|
Obuzima me ovih dana, valjda povodom došašća. neopisiva radost koju moram ovdje opisati.
Dok sam prošle noći u molitvi ulazila u dugu molitvu koja mi je prošla, činilo se u trenu a trajala je satima, dođe mi kao neka slika, neka misao kakovu bih molitvu ustvari željela.
Pa zamislih sebe kako dok razmišljam o tome prilazim nekom toplom moru koje mi se smiješi, koje me zove šapatom nježnim. Evo tih slika pokreta duše u molitvi:
Kad bih molila riječima to bi bilo kao da sam tek došla do obale i umočila nogu da vidim kakva je voda i vratila se razočarana zbog njene hladnoće; kad bih molila mislima to bi bilo kao ući u vodu, a razmišljati o tome što molim, kao zaplivati voljko i razdragano udišući mirisni zrak, dok bi ponirati u dubinu smisla onog o čemu molim, značilo ponirati u slatku prelijepu kupelj, a vrhunac bi bio - zaron u duhovni uživtak, bilo bi kao gledati sve vrijeme bijeli blještavi pijesak na dnu i tajanstvene školjke, zlatoperajne ribe i jarko crvene zvijezde morske: značilo bi doživjeti to more, more miline i milosti u punom smislu te riječi.
E, takav zaron u dubinu doživjela sam sinoć moleći radosna otajstva.
I kao same od sebe dok sam meditirala nad onim što molim, otvarale su mi se nove vizije, nove spoznaje riječi i smisla pojedinih redaka.
Uz Očenaš dođe mi misao kako baš ta molitva sadrži sažetu ukupnu poruku o Radosnoj vijesti ali i o cijeloj iako nedjeljivoj od početne evanđeoske vijesti, Božjoj zamisli Spasenja na kraju krajeva kao kruni ne samo stvaranja nego i ostvarenja zadaće i smilsa svega stvorenog.
Ime Očevo odnosi se na ime Jahve, Ja sam koji jesam, dakle već u samom imenu je kratko objašnjenje glavne Ideje: po Komu, zašto i kako svijet i ljudi postoje.
Zaziv dolaska Kraljevstva znači ono za što se i inače, a posebno ovih dana pripremao; nije dovoljno samo 'zvati' Ga, samo tako, riječima a ne nastojati biti spreman za Kristov drugi dolazak, što opet pretpostavlja i traži od vjernika i posebno intenzivno nastojanje biti čist; željeti i misliti dobro o drugim ljudima ali još i više činiti dobro pa i preko svojih mogućnosti poput siromašne udovice iz današnjeg Evanđelja. No kako su naše snage slabe, uvijek i svagda zazivati pritom Božju pomoć da nam dade snage i Duha mudrosti i rasvjetljenja i strpljivosti u ophođenju s drugima ali i sa sobom samim kad je, a skoro uvijek je, potrebno kroćenje i kočenje svega nepoželjnog.
Zazivati svetu Volju Božju ne znači samo miriti se s njom nego i sudjelovati ugrađujući u sebe Njegovu svetu volju, poštujući ju i klanjajući joj se kad ne ide po onom kako smo zamislili; kad nam se Ona učini preprekom na putu olako zamišljenih ostvarenja naših prečaca i 'krivudavih' puteva uz neku bijednu zamisao i opravdanje da ipak možemo malo ako ne varati a ono bar tražiti i neka kompromisna rješenja između Volje Njegove i volje naše koja baš i nije na tragu one najplemenitije i najpoštenije...
To će nam uvelike biti olakšano stalno prisutnom mišlju da je Njegova volja vrhunsko dobro ljudi - da se svi ljudi spase...
Sad dolazi ona druga strofa koja nam govori, bolje reći objašnjava direktno, skoro ljudskim rječnikom kako se On pobrinuo da se prvi dio Molitve provede u našem životu. Tu vidimo kako nam je i za tjelesni i za duhovni rast i snagu dao On kroz 'kruh svagdašnji': onaj zemaljski ali i kruh anđeoski, Panis Angelicus' kojim je sam Krist nama darovan u otajstvu Euharistije.
I u moljenju oprosta nama, slično kao i u drugim dijelovima shvaćamo da se On uvijek ponaša prema nama kao dobri Otac koji nam kaže: hajde, dijete moje, sad ti svojim snagama, svojim srcem, svojom ljudskošću pokušaj shvatiti kakav si i sam grešnik, što si sve naopako i opako činio prema drugima kao i prema sebi samom ne mareći za svoje spasenje, djela na koja baš i nisi ponosan, pa stoga bar pokušaj shvatiti da i drugi ljudi slično kao ti nisu savršeni, jednako su ili slično grješni pa ti budi prvi koji će oprostiti njima ne bi li nekako pokrenuo tu spiralu dobrote koja će se sa zemlje vinuti prema Meni od čega ćeš tek kasnije, vjeruj mi, vidjeti dobrobit i za sebe i za njih... a opet koliko ne budeš mogao, ukoliko ti se zlo koje su ti drugi počinili učini prevelikim , pogledaj i progledaj srcem što je moj Sin za tebe podnio i to će ti dodati onoliko snage koliko je potrebno da tvoj oprost bude savršen jar amo ono što je savršeno čisto može doći k meni... a opet ako ti ni to nije dovoljno , evo ti šaljem u Ispovjedaonicu svećenika koji će u Ime moje, Sina i Duha Svetoga pokloniti dio oprosta upravo onolko koliko je potrebno d se do kraja očistiš. Tvoja će čistoća bljesnuti posebnom bjelinom kad na tako očišćenu dušu primiš predragocjenu Euharistiju jer u njoj je, opet ti ponavljam, vrhunac onog što sam ti na ovom svijetu pripremio, tvoja iskaznica za Put k Meni.
I pored toga svega Otac naš čuvat će nas na našim putima šaljući nam dobre anđele koji će nas svojom nevidljivom rukom voditi da se ne spotičemo, ne upadamo u napast izbavljajući nas od zamki nevidljivog, i baš zato što je nevidlljiv a zamaman u svojim lažnim obećanjima koja vode u sigurnu prospast, tako moćnog Neprijatelja.
|
Login
Registracija
FAQ
Traži
