPsFK4hOQng

Dragi Snjegović!

Svaki blagoslov!

Puno ti hvala na svemu,baš si me umirio jer nikad nije sve tako crno kako se čini.Moj malac je zaista visoke emocionalne inteligencije,neznam da li dobro povezujem,ali svaku emociju,one osnovne strah,tuga,radost,bijes su jako izražene,ali čim se dogode on sam kaže npr.ne smije se vikati na mamu,znači razumije sam sebe.
Što se tiče dramske grupe to bi bilo odlično jer zapanjujuće je koliko citata je zapamtio,od priča,pjesama itd.
Pitat ću u našem vrtiću je li postoji dramska radionica,ja te molim da mi i ti napišeš,samo mi nemamo financijskih sredstava da bi plaćali nažalost,daj Bože da se i to promijeni,pogotovo zato što nismo u Zagrebu,a vjerojatno si mislio da smo u gradu.