Katolički odgovori

Obaveza desetine dana je Židovima u Starom Zavjetu, no Isus je ispunio Mojsijev zakon, pa čak ni Židovi više nisu pod njim. To ne znači da mi nemamo obavezu podupirati Crkvu, već da više ne postoji točan postotak koji se od nas traži.

Pošto više nismo pod zakonom desetine, Pismo nam ukazuje koliko kršćanin treba dati:
"Svakoga prvog dana u tjednu neka svaki od vas kod sebe na stranu stavlja i skuplja što uzmogne..." (1Kor 16,2)

"Svatko neka dade kako je srcem odlučio; ne sa žalošću ili na silu jer Bog ljubi vesela darivatelja." (2 Kor 9,2)

I dok starozavjetnih deset posto može biti nekakva smjernica, ne postoji više naredba da se dade određena količina novaca. Svatko od nas treba sam odlučiti koliko će dati i to učiniti u duhu poklanjanja.

Kome bi se ta potpora trebala dati. Samo u Crkvenu blagajnu ili pomoć siromašnim i bolesnim članovima Crkve?

Zanimljivo pitanje, jer Crkva iz svoje blagajne treba davati pomoć siromašnima i bolesnima što i radi preko Caritasa i nekih manjih udruga te bolje organiziranih župa.

Dakle, u teoriji, ako Crkva funkcionira besprijekorno, dovoljno je dati samo u Crkvenu blagajnu. Tako i ja uglavnom činim.

Ipak, često župe nisu dobro organizirane, i ako su meni na put dane osobe u potrebi, dati ću radije direktno njima, mada je tih slučajeva u mom životu bilo malo (ako isključim rodbinu i prijatelje).

Zar u Starome zavjetu nije bila propisana 40-tina ili 2,5% od zarade?

_________________
Alergican na bibliotekarsku prasinu.

Moguće, no već je Giovi objasnio da visina davanja nije bitna.

U jednom periodu srednjeg vijeka se četvrtina (25%) od feudalne desetine davala Crkvi, međutim u Starom Zavjetu se radilo o desetini:
"Odvajaj desetinu dohotka svake godine od svega što tvoj usjev u polju donese." (Pnz 14,22)

"Za svakoga prinosa neka ti lice sja od veselja i s radošću posvećuj desetinu.
Daj Svevišnjemu kao što i on tebi dade, darežljivo i koliko možeš." (Sir 35,8-9)

Od kad znam za sebe i svoje prihode dajem desetinu,i moram vas ohrabriti da mi nikad nije nedostajala,naprotiv osjetila sam jos veci blagoslov nakon davanja desetine.

Drago mi je da to svjedočiš Dina, jer danas mnogi zaboravljaju da su sve što imaju dobili od Boga, počevši od života, talenata, materijalnih stvari.
Daješ li baš strogo desetinu ili nekad više, a nekad manje?
Da li si nekad dala sve što imaš?

2.Kor.9,8

Evo vidi dajem strogo desetinu,a onda prinose.....po nekom ciklusu
-skolovanje pastora
-gradnja crkava
-omladinski domovi
-domovi za seniore
-projekat za invalide
-darovi za socijalne potrebe
-evangelizacije
-dar za katastrofe
-dar za misiju
-rodjendanski dar
-djakonske potrebe
Desilo mi se jednom dok sam bila djak u skoli,da je bilo posebno skupljanje,nisam imala novaca,a obecala sam,bila sam nekako sigurna da cu moci ispuniti obecanje.I hvala Bogu desilo se,obecanu svotu novaca,sam dobila,do danesnjeg dana od nepoznatog posiljaoca.Kako sam bila u nasoj skoli internatskog tipa...obavjestavali su nas preko razglasa za dobivene posiljke...ne sjecam se vise koji je bio dan,ali znam da sam na razglasu cula svoje ime,dosla sam do prijemnog ureda i podigla primljenu posiljku, bio je to novac od roditelja za put kuci jer su bile ferije.Drugi dan je bilo opet procitano moje ime,u prvi mah sam mislila da je netko pogrjesio,dosla sam do prijemnog.... i pitala otkid mi novcana posiljka,nisu mi znali reci,samo su rekli da je stiglo brzojavom,nema posiljaoca...kako sam uporna,tvrdila sam da je nemoguce,juce sam istu svotu dobila od roditelja,personal je rekao ispitat ce na PTT....i za par sati su mi dali obavijest,da je sve u redu,novac pripada meni od nepoznatog posiljaoca,cak nije stajao niti grad otkud mi stize novac.Pokusala sam pitati svoje u obitelji i nitko mi nije poslao.Vi ostalo prosudite sami.....a ja sam svoje obecanje hvala Bogu ispunila.Trudim se maksimum sebe dati u sluzbi Bogu.

Lijepo si to i iscrpno podijelila s nama. No da se vratimo katolicima.
I kod nas katolika se u manjim zajednicama sakupljaju prinosi za razne potrebe te zajednice, te ako se sazna da netko trenutno nema dovoljno novaca za život, nekad se taj iznenadi kad dođe kući i nađe npr. u džepu neku novčanicu koju je krišom ubacio neki brat ili sestra.
No starozavjetni zakon o desetini je nadziđen novozavjetnim zakonom koji ne dozvoljava mjesta oholosti, jer je ideal dati sve. Ne sve u smislu da poslije tražim da mi se to vrati kako bih preživio (što može biti zabluda i trgovanje - ja ću Bogu dati sve jer će on meni vratiti stostruko), nego sve koliko mogu dati:

"Pogleda i vidje kako bogataši bacaju u riznicu svoje darove. A ugleda i neku ubogu udovicu kako baca onamo dva novčića. I reče: "Uistinu, kažem vam: ova je sirota udovica ubacila više od sviju. Svi su oni zapravo među darove ubacili od svog suviška, a ona je od svoje sirotinje ubacila sav žitak što ga imaše." " (Lk 21, 1-4)

"A onaj će: "Sve sam to čuvao od mladosti." čuvši to, Isus mu reče: "Još ti jedno preostaje: sve što imaš prodaj i razdaj siromasima pa ćeš imati blago na nebu. A onda dođi i idi za mnom." " (Lk 18, 21-22)

Smatram da je prijekopotrebno izdvajati nesto novaca za Crkvu, isto tako smatram da svaki covjek anonimno dade koliko je to u njegovim mogucnostima. Bogatiji nek daju vise, oni manje bogatiji manje. Ako ne mozes izdvojiti ni malo, pozeljno je bar jedanput godisnje to uciniti u terminu Bozicnih blagdana. Nitko ne mora znati koliko si dao !

Ma što je ovo ja da dajem za pastorovo školovanje?
Gdje sam zašo mili bože?

...Ne moramo davati desetinu Crkvi...
Nego, smo to dužni...!!

Domenika, što misliš da smo dužni,
davati baš desetinu svojih prihoda,
ili davati onoliko koliko uzmognemo,
ali sa srcem, velikodušno i u duhu poklanjanja?

Ti daješ baš desetinu?

..Da, dužni smo davati baš desetinu,
od svih svojih prihoda...i to redovito..!
Poklanjanje nije desetina, premda je velikodušna...!!
Osobno dajem desetinu u Božji Hram,
gdje me vidi samo...Otac Nebeski...!!